Ova tvrdnja je objavljena prošle godine u European Heart Journal – Digital Health, časopisu Evropskog društva za kardiologiju.
“Telo ima 24-časovni unutrašnji sat, nazvan cirkadijalni ritam, koji
pomaže u regulisanju fizičkog i mentalnog funkcionisanja. Rezultati
sugerišu da je veća vjerovatnoća da će rani ili kasni odlazak u krevet
poremetiti tjelesni sat, sa negativnim posljedicama po zdravlje
kardiovaskularnog sistema, iako ne znamo uzroke toga”, rekao je autor
studije dr Dejvid Plans sa Univerziteta Exeter u Velikoj Britaniji.
Studija je uključila 88.026 ispitanika u Velikoj Britaniji
koji su izabrani između 2006. i 2010. goine. Njihova prosječna starost
bila je 61 godina, a raspon njihovih godina kretao se od 43 do 79, i 58
odsto su bile žene.
Tokom prosječnog praćenja ovih ljudi od 5,7 godina 3.172 učesnika
razvilo je kardiovaskularnu bolest. Incidencija je bila najveća kod onih
koji su legali u ponoć ili kasnije, a najniža kod onih koji su odlazili
na spavanje u period od 22h do 22:59.
U poređenju sa tim
“zlatnim satom”, postoji 25 odsto veći rizik za razvoj kardiovaskularnih
bolesti ako legnete u ponoć ili kasnije, 12 odsto veći rizik ako odete
na spavanje u periodu od 23 časa do ponoći i 24 odsto veći rizik ako
zaspite prije 22 časa!
“Naša studija pokazuje da je optimalno
vreme za spavanje u određenoj tački 24-satnog ciklusa tela i da
odstupanja mogu da budu štetna po zdravlje. Najrizičnije vrijeme za
odlazak na spavanje je bilo poslije ponoći, potenijalno zato što može da
smanji vjerovatnoću da se vidi jutarnja svjetlost, što resetuje tjelesni
sat”, objasnio je dr Plans.
“Iako nalazi ne pokazuju uzročnost,
vrijeme spavanje se pokazalo kao potencijalni faktor rizika za srce,
nezavisno od drugoh faktora rizika i karakteristika spavanja. Ako se
naši rezultati potvrde i u drugim studijama, vreme spavanja i osnovna
higijena sna mogli bi da budu jeftin cilj javnog zdravlja za smanjenje
rizika od srčanih bolesti”, dodao je ovaj ljekar, piše Blic žena.