Muzički rokenrol sastav Mortal Kombat sviraće 25. aprila u Klubu Studenata Banjaluka, pod okriljem organizatorske palice Ok Team Music. Mortal Kombat iza sebe ima sijaset odličnih, energičnih koncerata, kako onih za mnogoljudniju masu poštovalaca rokenrol muzike, to jest festivalskih, tako i onih klubskih za par stotina ljubitelja rock zvuka. Ali to i ne igra veliku ulogu, jer ovaj bend zvuči uvijek isto, rifovski žestoko s primjesama hard core-a, hard rock-a, heavy metal-a i punk-a. Tekstovi njihovih pjesama su iskreni, pomalo sarkastični i ironični, začinjeni urbanim humorom, a teme inspirisane teretom svakodnevice običnog čovjeka. O karijeri ovoga benda razgovarali smo sa Milošem Kričkovićem Krikijem i saznali nešto više o budućim planovima ovog sve popularnijeg muzičkog sastava.
I ove godine dolazite u Banjaluku i svirate na istom mjestu kao i prošle godine. Kakve impresije nosite sa prošlogodišnjeg koncerta, da li je ozvučenje bilo na nivou zadatka, da li je publika reagovala dobro na vaše pjesme?
Prošlogodišnji koncert je bio odličan, tehnika takođe, publika je bila najbolja, a naše pesme najskuplje! Jedva čekamo 25. april da ponovimo sve.
Čini se da ste u profesionalne muzičke vode ušli nenadano uspješno, i da mnogi nisu mnogo očekivali od vas i vaše muzike. Da li je vaš opstanak na sceni možda podstaknut inatom?
Što bi jedan naš veliki mislilac rekao – Gde si bila kad sam bio niko? Naš opstanak na sceni je podstaknut milionima novih dinara koje zarađujemo, a i volimo to što radimo.
Tekstovi vaših pjesama su ironični, sarkastični i vuku na tu humorističnu stranu. Ko vam je uzor u pisanju pjesama i stvaranju muzike, i zašto ste se priklonili toj vrsti stvaralaštva?
Naša inspiracija leži u okruženju u kome smo odrasli, kulturi i mentalitetu našeg naroda. Nemamo definisan autorski uzor, naslušani smo stvarno svega. Naš tonac nam često u šali kaže da je naš bend mešavina hevi metala, panka i Riblje Čorbe, ovo poslednje se verovatno odnosi na tekstualni deo. Možda on zna nešto više, bolje da ti je on dao intervju umesto nas.
Ko je najveći krivac vašeg muzičkog uspjeha i da li mislite da je taj uspjeh mogao da bude i veći?
Nema tu nekog čarobnog štapića. Krivac su naše pesme. Ljudi ih iz nekog razloga vole, pa ih samim tim slušaju i plaćaju karte za nastupe. Ne treba nam veći uspeh od ovoga, zadovoljni smo sa ovim što trenutno imamo i što nismo poznati, već samo “polupoznati”. Zamisli da si na nivou Bajage, pa da ne možeš normalno da kupiš hleb u prodavnici.
Šta vas najviše iziritira ili inspiriše da napišete pjesmu i da li vaše pjesme nastaju iz cuga ili je to dugotrajan proces?
Ne mora to nužno biti iritacija na nešto ili ljubav prema nečemu, nekada samo želimo da ispričamo zanimljivu priču, našu ili tuđu. Ranije su pesme pisane uglavnom iz cuga, a danas je to dugotrajniji proces, samim tim što matorimo, valjda i filozofiramo više.
Živimo u vijeku u kojem nosači zvuka poput CD-a ili LP-a nemaju upotrebnu vrijednost kao što su imali na početku razvoja muzičke industrije i danas slušaoci žele muziku da dobiju džaba i na tanjiru. Na koji način unovčiti svoj minuli rad i da li uspijevate da unovčite svoje stvaralaštvo?
Bitno je da te ljudi slušaju, nije jedino sredstvo zarade prodavati fizičke nosače zvuka.
Mislite li da je bavljenje rokenrolom ozbiljna stvar?
Najozbiljnija kojom smo se do sada bavili. Međutim, sebe ne doživljavamo ozbiljno, niti se smatramo bitnima, čak i mrzimo takve ljude.
Da li ćete možda nakon nekog vremena preći na neku žanrovski neozbiljniju muziku kao što je folknrock?
Ne, zašto bismo to radili? Naš zvuk je odavno definisan. Nakon sedamnaest godina postojanja, teško da možemo sada da se promenimo.
Mislite li da su ljudi koji sviraju ili konzumiraju rokenrol muziku kulturno korisniji od onih koji slušaju folk?
Pretpostavljam da pričamo o turbo-folku kakav forsiraju „Pink“, „Grand šou“ i slični, a ne o izvornom folku. U tom slučaju, tako mislim. Trudim se da stvari ne sagledavam previše elitistički, ali si me sada saterao u ćošak.
Da li biste prihvatili da budete prateći bend Ace Lukasa? I zašto da ili ne?
Ne. Sa ćacijima ne sarađujemo. Kada bi neko to prihvatio, bio bi izbačen iz našeg benda.
Za koje pare bi svirali na predizbornoj kampanji predsjednika Srbije?
Kao što rekoh, sa ćacijima ne sarađujemo i sve ostalo što sam dodao malopre.
Da li podražavate mlade koji žele promjene?
Naravno.
Da li su promjene moguće?
Sve se može kad se hoće.
Utiče li loše stanje u vašoj zemlji na vaš stvaralački rad i svirku?
Utiče na nastupe. Skoro svi veliki koncertni prostori su u vlasništvu države, pa čak i da nas pozove neki organizator koji ga samo zakupljuje, velika je verovatnoća da će neko odozgo da urgira da nam se otkaže nastup. Dešavalo se nekoliko puta, što nama, što drugima. Brzo smo shvatili kako to ide, pa smo se preorijentisali na manje, privatne, klubove.
Planovi benda.
Koncerti, novi singlovi, pa novi album, pa radimo to još trideset godina i onda umremo.