OVOG tjedna puno se govorilo o sprovodu kraljice Elizabete II., koja je preminula 8. rujna u 97. godini, nakon 70 godina vladanja.
lizabeti došli predstavnici 167 zemalja
Elizabeti došli predstavnici 167 zemalja
Još i prije samog sprovoda, koji je održan u ponedjeljak, ljudi svih dobi i svih društvenih slojeva prisustvovali su ispraćaju najdugovječnije kraljice. Čak je oko 250 tisuća ožalošćenih obišlo lijes kraljice Elizabete II. u Westminster Hallu u Londonu, prema podacima britanske ministrice kulture Michelle Donelan.
Lijes kraljice Elizabete odnesen u WestminsterLijes kraljice Elizabete odnesen u Westminster01:01/01:02
Posljednji put kad su Britanci tako odavali nekome počast bilo je 1965. kad je umro Winston Churchill. Što se tiče dana sprovoda, komentiralo se ponašanje kraljičine obitelji, od smješka princeze od Walesa Kate Middleton do onoga što je princ Harry rekao svome bratu princu Williamu, ali i činjenice da je maramu kraljice Elizabete na sprovodu nosio njezin omiljeni poni.
Sve to ipak pada u drugi plan pred pričama o uzvanicima, svjetskim liderima, na sprovodu kraljice Elizabete. Kraljevi i kraljice, predsjednici, premijeri, slavne osobe i prijatelji iz cijeloga svijeta bili su među 2000 uzvanika na kraljičinoj pogrebnoj službi u Westminsterskoj opatiji.
Na sprovodu kraljice Elizabete II. su bili predstavnici 167 zemalja, uključujući 18 monarha, 55 predsjednika i 25 premijera.
Biden, Macron, Von der Leyen, Albert II. od Monaka…
Među monarsima bili su tu norveški kralj Harald V., veliki vojvoda Henri od Luksemburga, kralj Willem-Alexander od Nizozemske, kralj Philippe od Belgije, kralj Felipe VI. od Španjolske, kralj Carl XVI. Gustaf od Švedske. Bila je tu i danska kraljica Margrethe II. te princ Albert II. od Monaka s princezom Charlene.
Od svjetskih lidera na sprovod su došli američki predsjednik Joe Biden, kao i predsjednik Brazila Jair Bolsonaro, francuski predsjednik Emmanuel Macron, kao i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. U Londonu je bio i hrvatski predsjednik Zoran Milanović.
Titov sprovod i dalje pojam za regiju
Ovaj sprovod je na području bivše Jugoslavije odmah izazvao sjećanja na sprovod Josipa Broza Tita, koji se na ovom prostoru još uvijek doživljava kao nešto posebno, što je nemoguće nadmašiti.
Josip Broz Tito umro je 4. svibnja 1980. godine u Ljubljani, u 15:05. Istoga dana u 18:00 sati Predsjedništvo SFRJ-a i Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije održali su izvanrednu sjednicu u Beogradu i tom prilikom usvojili su proglas povodom Titove smrti.
Od Tita su se tako oprostili britanska premijerka Margaret Thatcher, generalni sekretar komunističke partije Sovjetskog Saveza Leonid Brežnjev, indijska premijerka Indira Gandhi, rumunjski predsjednik Nicolae Ceausescu, prvi predsjednik Sjeverne Koreje Kim Il-sung…
Klasić: Na Titovom sprovodu su bili predstavnici 127 zemalja svijeta
Koliko ih je bilo točno? Magazin Time u svom članku od 18. svibnja 1980. naveo je da su pogrebu prisustvovali predstavnici 123 zemlje od čega četiri kralja, 32 predsjednika, 22 premijera te preko 100 predstavnika komunističkih ili radničkih partija.
BBC je pisao, prema podacima iz knjige Posljednja Titova bitka autora S. Ivanca i R. Mirosavljeva, kako se okupilo 218 izaslanstava iz 126 zemalja.
Pitali smo povjesničara Hrvoja Klasića koja bi se brojka mogla smatrati točnom, koja je ona sa službenim pokrićem.
“Titov sprovod je bio veliki sigurnosni izazov jer se u kratkom vremenu, u par dana, najavio dosta veliki broj dužnosnika iz cijelog svijeta. Govorimo o 209 delegacija iz 127 zemalja svijeta. Između ostalog govorimo o četiri kralja, pet prinčeva, 38 predsjednika država i 24 premijera.
Što se tiče medija, za ono vrijeme su brojke isto nevjerojatne. Bilo je preko 700 izvjestitelja iz preko 60 zemalja, a tridesetak zemalja je uživo pratilo prijenos”, rekao je Hrvoje Klasić oko teme uzvanika na pogrebu.
Tito ili Elizabeta? Evo što kažu postoci
Čini se da barem po brojkama svjetskih lidera prednjači sprovod kraljice Elizabete II. No, treba reći i kako danas UN broji 193 države članice, dok se 1980. godine radilo o 148 zemalja članica.
