Štaviše, neki geni, uključujući i one
koje učestvuju u stvaranju embriona, ali i one koji se dovode u vezu sa rakom,
aktivirali su se ili su postali aktivniji tek posle smrti eksperimentalnih
životinja.
Naučnici se nadaju da će im ovo
istraživanje pomoći u nastojanju da smanje opasnost od raka koja raste posle
transplantacije organa, ali i da će zahvaljujući novim saznanjima forenzičari
lakše moći da utvrde kada je žrtva ubijena.
Profesor Piter Nobl sa Univerziteta
Vašingtona u Sijetlu izjavio je za magazin “Sajens” da je reč o “eksperimentu
iz radoznalosti kako bismo videli šta se događa kada umremo”.
“Mislimo da možemo mnogo toga da
saznamo o životu analizirajući smrt”, dodao je on.
U novom istraživanju naučnici su
analizirali šta se događa sa više od 1.000 gena u miševima i ribama zebricama
nakon što uginu. Oni su pratili promene na genima četiri dana nakon smrti
zebrica i dva nakon smrti miševa.
“Naša studija je pokazala da se
ekspresija stotina gena povećala nekoliko sati posle smrti, dok se kod nekih
povećala i više dana posle smrti organizama”, kaže Piter Nobl. Budući da se
ekspresija gena povećala i kod zebrica i kod miševa, logičan je zaključak da će
sličan fenomen postoji i kod drugih višećelijskih oblika života.
Neki od gena u studiji učestvuju u
stimulaciji imunološkog sistema ili borbi protiv stresa, dok su neki
učestvovali u stvaranju embriona, ali su “mirovali” nakon rođenja jedinke.
“Zapanjujuće je što su se geni za
razvoj aktivirali posle smrti”, kaže profesor Nobl.
Autori studije kažu da se za
utvrđivanje trenutka smrti koriste brojni biološki, hemijski i fizički
pokazatelji, ali da bi promene na genima mogli da pomognu da se “utvrdi koliko
je tačno vremena prošlo od smrti”.