Za cijeli svijet je najveća misterija šta se dešava poslije smrti – da li nas išta čeka nakon što udahnemo posljednji put? Naučnici zato pokušavaju da odgonetnu kako izgleda proces umiranja, kao i da li postoji neka svijest koja ostaje u trenucima između ovog svijeta i onoga što slijedi.
Fiziološke promjene
Da li je to kao iskustvo uspavljivanja, laganog odlaska u ništavilo, ili smo svjesni toga da nestajemo?
– Umiranje je iskustvo jedinstveno za pojedinca i njihove voljene – objašnjava dr. Patrik Stil, specijalista za palijativno zbrinjavanje.
– Postoji mnogo više od fizioloških promjena koje doprinose iskustvu umiranja. Na primjer, ličnost osobe, njeno breme bolesti, podrška porodice i prijatelja, dužina trajanja neizlječive bolesti i njena duhovnost – dodaje.
Međutim, postoje određene fiziološke promjene koje se dešavaju univerzalno.
– Redovni obrasci disanja se mogu promjeniti – ponekad može biti brži od normalnog, a ponekad sporiji. U posljednjim danima mogu postojati periodi u kojima postoje dugi razmaci između udisaja. Disanje može postati bučno na kraju života. To je nagomilavanje otpadnih proizvoda/sekreta tijela. Često je to više uznemirujuće za one koji slušaju nego za pojedinca koji umire – opisuje Stil.
Studija objavljena ranije ove godine u Frontiers in Aging Neuroscience otkrila je da mozak može ostati aktivan tokom, a možda čak i nakon trenutka smrti.
Neopisivo je teško
Ljekari su sprovodili kontinuiranu elektroencefalografiju (EEG) na pacijentu koji je imao epilepsiju, i to u vrijeme kada je pacijent imao srčani udar i umro tokom procesa. To im je omogućilo da zabilježe aktivnost ljudskog mozga tokom smrti i otkrili su ritmove aktivnosti slične vraćanju pamćenja, sanjanju, meditaciji i svjesnoj percepciji.
Organizator studije dr. Ajmal Zemar, neurohirurg sa Univerziteta u Luisvilu, kaže da bi to moglo značiti da je ideja da nam život ‘blješti pred očima dok umiremo’ utemeljena u nauci.
– Kao neurohirurg, ponekad se nosim sa gubitkom. Neopisivo je teško prenijeti vijest o smrti uznemirenim članovima porodice – rekao je.
– Nešto što možemo naučiti iz ovog istraživanja je: iako naši voljeni imaju zatvorene oči i spremni su da nas napuste, njihov mozak možda ponavlja neke od najljepših trenutaka koje su doživjeli u životu – dodao je dr. Zemar.