Kunderine knjige govore o ljudima, njihovim mislima, osjećanjima i namjerama. Ali, njegova specijalnost su ljubavni romani. Najpoznatiji od njih, „Nepodnošljiva lakoća postojanja”, priča je o ljubavnom trouglu u vrijeme Praškog proljeća. Ona je 1984. godine naprasno proslavila Kunderu.
Čehoslovačka mu je 1978. oduzela državljanstvo, i tako jednog od svojih najpoznatijih pisaca otjerala u egzil.
Milan Kundera rođen je u Brnu 1929. godine. U rodnom gradu je 1948. godine maturirao, a zatim upisao Filozofski fakultet Karlovog univerziteta u Pragu. Završio je nekoliko semestara, prekinuo studije, ali ostao uvijek vezan za filozofsku literaturu. Studirao je muzičku kompoziciju kod poznatog profesora Vaclava Kaprala. I sam je u mladosti komponovao. To će iskustvo značajno uticati i na kompoziciju njegovih romana. Kundera 1958. godine završava Filmsku akademiju – i kod nas poznatu FAMU, na kojoj su studirali mnogi naši filmski reditelji i umjetnici. Na FAMU je Kundera kao asistent i docent predavao svjetsku književnost.
Kao pisac i intelektualac angažovao se u širokom pokretu čeških i slovačkih intelektualaca, poznatom pod nazivom Praško proljeće. Veliki odjek je doživjelo njegovo istupanje na Kongresu čehoslovačkih pisaca 1967. godine. Bio je istaknuti saradnik, zajedno sa kod nas dobro poznatim filozofom Karelom Kosikom, slavnih praških Literarnih novina. Poslije gušenja Praškog proljeća i okupacije Čehoslovačke 21. avgusta 1968. godine Kundera je u svojoj domovini bio nepostojeća ličnost. Samo su dvije njegove knjige – roman Šala i zbirka pripovjedaka Smiješne ljubavi – ugledale svjetlo dana u Čehoslovačkoj do 1970, kada su bile povučene iz knjižara i biblioteka.
Godine 1975. Kundera prihvata poziv francuskih intelektualaca koji su ga podržavali da bude gostujući profesor na fakultetu u Renu. Kunderini romani doživjeli su svjetski uspjeh. U nizu polemičkih intervjua i ogleda koji su doživjeli veliki odjek u Francuskoj i u sviujetu, Kundera je izazovno progovorio o važnim istorijskim i društvenim temama. Zbog takvog njegovog književnog i vanknjiževnog djelovanja, komunističke vlasti u Čehoslovačkoj mu 1978. oduzimaju državljanstvo.
Punih dvadeset godina, od 1970. do 1990. godine, Kundera je bio zabranjen u svojoj domovini.
Pisao je i dalje, ne obazirući se na cenzuru. Obračunao se sa svojom komunističkom prošlošću u romanima „Život je drugdje” (1973) i „Oproštajni valcer” (1976) iako je znao da neće moći da ih objavi u svojoj zemlji i zato ih je objavio u Francuskoj, zemlji koja mu je ponudila utočište nakon što je 1975. godine dobio ponudu da drži predavanja u Renu.
Njegove pripovijetke i romani biće u toku tih dvadeset godina objavljivani na češkom u inostranstvu, u Kanadi, u izdavačkoj kući Zdene Salivarove Škvorecki i Jozefa Škvoreckog u Torontu i u francuskim prevodima u Parizu. Biće prevođene širom svijeta u velikim tiražima. Pisac slavan u čitavom svetu bio je u isto vrijeme zabranjen i prećutan u svojoj domovini.
Tek 90-ih godina su Kunderini kasniji romani objavljeni i na češkom, a „Nepodnošljiva lakoća postojanja” tek 2006.
U toku tih dugih dvadeset godina Milan Kundera u Francuskoj pronalazi svoju novu, drugu domovinu. Godine 1981. dobija francusko državljanstvo, ali odlučno odbija etiketu „disident“ koju mu novinari nastoje prišiti. Svakako da je u njegovom slučaju „kulturna asimilacija“ bila značajan dio i njegove književne poetike.
Živio je povučeno, davao je intervjue rijetko, u pisanoj formi, a prevode svojih knjiga podvrgavao provjeri i preradama. Izjavio je je da ne sanja o povratku u otadžbinu već da je “ponio Prag sa sobom, miris, ukus, jezik, predjele, kulturu”.
Socijalistička prošlost ga je još jednom sustigla 2008. kada je optužen da je 1950. godine izdao jednog opozicionara koji je poslije toga proveo više godina u radnom logoru.
Kundera više nije davao izjave, a u Češku je nastavio da putuje inkognito kao i do tada. U znak pomirenja, češki premijer Andrej Babiš mu je 2019, posle 40 godina, vratio češko državljanstvo.
Kundera je na češkom jeziku objavio je romane: Šala (1967), Život je drugde (1973), Oproštajni valcer (1973), Knjiga smijeha i zaborava (1978), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984) i Besmrtnost (1990); zbirku pripovijedaka Smiješne ljubavi (1968) i dramu Žak i njegov gospodar (1971).
Na francuskom jeziku objavio je romane: Usporavanje (1995), Identitet (1997), Neznanje (2000) i Praznik beznačajnosti (2013); kao i knjige eseja: Umjetnost romana (1986), Iznevereni testamenti (1993), Zavjesa (2005) i Susret (2009).
Prije tri godine Kundera je odlučio je da svoju privatnu biblioteku i arhiv pokloni gradskoj biblioteci rodnog Brna u Češkoj gdje je proveo djetinjstvo.
Kada je 1984. objavio „Nepodnošljivu lakoću postojanja”, roman se širom svijeta našao na listama bestselera i Kundera je postao velika zvijezda. Kasnije je po njemu snimljen i film sa Žilijet Binoš i Danijelom Dej-Luisom, piše DW.