SVAKOG ljeta Hrvatsku posjete hiljade turista iz brojnih zemalja, a
tako će biti i ove godine. Iznajmljivači apartmana već unaprijed znaju
što ih čeka kad vide da im je na vratima Nijemac, Poljak, Englez ili
Hercegovac. Neki će to nazvati predrasudama, a neki čistom istinom.
Književnica Dada Batinić na Facebooku je opisala kakva iskustva domaći imaju s turistima iz raznih država.
Talijani te uvik pitaju govoriš li engleski, ali tvoj odgovor, ma
kakav bio, ne razume jer engleski ne pričaju. Rečenica “Spik ingliš?” u
njih se prenosi s koljena na koljeno i za nju su svi čuli. Vuču se po
kući ka slina po maramici i uvik in svašta triba, obično ono što u sebe
doma nemaju. Svi sve pitaju uglas i isprid tebe se posvade prije negoli
odgovoriš. Kad odu, taj apartman više ne moreš nikome iznajmit jer ga
triba piturat, deratizirat, a najbolje-spalit! Fale ti cijevi od vode,
fali ti pepeljara…fali ti i živaca da o Talijanima uopće pišeš.
Bosanci, meni najmiliji gosti, uvik u autu dovedu makar osobu više
negoli auto more primit. Kako priđu granicu, nije jasno. Čin parkiraju,
ispadaju vanka s osmijehon, ko da nisu putovali 5, 6, 7, 8 sati po
najvećoj vrućini. Puten, kažu, stali u Jablanicu, donili ti malo
pečenoga, pa u Blagaj, donili ti urmašicu, a u Metkoviću kupili
marmeladu od nektarina, mislili ponit kući, ali in se sviđaš pa ti dali i
to. Grle te i ljube iako se prvi put vidite. Rezervirali su apartman na
sedan dana, a lovu potrošili drugi dan ujutro. Nesritni i nikakvi
spremaju se kući, povest će i rođaka nazad, trevili ga jutros na plaži,
doša samo na dan. Kako su ti se uvukli pod kožu, daš in pet dana gratis.
Rođaku također. Oni plaču od sriće, ti jecaš. Pitaju te šta ti je, ne
znaš ni sam. Otad ste najboji prijateji pa zimi, dakako, ideš u njih.
Više spize izideš u tih sedan dana negoli u sebe cilu godinu. Kad se
vratiš doma oni te svako malo pitaju kako si, a ti njih samo kad in
misliš doć u goste. Kad o njima pričaš svome društvu, spominješ ih ka
čimavice koje ti liti navrnu pa ne moš zaradit, a kad oni svojima govore
o tebi, svaki njiov prijatej misli kako si super pa te zafrendava na
fejsbuku. Zaključiš da si ograničen dalmatinskin mentaliteton i gadiš se
sam sebi u periodu od 1.10. do 1.6.
Taman i da si dobijo na lotu, prošapćeš jupi
Ako je Švabo reka da će doć u subotu u 10.00 more bit autocesta
zatvorena zbog bure, more mu umrit mater, ali njega eto u 10:00:00.
Prema njima se ophodiš ka i oni prema tebi, službeno, ko da si doša u
općinu sređivat papire. Gledate se malo ladno, malo s nerazumijevanjen,
ti strepiš jel ti išta fali, a njima smeta i da ih pitaš kako su. Nakon
toga ih više ne vidiš i ne čuješ. Pari da ih nema, ne troše ni vodu ni
struju, jedino što svaki dan na konop obise novi šugaman. Ti poštuješ
kućni red zbog njih, televiziju slušaš na 20, a ćaći zapritiš da ćeš ga
ostavit u staračkome pojača li na 30. Mobitel ti ne zvoni nego drće, a
taman i da si dobijo na lotu, prošapćeš jupi. Kad odu, daješ stan samo
Amerikancima da se izbalansiraju energije.
Amerikanci non-stop laprdaju i zvizneš na živce još na kolodvoru.
Nijedne rečenice u njih nema bez najmanje dvi podštapalice i jasno ti je
zašto naš čovik uspije u stranome svitu. Za Hrvatsku su prvi put čuli
igrajući društvenu igru. Skupilo se njih šest pa jedan nabojo na
zemljopisnoj karti di će društvo ove godine prije fakulteta. Prst mu
zavatijo i susjedne zemlje no, za razliku od BiH i Srbije, Krejša je na
moru. Za Neum isto nikad nisu čuli. U avionu su izguglali sve o našoj
povijesti od stoljeća sedmog naovamo, vidili pošto su nan kurve i spiza i
čude se da znamo šta je wi-fi. Potraš ih prije negoli ste došli do
apartmana.
Englezima sve naplati unaprijed jer završe u bolnici
Poljaci nisu sigurni je li Makarska grad u koji su naumili ić, niti
znaju kako su do tebe došli. Pitaju te svašta, ne čuju ništa. Pitaju
more li se na planinu i kad je najboje ić. Rečeš da je najboje prije
sunca, nikako u podne, odu u podne. Rečeš da je dućan pedeset metara
livo, odu desno do izlaza iz grada. Pitaju te di je nudistička plaža,
neće se tamo kupat nego da ne bi zabunon na nju nabasali. Uputiš ih
nistrmo, javna plaža in je 5 minuta od kuće. Kad se vrate, pokazuju ti
slike koza i pripoznaš među kozama Andriju Bakujina koji živi u Velikome
brdu, deset kilometara odavde. Svaki put kad ih pogledaš glupavo se
smješkaju i u sebi misliš da su tribali odsjest u kakvome centru za
skrb. Porazbijaju ti pola inventara, optuže te da in prpaš po stvarima
jer ne mogu nać svoj otvarač za konzerve. Zaštopaju perilicu za suđe jer
teču skupa sa manistron gurnu unutra. Kad odu, malo razmišljaš o
Hitleru.
