Tik-tok klipovi, „rilovi“ i „šortsi“ postali su globalni trend koji deci i tinejdžerima nudi stimulaciju bez potrebe za dužom pažnjom i interakcijom. Munjevito se smenjuju na ekranu, pa sati uz društvene mreže prolete. Koliko je ovaj trend opasan na duže staze i kakve posledice može da ima na koncentraciju?
Video-snimci od 30 sekundi koji prikazuju nečiji virtuelni život, reklamiraju proizvode, treninge… uspevaju da drže pažnju deci više od sedam sati dnevno. Beskonačno skrolovanje bez interakcije, prema istraživanjima, stvara osećaj izolacije, praznine, depresije i anksioznosti, piše RTS.
„I deca i odrasli imaju poteškoće da se potom zadrže na nekim dužim sadržajima i to za budućnost može da predstavlja određeni problem. Treba raditi na takvim sadržajima i na balansu između kratkih sadržaja i dugačkih sadržaja. Zato je jako bitno tradicionalno školovanje, bitni su konstatni razgovori i, naravno, da starije generacije nauče dosta o digitalnoj pismenosti“, navodi Jelena Radović, sociolog.
Stalna digitalna stimulacija utiče i na razvoj određenih funkcija, pogotovo u periodu od 10. do 19. godine kada se formiraju identitet i osećaj sopstvene vrednosti.
„Važno je da ih naučimo da sami biraju sadržaj pošto su na tim društvenim mrežama algoritmi takvi da više nismo aktivni kreatori na Instagramu, na Tik-toku, već smo pasivni konzumenti. Ne znamo šta ćemo sledeće da vidimo, to samo bude još jedna dopaminska bomba koja opet može da utiče i na njihovo viđenje sveta, njihov doživljaj sebe, da utiče na to da se porede sa drugima, sa nekim nerealističnim standardima“, objašnjava Jelena Novković, psihoterapeut pod supervizijom.
Iako Instagram i Tik-tok tvrde da štite mlađe korisnike, algoritmi ovih mreža u prvim minutima korišćenja plasiraju sadržaje koji uključuju poremećaje ishrane, samopovređivanje, pa čak i nasilne ili ekstremističke poruke. Zbog toga jedno od petoro adolescenata pati od ozbiljnih psihijatrijskih problema.
„Dopaminske bombe“ stižu iz telefona
„Dugoročno i nekontrolisano skrolovanje znamo da može da dovede do različitih nemira pa naravno i do zavisnosti. U mnogim zemljama ovo je prepoznato kao jedan tip zavisnosti pa čak i psiholozi dosta govore na tu temu. Između ostalog, rade ne samo sa decom već i sa odraslima kada je nekontrolisano korišćenje mobilnih uređaja i uopšte platformi, naročito platformi sa kratkim sadržajima“, istakla je Jelena Radović.
„Kada značajno krene da opada kvalitet života, kada dete krene da gubi neka interesovanja koja je ranije imalo, da gubi socijalne kontakte koje je imalo, da opada značajno uspeh u školi, da reakcija na recimo oduzimanje telefona ili ograničavanje bude stvarno preterano burna, da nije samo neki tinejdžerski bunt ili traženje autonomije, već stvarno da se javi neka anksioznost, uznemirenost, tada su možda neki znaci da se porazgovara prvo sa detetom možda i sa školskim psihologom, pedagogom“, savetuje psihoterapeutkinja Jelena Novković.
Važno je postaviti pravila unapred i što se tiče sadržaja, vremena korišćenja, i pristupa. Savet psihologa je da se detetu nudi više opcija – u vidu sporta, umetnosti, ali je možda najbitniji lični primer.