Unatoč tome što je naš planet najbliži susjed, znanstvenici se stotinama godina bore s misterijom porijekla našeg mjeseca.
Od 1980-ih stručnjaci pretpostavljaju da je naš lunarni satelit nastao nakon eksplozivnog sudara s protoplanetom Theia rano u povijesti Zemlje.
Ali sada, studija sugerira da ova takozvana teorija ‘sudara’ možda ipak nije tačna.
Umjesto toga, istraživači sa Sveučilišta Penn State kažu da je Zemlja možda uredno “zgrabila” Mjesec dok je prolazio u procesu koji se naziva binarna razmjena.
Radikalna teorija
Ova radikalna teorija sugerira da je Mjesec možda započeo život kao jedan dio ‘zemaljske binarnosti’, para stjenovitih objekata koji kruže jedan oko drugog.
Dok je ovaj par prolazio unutar Zemljinog privlačenja, Mjesec je povučen u orbitu dok je drugo tijelo katapultirano van u svemir.
Voditelj istraživanja, profesor Darren Williams, kaže: ‘Nitko ne zna kako je nastao Mjesec.
‘Posljednja četiri desetljeća imali smo jednu mogućnost kako je to tamo dospjelo. Sada imamo dva.’
Godine 1984. naučnici su se okupili na Kona konferenciji na Havajima kako bi došli do konsenzusa o tome kako je nastao Mjesec.
Koristeći 363 kg lunarnog materijala koji su vratili NASA-ine misije Apollo, naučnici su otkrili da Mjesec ima sličan, ali ne potpuno identičan kemijski sastav Zemlji.
Na temelju tih dokaza došli su do zaključka da je mjesec morao biti formiran od krhotina koje su se oslobodile kad je nebesko tijelo udarilo u mladu Zemlju.
Ova je teorija bila popularna jer se dobro uklapa s većinom onoga što sada znamo o kemijskom sastavu Mjeseca – ali ne objašnjava sve detalje.
Na primjer, profesor Williams i njegov koautor ističu da, ako je Mjesec formiran od prstena krhotina koje se polako kondenziraju u sferu, trebali bismo očekivati da ćemo ga naći u orbiti iznad ekvatora.
Alternativno rješenje
Međutim, Mjesečeva je orbita zapravo nagnuta na potpuno drugu ravninu udaljenu oko sedam stupnjeva od ekvatorijalne ravnine.
Kako bi pronašli alternativno objašnjenje zašto bi to mogao biti slučaj, istraživači su promatrali fenomen koji se zove binarna razmjena.
Ovo sugerira da je Zemlja možda zgrabila jedno od par kamenih tijela u prolazu i napravila ga u svoj satelit.
U prilog ovoj ideji, profesor Williams ukazuje na primjer Tritona, Neptunova najvećeg mjeseca.
Sadašnje teorije sugeriraju da je Triton uvučen u Neptun iz Kuiperovog pojasa gdje se smatra da je jedan od 10 objekata binarni.
Baš kao i naš mjesec, Triton kruži pod znatno nagnutim kutom, nagnut 67 stupnjeva od ekvatora planeta.
A, prema matematičkim modelima, vrlo je vjerojatno da se ista stvar mogla dogoditi našem Mjesecu.
U svom radu, objavljenom u časopisu The Planetary Science Journal, istraživači su izračunali da je Zemlja mogla zarobiti objekt između jednog i 10 posto svoje ukupne mase.
Sa samo 1,2 posto Zemljine mase, Mjesec se udobno uklapa u ovaj raspon.
Jedino upozorenje je da bi planetarni dvojnik morao proći unutar samo 80.000 milja (128.750 km) od Zemlje brzinom ispod 6.700 milja na sat (10.800 km).
Iako se to može činiti nevjerovatno brzo, u mjerilu Sunčevog sustava to je ekvivalent ležernoj šetnji.