Zaposleni u ovom listu plaše se da akcionari namjeravaju zaraditi novac na brendiranju imena lista i upotrebi zgrade u druge svrhe, ne pominjući pri tom novinarstvo.
Prije tri mjeseca, nepoznati napadač je otvorio vatru u pariškim kancelarijama kultnog francuskog lista Libération, teško ranivši jednog fotografa. Ovaj ljevičarski list je preživio ovu krizu, ali sada su suočeni sa drugačijom vrstom prijetnje – ratom sa samima sobom.
U subotu, na naslovoj strani vikend izdanja ovog lista, objavljena je oštra kritika plana najvećih akcionara lista da pretvore glavne prostorije lista u Parizu u konferencijski i kulturni centar, u saradnji sa dizajnerom Philippe Starck, a da novinare lista premjeste na neku drugu lokaciju. Takođe, postoje planovi da se sadržaj lista premjesti na društvene medije i unosne multimedijalne platforme.
“Mi smo novina,” stajalo je u ogromnom naslovu. “Ne restoran, ne društveni medij, ne TV studio, ne bar, ne startup inkubator.” Četiri stranice list je posvetio informisanju 100,000 čitalaca štampanog izdanja o tome zašto je osoblje stupilo u štrajk prošlog četvrtka i odbilo da izda novinu u petak. Uredništvo je kazalo da najnoviji plan akcionara, obznanjen u petak, nema šanse za uspjeh i da bi „sveo Libération na puki brend”.
Inicijativa akcionara uslijedila je nakon tri mjeseca neuspjelih pregovora o prijedlogu da se pristup online izdanju ovog lista naplaćuje. Takođe su zahtijevali smanjenje plata, penzionisanje osoblja i honorarni rad, te ranije večernje rokove.
Zatim, nakon 24-satnog štrajka u četvrtak, koji je uslijedio nakon uvođenja ranijih rokova, novinari su bili zaprepašteni kada im je predstavljen još radikalniji plan. “Neki od nas su isprva mislili da se radi o šali,” kazao je jedan novinar. Na hitnom sastanku zaposlenih, u petak poslijepodne, novinari – koji zahtijevaju ostavku urednika – odlučili su da objave informacije o ovom sporu na naslovnoj strani.
“Mi shvatamo diversifikaciju,” kaže Alexandra Schwartzbrod, zamjenica urednika. “Održavamo forume širom cijele zemlje. Ali akcionari govore da žele da rade sve osim novinarstva.”
Bruno Ledoux, akcionar, kazao je da njihov plan predstavlja jedinu šansu za opstanak ovom listu. “Naš plan je jedino izvodljivo rješenje za Libération. Ako ga osoblje odbije, Libération neće imati budućnost,” citiran je u sedmičnom magazinu L'Express.
Vizija uprave da modernizuje list kao “neku vrstu kafea Flore 21. vijeka” – aludirajući na pariški kafić gdje se osnivač lista, Jean-Paul Sartre, sastajao sa drugim egzistencijalistima – je ismijana u javnosti.
Email koji je Ledoux poslao, a koji je procurio u javnost, samo je još više ubijedio 290 zaposlenih da je namjera akcionara da zarade novac na imenu Libération i na upotrebi zgrade, “ne pominjući pri tome novinarstvo,” kaže Schwartzbrod.
Pod bivšim urednikom Serge July, koji je naslijedio Sartra 1974. godine, list je imao jedinstven i prepoznatljiv glas, odbijajući reklame i komercijalizaciju, sa uređivačkom politikom opisanom kao “liberalno-libertarijanska”. Ali kako je broj čitalaca vrtoglavo rastao, egalitarijanski model lista Libération nije se mogao održati.
U februaru 1981. godine, u finansijskim problemima, July je obustavio izdavanje lista kako bi ga restrukturisao. Libération je utihnuo tokom izborne kampanje 1981. godine, da bi ga ponovo pokrenuli u maju 1981. godine, što se podudarilo sa pobjedom socijalističkog predsjednika François Mitterrand. Izdanje iz 21. maja mirisalo je na ruže, kao aluzija na simbol Socijalističke stranke. Plaćene reklame su uvedene sljedeće godine, a July je tražio ulaganja s vana.
Kada je biznismen Édouard de Rothschild uzeo učešće u listu od 38.6% 2005. godine, nakon dramatičnog smanjenja tiraža, July je bio prisiljen da napusti list. Ovaj korak je navodno povezan sa oštrim pismom urednika koje je objavljeno 30. maja 2005. godine, u kojem je July napao pristalice većinskog glasa protiv Evropskog ustava, zbog čega je list izgubio veliki broj svojih dugogodišnjih čitalaca.
List je nastavio da se suočava sa nizom finansijskih kriza, ali nakon odlaska July list je počeo da tone sve dublje. “Ima mjesta za kritički list kao što je Libération sa ljevičarskim stavom, naročito sada kada jačaju ekstremne stranke pred evropske izbore,” kazao je Schwartzbrod, koji je prisustvovao još jednom dvosatnom sastanku zaposlenih u nedelju poslijepodne, na kojem je dogovoreno da se obustavi štrajk. “Želimo da poručio investitorima da smo entuzijastični po pitanju naše profesije.”
Novinari nisu obeshrabreni, već naprotiv ‘jedinstveni i motivisani’, kazao je jedan novinar. “Mi se mobilišemo da bismo spasili našu novinu.”
Kratka istorija lista Libération
Filozof Jean-Paul Sartre, suosnivač lista Libération – kojeg su čitaoci od milja nazvali Libé – sa još četvoricom 1973. godine, kazao je da želi da da glas ljudima i da bi odbio beskičmenjačko novinarstvo. Prvo izdanje, iz 18. aprila 1973. godine, imalo je četiri stranice.
U ranim maoističkim danima, list je bio u ravnopravnom vlasništvu svih zaposlenih, nisu imali reklame, i svi zaposleni su imali istu platu. U praksi, to je značilo da su svi – uključujući i glavnog urednika Serge July – imali minimalnu platu.
Ricardo Uztarroz, novinar koji je radio u listu od 1978. godine do 1980. godine, prisjeća se haotičnih sastanaka uredništva koji su ličili na trgovanje na berzi. “Novinari bi „trgovali“ pričama. Ako niko nije davao ponudu za neku priču, ne bi bilo teksta o njoj.” Nije bilo uredničke hijerarhije: važne odluke su se donosile glasanjem.
Tekst preuzet iz The Guardian. Za Buku prevela Milica Plavšić.