Englezima je sve ekselent, osin šta prezirno komentiraju ono što vide
i dotaknu. Srdela je odlična, ali zar nemate fish and chips? S mladima
je lakše, čuli su za Dubrovnik i Zrće pa in objasniš da si ti između.
Odma će sutra tamo ili vamo, zavisno od autobusnih linija. Moraš in sve
naplatit unaprid jer loču, padnu s balkona istu večer i naredne dane
provedu u bolnici. Odeš jednon u posjet, poneseš kilo limuna i litar
soka, Englez je još u komi, vratiš sve doma. Potrošio si, ali nije ti
žaj.
Francuzi zapisuju na šta će se žalit ne bi li dobili povrat novca
Australci ti plate deset dana, ali kako prvu večer svrate u pivnicu
tako ih narednih devet dana više ne vidiš. Dođu doma tek deseti dan, u
istoj majci i istin gaćama u kojima su ih vidio i prvi dan. Panično
traže pasoš, kasne na avion. Ljube ti i grle mater, itaju se na susidu s
kojon ne govoriš, vidili je da zaliva isprid kuće. Dovikuju se sa
prolaznicima, mašu svima. Mašeš skupa sa susjedon (profesionalci ste), a
kad zamaknu za prvu okuku, njoj jebeš mater i popiješ malo vode s
cukron da te ne kolpa. Za Australce se ne triba sekirat da neće stić na
avion jer se još nije dogodilo da oni nemaju sriće. Uvik se potrefi da
je gužva oko ukrcaja pa kasnili tri sata ili tri dana uvik stignu na
vrime.
Francuzi, čin su došli, zapisuju na šta će se žalit ne bi li dobili
povrat novca. Odma se pogodiš da in vratiš 100 eura samo da te ne gnjave
za svaku sitnicu. Za njiove pare iznajmiš apartman u tete i vratiš se
kad oni odu.
Česi ubace stvari u stan, nameče ceradu na auto i nema šanse da će
sist za volan do kraja odmora, iako obilaze cilu Rivijeru. Znaju svaku
samoposlugu u gradu, upoznati su sa besplatnin zbivanjima, kulturnin
znamenitostima, bauljaju po plaži i planini….Tek kad su sve izvižitali
sidnu popit kriglu pive. Ko što Čehinja voli pokazat sise, tako Čeh
voli pokazat drob. Ko što se Čehinja, koristeći razvedenost obale,
kriomice kresne s našin spasiocen na plaži, tako Čeh kriomice loče pivu,
izgovarajući se da mora u kafić na zahod. U muškaraca i dalje dobro
kotira “fudbalerka”, a ženske se strižu nakratko i to tako da ne znaš
jel je ostriglo ili počupalo. Da se ne misle oće li izgorit ili neće,
sprže se odma prvi dan pa se među svojima fale ko je crveniji. Žaj ti je
kad odu jer su razdragani i nema u njima zla. Njiova ćer ti se ionako
oženi za rođaka, viđat ćete se.
Motri na djecu ka bejvoć iako ne zna plivat.
Hercegovac ne rezrvira ništa jer je još za vrime rata kupijo stan u
Makarskoj. Kako nije od vele odanja, gleda kako bi dotra prva dva kola
od mercedesa u plićak. Kad izađe iz auta sidne u najbliži kafić i pije
tri deca dok žena iskrcava sve iz gepeka. Ona ita peraje, maske, dicu,
suncobrane, rukavice… Polak toga dica odma meću na sebe. Kad su dica u
moru, mater in sidi pod suncobranon i motri na njih ka bejvoć iako ne
zna plivat. Dica deranjen nadjačavaju jet-ski egzibicije i cila plaža
gleda šta ta dicu mogu. A mogu slijedeće: začepit nos rukon i stisnit
usta da poplave, pa taknit glavon more. Tako nekih stotinjak puta, ali s
istin žaron i povicima. Jedini način da se njih riješiš je da zovneš
“pauka”.
Austrijanac, ka i Slovenac, ako i dođe, dođe na bicikli ili makar s
auton koje vuče pet šest bicikli na krovu. Ne iđe na more nego ga vidiš
na po staze kad odeš na planinu kopat kunpire. Voziš golfa tricu TDI i
do vrha “Sv. Jure” je mrtva trka. Pokušavaš ga izgurat sa staze ali
digne biciklu na zadnje kolo i ruvinaš auto o kamen. Dođe na vrh prvi, a
od polak litra vode koje ima sa sobon, ostalo mu četiri deca. Daje tebi
jer ti u autu ne radi klima.
P.S. Svaka sličnost sa stvarnin osobama je slučajna. Moguće je npr. da Hercegovac nema stan nego kuću…itd.