Iza Hladnog piva su mnogi nastupi a ovoga ljeta po drugi put oni će 6. jula nastupiti na OK festu koji se tradicionalno održava na Tjentištu. Povodom ovog koncerta razgovarali smo s Miletom Kekin, frontmenom Hladnog piva.
Ovog ljeta nastupate na Tjentištu. Da li ste prije čuli za OK fest i koliko vam znače takva gostovanja?
Šta čuo? Sviro! Prije 3 godine. Smrzo se ko budala. Doš’o drito s mora u sandalama i u majici kratkih rukava ne sluteći da noću tempretura pada blizu minusa i usred ljeta. Ovaj put dolazim u skafanderu.
Naravno da volim takve svirke u prirodi. Ljudi su opušteniji i pozitivniji kad ih okružuje zelenilo.
Šta vam je prvo na umu kada čujete riječ Sutjeska?
Dobar suši i koktel barovi, naravno.
Hladno pivo je može se reći aktivnije nego ikada. Odakle vam energija?
To nam je posao. Mi živimo o svirke. To je ko da pitaš učitelja ili vatrogasca zašto radi i nakon trideset godina. Nema tu nikakve mistifikacije. Mi samo radimo svoj posao koji na sreću i volimo radit pa nam dođe skoro ko hobi.
Kako se spremaš za nastupe, čuo sam da treniraš i da prije koncerta protrčiš par kilometara?
Krenuo sam trčat jer ne mogu više sjedit po restoranima i čekat koncert. Ovako mi brže vrijeme prođe a i nabijam kondiciju za binu. A nakon otrčanih 7-8 kilometara nema ljepše nego hladnu pivu popit.
U pjesmama Hladnog piva postoji doza humora koji podsjeća na ovaj bosanski humor. Obzirom da si ti s ovih prostora, iz Zenice, koliko je to uticalo na tvoje pisanje pjesama?
Nisam iz Zenice nego iz Tuzle. Zapravo nisam ni iz Tuzle. Rođen sam u Njemačkoj ali tamo sam završio sedmi i osmi razred osnovne škole a to je bilo taman kad je krenuo Nju primitivs pokret pa sam pokupio nešto od tog stava i humora. Mene humor liječi od depresije pa se volim njime služiit kad god mogu.
Voliš li doći u Bosnu i šta te ovdje najviše privlači?
Volim doći u Bosnu, volim taj humor, volim način na koji se cure ponašaju, nekako ljudski, bez nekog prenemaganja, volim male kafane kraj ceste i hidro ražanj uz Neretvu.
Ima li nešto što te nervira a da je vezano za ovaj prostor, mislim na BiH?
Nervira me što ko da se ne miče s mjesta. Ali to je problem cijele regije, osim možda Slovenije.
Hladno pivo žanrovski spada u pank rok bendove, ali ste koketirali i sa nekim drugim pravcima. Misliš li da pank bendovi imaju budućnost i da li je možda vrijeme panka stvar prošlosti?
Pank nikad neće umrijeti barem ne dok god bude bendova kojim je poruka iznad forme. Mi smo koketirali jer nismo htjeli da nam postane dosadno na bini.
Pišeš i društveno angažovane pjesme. Misliš li da rokeri mogu da mijenjaju neko stanje svijesti građana?
Riječi mogu biti jako oružju naročito ako ih upakiraš u trominutnu pjesmu koja može u svakom trenutku iskočit iz zvučnika i uhvatiti te kad si spreman da primiš poruku. Lakše je nama muzičarima poslati poruku nego piscima i filmašima. Treba nam samo nekoliko minuta vaše pažnje. Naš zadatak nije da ljude obrazujemo nego da im usadimo crv sumnje, da shvate da nisu sami. Možda se onda otrgnu krdu i postave kritički njemu, pa možda netko od njih pročita neku pametnu knjigu, odgleda nešto nije blockbuster i otkrije još bendova dobrih koji su na našoj strani. Ukratko, da mislim da dobra pjesma može malo opametiti narod, isto ko što ga loša može malčice zaglupiti.
Da li bi trebalo biti više autora koji kritkuju postojeće stanje i da li iko sluša takve pjesme i kritiku?
Ne bih htio o tuđim obavezama. Ja imam potrebu nešto reći jer bih inače poludio ili odao se piću i turbofolku. Ne mislim da svi moraju ko ja ali, eto , priznat ću, da mi je malo jezivo, kad vidim mlađe bendove, kad pjevaju o svemu osim o onom što ih ih okružuje. Obuzme me neka malodušnost pa onda bijes a onda čujem sebe kako izgovaram rečenice svih starih seronja, kud ide ovaj svije, u moje vrijeme, ova današnja omladina samo gleda u ekrane, i slično.
Šta te najviše nervira danas a da je vezano za društveno-političko stanje u regiji?
Nervira me ta kombinacija, kuknjave , depresije, vjersko nacionalističkog kiča i propalih tvornica. To je ono po čemu se Balkan prepoznaje. A nacionaliste, oni koje se najviše groze Jugoslavije i bivših vremena su najveći čuvari tog balkanskog stanja uma. Da se ne lažemo, više bih volio da smo popularni u Njemačkoj, Francuskoj ili samo jednoj kineskoj pokrajini ali jebi ga, tako nam je pao grah da nas baš na Balkanu razumiju. Mi se volimo praviti da smo u nekoj prosvjetiteljskoj misiji, naše poslanje je širiti ljubav, istinu i razumijevanje. Da je Mahatma Gandi imao bend ovako bi zvučao, samo možda malo tiše i bez psovki, naravno.
Hladno pivo je popularno od Triglava do Đevđelije. Da li si ikada osjetio neprijatnost kada nastupaš van Hrvatske?
Ne. Kombinacija šupaka i noramalnih ljudi je svugdje ista.
Tvoj omiljeni bend sa ovog govornog područja?
Pušenje, Azra, Kud Idijoti, TBF, Letu Štuke, Atheist Rap…
Ko je tvoj muzički uzor?
Nemam samo jedan uzor. Imam ih puno, htio bih postići neku idealnu kombinaciju autora koje cijenim od Springsteena, Waitsa, Dylana, Cohena, Jack Whitea, od svega pomalo.
Gdje sebe vidiš za deset godina?
Prije 10 godina sam mislio da ću tad imat neku kafanu ili restoran. Sad više nisam siguran . Mogao bih ovo radit dok god me grlo i noge služe.
Čime bi se bavio da nisi pjevač Hladnog Piva?
Predavao bih strane jezike u nekoj školi. Profesor sam stranih jezika. A možda bi i bio političar. Bolja je lova.
Voliš li da piješ hladno pivo?
Da. Redovno konzumiram pivo i nemam problema s B vitaminima. Samo s prometnom policijom.
Planovi Hladnog piva.
Svirati dok nam je gušt. A kad više ne bude onda kuda koji mili moji.
Poruka čitateljima.
Zadržite pozitivan stav, optimizam i unutarni mir. Ako uspijete, javite i mi kako.
Razgovarao Ernest Bučinski