Ma koliko da ste iskusan muzičar i bez obzira na to koliko ste sati potrošili na probama u beskrajnom ponavljanju pesama, besprekornom uvežbavanju koreografije i dovođenju svoje fizičke spreme na nivo profesionalnog sportiste nikad ne možete da pretpostavite sve pogrešne situacije koje Vam mogu u potpunosti upropastiti nastup. Nudimo Vam 5 najgorih koncertnih iskustava u čijem izboru nam je pomogao britanski Guardian.
Frensis Rosi (Status Quo)
Dandi, 1969.
Nekada se za nastup u Škotskoj dobijalo više novca, nego za svirku u Engleskoj. Žašto je to bilo tako na teži način morali su da shvate i članovi benda Status Quo kada je na njihovom koncertu u škotskom gradiću Dandiju izbila krvava, masovna tuča.
„Nikada nisam video ništa slično – 1500 ljudi, bez obzira na pol, međusobno se mlatilo… Bilo je to kao na “Divljem zapadu“, objašnjava gitarista Frensis Rosi.
Za vreme tuče, dok su svuda unaokolo letele flaše, Status Quo je bio na bini sa koje se činilo da nema lakog izlaza. Konačno, neko im je pokazao put i rekao da brzo pokupe stvare i odu. Kada su se sledećeg jutra vratili na mestu „masakra“ zatekli su samo dvadesetogodišnju čistačicu koja je ribala krv sa parketa.
Karl Palmer (Emerson, Lake and Palmer)
Čikago, 1974.
Zvezde progresivnog roka ELP nastupale su u američkom gradiću Normal i sve se činilo da ide po planu do izlaska na bis. Trio je prišao publici da se pokloni, a veliki koncertni klavir probio je binu napravivši pri tom ogromnu rupu iza njih. Bubnjar Karl Palmer to nije primetio. Zakoračivši unazad Palmer je krenuo da propada u „ponor“, a od ozbiljnijih posledica spasao ga je jedan od binskih radnika koji ga je u poslednji čas uhvatio. Ipak, i pored požrtvovanosti redara jedno rebro je bilo slomljeno, a bubnjar je koncert završio sa ogromnim crveno-ljubičastim podlivom na desnoj strani tela. Ostatak večeri Palmer je proveo u lokalnoj bolnici, a bolničko osoblje moralo je da ga budi na svakih sat vremena zbog opasnosnosti od dobijanja unutrašnjeg krvarenja. Ništa tu nije bilo „normalno“.
Rodžer Hodžson (Supertremp)
Reading Festival (1974.)
Sa festivalskim nastupima na otvorenom nikad se ne zna. Bend Supertremp je imao tu nesreću da je kiša, koja je lila k’o iz kabla, pretila da u potpunosti upropasti njihov nastup. Da nesreća bude još veća, osim što su svi članovi benda pokisli do gole kože, gitaristi (i pevaču) Rodžeru Hodžsonu „crklo“ je koncertno pojačalo, pa je morao da svira na malom pojačalu predviđenom za kućno vežbanje. Tu nije bio kraj. Ispostavilo se da dotično pojačalce nije imalo uzemljenje, pa je prilikom svakog kontakta sa mikrofonom Hodžson dobijao i strujni udar gratis. Srećom, osim užasnog iskustva, Hodžson je izbegao ozbiljnije posledice.
Ijan Anderson (Jethro Tull)
Stadion Šei (Njujork, 1976.)
Ekcentrični frontmen čuvenog britanskog benda Jethro Tull za Guardian je ispričao svoje užasno iskustvo sa koncerta na nekadašnjem stadionu bejzbol tima New York Mets. Pred sam izlazak pred 50 000 posetilaca Anderson se našao potpuno natopljen toplom, lepljivom tečnošću koja je neočekivano stigla odozgo. I taman što je na svojoj akustičnoj gitari odsvirao prve akorde „Thick as a brick“ Anderson je, na svoj užas, shvatio da misteriozna tečnost nije pivo, kako je u prvi mah pomislio, već urin.
„Morate se nasmejati. I izbrojati pare“, zaključio je Ian Anderson.
Endi Samers (The Police)
Oksford, 1978.
Bilo je to u malom pozorištu u Oksfordu na jednom od prvih koncerata Policea. Sve je išlo po plan do momenta kada je u prostoriju uletelo tridesetak skinheda u punoj opremi.
„Došli su ispred bine i počeli da urlaju „Zig hajl“- bilo je baš napeto i niko nije znao kako će se sve završiti“, pojašnjava Samers.
Tada ih je Sting pozvao na binu i svi su pevali zajedno, dok im na kraju nije rekao da odj..u, što su srećom i uradili.
„Nedelju dana kasnije naš menadžer je sa ekipom iz Londona otputovao u Oksford, pronašao ih i Božija kazna je bila isporučena“, zaključio je Samers.