Riječ je o monodrami u kabaretskoj formi koja spaja humor i nelagodu, pjesmu i oštru misao, igru i opomenu. Nastala je iz originalnog autorskog teksta glumca Borisa Šavije, prožetog fragmentima Brehtove poezije, dramskih tekstova, satiričnih zapisa i songova, koji se na sceni ukrštaju kao dijalog savremenog čovjeka i Brehta.
Predstava otvara pitanja straha, ćutanja, pristajanja i odgovornosti – onih sitnih trenutaka kada se „normalno“ polako pretvara u opasno. Kabaretska struktura omogućava brze prelaze iz smijeha u jezu, iz zabave u neprijatno prepoznavanje, podsjećajući da pozorište nije utočište od stvarnosti nego prostor mišljenja.
Muzika se izvodi uživo i ne služi kao pratnja, nego kao komentar i kontrapunkt koji presijeca tok i pojačava kritičku distancu. U središtu svega je Šavijina precizna, distancirana igra koja publiku ne vodi ka identifikaciji, nego ka suočavanju: šta sve prećutimo da bismo sačuvali mir – i koliko nas to na kraju košta.
Kroz specifičnu kabaretsku formu, predstava donosi snažan scenski izraz u kojem se smjenjuju ironija, kritika i emotivni tonovi, stvarajući slojevitu i provokativnu pozorišnu cjelinu.
Producent predstave je Zoran Galić (Asocijacija Vizard), dramaturgiju potpisuje Radmila Smiljanić, scenografiju Nađa Sinić, a muziku Irena Popović Dragović. Gost na predstavi je prof. Arsen Čarkić (klavir), a za ton je zadužen Ninoslav Dobrijević – Tiki.
Predstava je nastala uz podršku Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i Fondacije Friedrich Ebert.
