Detaljna biološka analiza Marije Branyas Morere, najstarije osobe na svijetu do svoje smrti prošle godine u 117. godini, pokazala je da je moguće doživjeti iznimnu starost bez pojave teških bolesti i propadanja mozga, piše The Guardian.
Iznimka koja ruši očekivanja
Naučnici u Španiji proveli su niz opsežnih testova i otkrili da je Branyas, unatoč jasnim znakovima duboke starosti, imala niz bioloških osobina koje su je štitile od tipičnih bolesti starije dobi.
„U pravilu, s godinama postajemo sve bolesniji. No ona je bila iznimka – i htjeli smo saznati zašto“, rekao je dr. Manel Esteller s Instituta Josep Carreras za istraživanje leukemije u Barceloni. „Prvi put smo uspjeli jasno odvojiti starenje od bolesti.“
Godinama prije smrti, Branyas je sama pozvala znanstvenike da proučavaju njezino zdravlje. Rođena 1907. u San Franciscu, preselila se u Kataloniju 1915. godine. Preživjela je oba svjetska rata, Španjolski građanski rat i pandemiju covida – od koje se oporavila u 113. godini.
Što su otkrili testovi?
Korištenjem uzoraka krvi, sline, urina i stolice prikupljenih godinu dana prije smrti, istraživači su stvorili cjelovitu sliku njezine biologije. Analizirali su njezinu genetiku, razinu proteina u krvi, aktivnost gena, metabolizam i crijevni mikrobiom.
Otkriveno je da su telomeri – zaštitne kapice na krajevima kromosoma – bili izuzetno kratki, što upućuje na napredovalo stanično starenje. Imunološki sustav pokazivao je znakove „inflam-aginga“, kronične upalne aktivnosti povezane sa starošću. Također je razvila neke mutacije povezane s povećanim rizikom za leukemiju.
Ipak, Branyas je bila zaštićena na neobičan način. Esteller smatra da su joj upravo vrlo kratki telomeri mogli ograničiti diobu stanica – i tako spriječiti razvoj raka. Genetski je bila obdarena varijantama koje štite srce i mozak, imala je niske razine upalnih markera u tijelu, te učinkovit metabolizam masti i kolesterola – sve to povezano je sa smanjenim rizikom za bolesti poput dijabetesa, demencije i kardiovaskularnih oboljenja.
Biološki desetljeće mlađa
Pomoću epigenetskih satova, koji prate promjene u ekspresiji gena, znanstvenici su utvrdili da je njezina biološka dob bila 10 do 15 godina manja od kronološke.
I crijevni mikrobiom, koji često slabi s godinama, kod Branyas je ostao „mlad“, s visokom razinom korisnih bakterija, osobito vrste Bifidobacterium.
Nisu samo geni u pitanju
Iako je genetika igrala važnu ulogu, njezin stil života također je bio iznimno važan. Nije pušila ni pila alkohol, održavala je zdravu tjelesnu masu, jela je jogurt gotovo svakodnevno, i imala snažnu emocionalnu podršku kroz odnose s obitelji i prijateljima.
„Roditelji su joj dali odlične gene, ali na to ne možemo utjecati. Ono što možemo je pokušati reproducirati učinke koje ti geni imaju kroz lijekove i terapije“, rekao je Esteller.
Put prema zdravijem starenju
Znanstvenici se nadaju da će analiza ovakvih rijetkih slučajeva otvoriti vrata razvoju novih tretmana koji bi ljudima omogućili dug i zdrav život.
„Iznimni primjeri poput ovog mogu nam pomoći da shvatimo kako možemo stariti gracioznije i s manje bolesti“, rekao je prof. João Pedro de Magalhães sa Sveučilišta u Birminghamu. „Ako identificiramo specifične gene povezane s ekstremnom dugovječnošću, mogli bismo razviti ciljana rješenja koja bi koristila svima.“