Malo je gradskih pacova koji su ostavili trag u javnoj svijesti i urbanom pejzažu poput onog odgovornog za čuvenu “čikašku pacovsku rupu” (“Pizza Rat” je značajan izuzetak).
Ali “pacovska rupa” Vjetrovitog grada možda nije ono što se čini.
Novo istraživanje identiteta stvorenja koje je izazvalo otisak na pločniku kada je upalo u svježe izliveni cement sugeriše da je krivac potpuno drugi stanovnik grada.
Mnogo legendi okružuje “čikašku pacovsku rupu”, koja je takođe nazvana “Splatatouille” tokom javnog takmičenja za imenovanje.
Izgleda da niko ne zna kada se znak prvi put pojavio u čikaškom naselju Roscoe Village, ali se vjeruje da je tamo najmanje dvije do tri decenije.
Međutim, jedan tvit čikaškog umjetnika, pisca i komičara Vinsloua Damejna 6. januara 2024. godine pretvorio ga je u senzaciju na društvenim mrežama.
“Morao sam hodočastiti u tzv. čikašku pacovsku rupu”, podijelio je u objavi na mreži X, uz fotografiju.
Ubrzo je to postalo najpopularnije mjesto za selfije u Čikagu, a ljudi su ostavljali prinose u obliku kovanica i drugih predmeta – jedan par je navodno čak i sklopio brak pored oznake.
Žalbe susjeda navele su Odjel za saobraćaj Čikaga da ukloni i zamijeni pločnik u aprilu 2024. godine.
Ali ključno pitanje je ostalo: Je li zaista pacov ostavio trag?
Javna znatiželja o otisku inspirisala je dr Majkla Granatoskija, docenta ekologije i evolucijske biologije na Univerzitetu Tenesi u Noksvilu, da preuzme istragu.
“Kakav sjajan način da se javnost zainteresuje za prirodu i svijet oko sebe”, rekao je on.
Koristeći sličnu metodu kao onu koju naučnici primjenjuju kako bi odredili životinje odgovorne za fosilizirane otiske stopala, ali s dozom bezbrižnosti, Granatoski i njegove kolege proveli su prvu naučnu analizu otiska.
Tim je uspio u potpunosti isključiti pacova na osnovu svog istraživanja, otkrivši da mnoštvo karakteristika ukazuje na vjevericu kao krivca.
“Ono što smo željeli pokazati je koliko je teško, čak i kada vam se da gotovo savršen scenario, donijeti zaista dobre nalaze na osnovu ovih otisaka”, rekao je doktor.
Kada je on počeo istraživati, pretpostavka javnosti bila je da je smeđi pacov, koji se često nalazi u Čikagu, odgovoran za otisak cijelog tijela.
Ali grad je već rekultivisao komad cementa, tako da nije bio dostupan za direktno proučavanje.
Umjesto toga, Granatoski i njegov tim su izvršili mjerenja pacovske rupe koristeći fotografije, uključujući od njuške do repa, širinu glave, bazu repa i dužinu prepoznatljivih prstiju i kandži.
Tim je prikupio muzejske primjerke za smeđeg pacova, kućnog miša, istočnu sivu vjevericu, istočnu vjevericu, bizamskog pacova, bjelonogog miša, lisičju vjevericu i južnu leteću vjevericu, praveći anatomska mjerenja svakog za statistička poređenja. Primjerci su se razlikovali po starosti i veličini.
Početna analiza tima suzila je rezultate na istočnu sivu vjevericu, bizamskog pacova ili lisičju vjevericu, na osnovu izduženih prednjih udova otiska i dužine zadnjih šapa, kao i trećeg prsta na svakoj šapi – što je sve premašilo poznate mjere za smeđe pacove.
“Mnoštvo svih tih karakteristika zajedno nas je nekako odvelo u put vjeverica. Vjeverice obično imaju duže prste jer žive na drveću i to se pokazalo kao prilično jaka karakteristika”, rekao je doktor.
Za one koji se pitaju zašto otisak repa izgleda tako slično pacovu, to je zato što tanka dlaka vjeveričjeg repa vjerovatno neće ostaviti trag, rekli su autori studije.
Istočne sive vjeverice su češće u Čikagu od bizamskih pacova ili lisičastih vjeverica, što je navelo tim da utvrdi da postoji 98,67% vjerovatnoće da je rupa pacova zapravo bila rupa vjeverice, a 50,67% šanse da je, preciznije, bila rupa istočne sive vjeverice