Razdragala nas je reciklirana fotka od prošle godine koja je izašla na popularnim “LAD” sajtovima OPET i morali smo se podsjetiti na ove divne likove.
Joe Pesci je jedan od najsvestranijih glumaca ikad (Goodfellas, Moj rođak Vinnie i Sam u kući – heeeeej) nepravedno zapamćen samo po angažmanu u klasičnom blagdanskom filmu. Osvojio je i Oscara za ulogu u Goodfellasima, a govor zahvale je bio poprilično kratak i samozatajan – baš takvim životom Pesci živi i danas.
Njegov partner u zločinu Marv – pravog imena Daniel Stern je i dalje aktivan, i na glumačkom polju (serija Manhattan je posljednji projekt na kojem je sudjelovao), a bome i na društvenim mrežama gdje redovito uploada fotke i različite video forme. Njegov sin Henry je postao najmlađi kalifornijski senator, a tata je itekako ponosan.
Uz fotku Pescija i Sterna pod stare dane koja je bila hit prošle godine kada je objavljena (a bome je i ove) je stajao sljedeći opis:
“Holy Moley, samo je 4 dana do Božića. Pa rekoh zašto ne bih izvukao nekoliko fotki iz osobne kolekcije da ih podijelim s vama. Harry i Marv su uvijek bili klasični komični duo. John Hughes je tako napisao i Chris Columbus je tako režirao. Od početka smo Joe i ja bili oduševljeni tom idejom. Već smo odradili jedan film zajedno nazvan “I’m Dancing As Fast As I Can” pa smo već bili prijatelji. Kad smo se našli na prvoj probi već smo razgovarali kakav ćemo komični duo biti. Mislim da smo obojica počeli s našim omiljenim animiranim likovima: Wile E Coyote, Zekoslav Mrkva i ostali klasični crtići. Naši fizički tipovi su različiti kao Laurel i Hardy pa smo odlučili napraviti vlastite verzije tih likova. Primijetit ćete da je čak Joe izmislio svoj vlastiti jezik iz crtića koji čujete kad je stvarno frustriran. Evolucija ovih likova i kemije među njima je došla iz ljubavi koju osjećamo prema klasičnim komičnim parovima i briljatnosti mog divnog prijatelja i partnera u zločinu – Joe Pescija.”
Sva sreća (ili u slučaju Severine – nažalost) internet nikad ne zaboravlja pa smo se tako još jednom podsjetili na ovaj emotivni post od prošle godine koji daje uvid u stvarno važan dio filmske povijesti. Jer realno – tko ne pogleda Sam u kući barem jednom godišnje?