Što se tiče izaslanstava, ako bismo pokušali stvari odrediti postotno, na sprovodu kraljice Elizabete II. bili su predstavnici 86.5 posto zemalja svijeta. Na Titovoj sahrani radi se o postotnom iznosu od 88.8. Za dodatan kontekst treba spomenuti i kako su na sprovodu kraljice Elizabete II. bili i predstavnici preko 50 država članica Commonwealtha.
Klasić: Demokrata Cartera su kritizirali republikanci jer nije došao na sprovod
Popričali smo s Klasićem i o kulturološkom značaju Titovog sprovoda.
“Imam jednu digresiju. Nekoliko mjeseci prije sprovoda Rusi su napravili agresiju na Afganistan. To je značio kraj detanta u Hladnom ratu i početak novog Hladnog rata. Odnosi su bili zategnuti. Na sprovod je došao Leonid Brežnjev kao sovjetski šef, ali američki predsjednik Jimmy Carter nije došao. Poslao je potpredsjednika Waltera Mondalea i majku Lillian Carter.
On je opravdao nedolazak predsjedničkom kampanjom. No on nije ne došao jer se nije slagao s Titom, on je već sljedeći mjesec bio u Beogradu sa suprugom i kćerkom i položio cvijeće na Titov grob. Ima još nešto zanimljivo.
Brojni mediji u SAD-u, kao i politički analitičari, pa i političari su bili kritični jer Carter, inače demokrat, nije pohodio sprovod Tita. Jedan od najglasnijih je bio republikanac George Bush stariji. On je upozoravao da taj sprovod nije ceremonijalni događaj, nego da je trebalo pružiti podršku Jugoslaviji da shvate kako nakon Titove smrti imaju Amerikance kao prijatelje.
Za očekivati je da demokrati podržavaju Tita, ali čuti da republikanski kandidat smatra Jugoslaviju državom saveznicom, a odlazak na sprovod važnim činom, ima ipak jedno posebno značenje”, govori Klasić.
“Bili su predstavnici monarhija i republika, demokracija i diktatura”
Napominje kako je posebnost u ovom sprovodu i oko toga što su bili predstavnici širokog dijapazona političkih moćnika.
“Bili su predstavnici monarhija i republika, demokracija i diktatura, kraljevi, prinčevi, predsjednici zemalja koje imaju neriješena pitanja. Skupila se skupina onih koje bi svuda osim u UN-u bilo teško skupiti.
Imali ste tu Margaret Thatcher, Willyja Brandta, spomenutog Brežnjeva, Indiru Gandhi, Husseina, Arafata… To su svi relevantni igrači na međunarodnoj sceni, onda okupljanja tog tipa nisu bila uobičajena. U sličnim prilikama bi došli savjetnici, izaslanici, ali sigurno ne oni na protivničkim stranama”, dodaje.
Govorimo mu kako i dan-danas kod stanovnika regije ovaj sprovod ima veliko značenje, kao dokaz slavne prošlosti.
“Sprovod je imao veliku simboličku važnost, ali ne tiče se to samo simbolike. Jugoslavija je igrala važnu političku ulogu u svijetu za vrijeme Tita, ali i poslije njegove smrti. Jugoslavenske predsjednike Predsjedništva se redovito pitalo za mišljenje godinama nakon Titove smrti.
“Naravno da je Jugoslavenima taj sprovod davao na značaju”
Pisao sam knjigu o Miki Špiljaku. Imamo situaciju kad 1983. Bush stariji, kao potpredsjednik Reagana, dolazi u Beograd te Špiljak i on pričaju ravnopravno. Bush ga pita savjete oko Palestine i Izraela, oko iransko-iračkog sukoba, oko Kube… Jugoslavija je u svim tim zemljama imala neki utjecaj.
Danas netko Zorana Milanovića ili Andreja Plenkovića može pitati što misli o Ukrajini ili o situaciji s Kinom i Tajvanom, ali to će imati kurtoazni prizvuk jer znamo da naši državnici nemaju utjecaj niti u regiji, a kamoli Europi ili svijetu.
Jugoslavija je utjecaj crpila iz Pokreta nesvrstanih, nakon UN-a najveće međunarodne političke organizacije u svijetu. Možemo reći da su krenuli kao zajednica siromašnih zemalja, ali kasnije se pokazalo, posebno u 80-ima, koliko su se neke obogatile zbog nafte i koliko je značilo biti dobar s njima.
Tako – naravno da je Jugoslavenima taj sprovod davao na značaju, u tom trenutku možda više simbolički. Ali Jugoslaveni su dva desetljeća prije sprovoda živjeli u svijetu u kojem nisu bili nimalo sporedni igrači, nisu bili, kako bi Tito rekao, ničija “moneta za potkurisivanje”. Bili su aktivni igrači na međunarodnoj političkoj pozornici”, zaključio je Klasić.
Preuzeto sa Index.hr