Analiza DNK endemskih primjeraka iz muzeja otkrila je da se čak 79% populacija mrava u ovom pacifičkom arhipelagu smanjuje, piše The Guardian.
Procjenjuje se da su stotine tisuća vrsta insekata nestale u posljednjih 150 godina, a vjeruje se da svijet trenutno gubi između 1% i 2,5% svoje preostale biomase insekata svake godine. Pad je toliko drastičan da mnogi entomolozi govore o “apokalipsi insekata”. Unatoč alarmantnim brojkama, dugoročni podaci za pojedine populacije insekata i dalje su rijetki i fragmentirani.
Dokazi iz muzejskih zbirki
Studija, objavljena u časopisu Science, baca novo svjetlo na sudbinu insekata na nekim od najudaljenijih mjesta na planetu. “Postoji globalna zabrinutost zbog ‘apokalipse insekata’, ali i mnogo neizvjesnosti i rasprave o tome što se zapravo događa”, izjavio je Evan Economo, entomolog s japanskog Instituta za znanost i tehnologiju Okinawa i koautor istraživanja. “Sada imamo novu vrstu dokaza o nečemu što smo dugo sumnjali: da su vrste insekata endemske za udaljene otoke u opadanju.”
Economo i njegov tim analizirali su genome populacija mrava s fidžijskog arhipelaga, koristeći primjerke prikupljene tijekom posljednjih desetljeća i pohranjene u muzejskim zbirkama. Na temelju varijacija u sekvencama DNK među jedinkama, uspjeli su zaključiti jesu li se populacije povećavale ili smanjivale.
Otkrića su zabrinjavajuća: čak 79% endemskih vrsta mrava na Fidžiju je u opadanju. Utjecaji su započeli dolaskom ljudi na otoke prije otprilike 3000 godina, a drastično su se ubrzali u posljednjih 300 godina, što se podudara s europskim kontaktom, globalnom trgovinom i razvojem moderne poljoprivrede.
Problem globalnih razmjera
Utvrđivanje ljudskog utjecaja na insekte na udaljenim tropskim otocima, gdje su povijesna promatranja rijetka, predstavlja velik izazov, ali je od ključne važnosti. Otoci su zbog svoje izoliranosti prava žarišta bioraznolikosti, što ih istovremeno čini iznimno osjetljivima na izumiranje. “Udaljeni oceanski otoci poput Galapagosa, Havaja i Fidžija dom su vrstama koje su se razvile u izolaciji i često imaju spektakularne razlike od svojih kopnenih srodnika”, pojasnio je Economo.
Ovo istraživanje nadopunjuje mozaik sličnih otkrića iz ekosustava diljem svijeta. Primjerice, u Njemačkoj je brojnost letećih insekata u 63 prirodna rezervata pala za 75% u manje od 30 godina. U SAD-u je broj kornjaša pao za 83% u 45 godina, dok je u Europi populacija leptira travnjaka u posljednjem desetljeću smanjena za 36%.
Populacije insekata ugrožene su sa svih strana: gubitak staništa, upotreba pesticida, klimatske promjene i svjetlosno zagađenje zajedno pridonose nestanku života iz svjetskih močvara, šuma i travnjaka. “Moramo promatrati insekte na više mjesta, s više metoda, kako bismo razumjeli što se događa s insektima i drugim beskralješnjacima”, zaključio je Economo.
Index