Recenzenti obje knjige su iz Srbije, pa je zbog nemogućnosti njihovog dolaska ulogu tumača onog što se nalazi između korica ove dvije knjige veoma uspješno odigrao uvaženi književnik Živko Vujić. Pored njega, u programu su učestvovali i sadašnji i bivši učenici banjalučke Gimnazije, koji su imali recitatorske i muzičke uzlete. Moderator je bila mlada banjalučka pjesnikinja Selena Berić, koja je pored Miladinove, nadahnuto govorila i svoju poeziju iz zbirke ”Tanka nit”.
Više o ovoj promociji saznali smo od autora knjiga Miladina Berića koji je razgovorao sa novinarom Buke.
Gospodine Berić, prije par dana imali ste banjalučku promociju svoje dvije knjige. Šta Vas je inspirisalo da napišete ove zbirke?
Ova svjetska, da ne kažem bjelosvjetska, nevolja je spojila moje dvije knjige koje su izašle pri kraju 2020. godine u jednu promociju. Naime, pun optimizma čekao sam bolje vrijeme za sve, a ne samo za promocije, ali to vrijeme još nije ni na vidiku. Tako sam u trci s vremenom odlučio da se otvorim prema ljubiteljima književnosti, dok nas još nije dodatno lokdauniralo.
O kakvim se zbirkama radi?
Najkraće, radi se o zbirkama ljubavne i dječije poezije. Zbirka ”U sazviježđu Lire” je na tragu mojih ranijih lirskih knjiga, prvenstveno ”Atlantide” i “Jednom u zauvijek i dalje”, gdje pokušavam da se poigravam sa vezanim stihom, koji je dominantan u zbirci, mada ni bijeli stih nije zapostavljen. S druge strane, ”Lažni profil” predstavlja moj prvi izlet u svijet dječije poezije kojim sam pokušao da taj žanr dodatno osvježim, bar se nadam, nekim novim idejama. To je knjiga za malu i veliku djecu od prvih slova (Azbukvar), preko prvih ljubavi (Molitva) do upisa na fakultet (Pačiji fakultet). U ”Lažnom profilu” svako slovo ima svoju pjesmu, zatim, tu je i sonetni vijenac za djecu, te satirične pjesme za najmlađe, plus komedija u stihovima pogodna za scensko izvođenje.
Koliko ste dugo radili na ovim zbirkama?
S obzirom da u obje zbirke postoji po jedna-dvije pjesme koje su odavno čekale svoj red i ovako koncipirane knjige, vremenski raspon je mnogo veći od posljednjih pet godina koliko sam intenzivnije radio na istima. Pošto izuzeci potvrđuju pravila, ovo je lirska slika petogodišnjeg plana koji upravo ističe.
Žanrovski, radi se o savim različitoj poeziji. Treba li neko posebno umijeće ili stanje da se to postigne?
Vjerovatno da treba, mada u principu najbitnije je da u nekom periodu počneš da razmišljaš na način liričara ili dječijeg pjesnika, da se spustiš, ili još bolje da se podigneš, na nivo da možeš pisati za djecu, jer tu moraš biti i jednostavan i komplikovan i edukativan i šarmantan i raskošan i ogoljen. Naime, djeca ništa ne opraštaju, a sve vide. Pošto odavno pišem paralelno liriku i satiru, čini mi se da, što sam stariji, sve lakše se prebacujem iz žanra u žanr. Primjera radi, danima ne napišem niti jedan aforizam, jer sam u fazi lirike i jednostavno ne razmišljam na način aforističara. A onda odjednom, kao da prebacite nekakav prekidač, aforizmi dolijeću sa svih strana. Treba za sve samo prepoznati trenutak. U književnosti nema ništa na silu.
Pišete i satiričnu poeziju i aforizme. Kotira li satira dobro na našoj književnoj sceni?
Književnost uopšte, a posebno satira, veoma slabo kotira na našoj sceni. Vrijeme društvenih mreža oduzima vrijeme čitanja, koje polako ide ka nuli. Tu i tamo nekome se omakne da ponešto pročita, ali to što pročita veoma je problematično, prvenstveno iz estetskog ugla. Iz tog razloga jedino uspijevaju bivše domaćice sa svojim ljubavnim avanturama i fantazijam,a čiji tiraži najbolje govore o generalnom profilu svih nas. O ponoru koji naz gleda odozgo. U takvom okruženju satira igra unaprijed izgubljen meč bez ikakvih saveznika na svojoj strani. Naravno, mi satirični pjesnici i aforističari nikada nećemo priznati da je ta igra izgubljena. Mi smo ti posljednji donkihoti umjetnosti zvane književnost.
Da li je satira potcijenjena?
Naravno da jeste. Možda najviše od kolega i kritike koje uzgred nemamo. I jedni i drugi smatraju da se radi o nižoj književnoj vrsti koja je tu da trenutno zabavi, gdje se ne očekuju veći umjetnički dometi i kvaliteti, što je aposlutno pogrešno. Mnogi aforizme nazivaju pošalicama, vicevima ne ulazeći u dubinu, a katkad i ljepotu, misli koje obično uspjeli aforizmi imaju. A da ne pričam o tome koliko je talenta potrebno da se sa malo kaže mnogo, pogotovo u zemlji gdje najviđeniji sa mnogo ne kažu ništa.
Ima li se gdje satira objavljivati?
U Republici Srpskoj, odnosno Bosni i Hercegovini ne. U okruženju koliko toliko, pogotovo u Srbiji gdje recimo dva vodeća dnevna lista „Politika“ i „Večernje novosti“ gotovo svakodnevno objavljuju satirične priloge kako pisane, tako i crtane. Ovdje u našem mrtvom moru postoji strah da će se nešto reći protiv onih koji u svemu odlučuju i koji daju crkavice medijima koji žive od tih crkavica. To je taj začarani krug. Svi se boje da će nekakav satirični bljesak potpaliti fitilj i ugasiti novine ili kakav elektronski medij. A niko se ne boji onoga što se prioča u skupštini.
Čini se da je nekad bilo više satiričnih večeri?
Nekad je bilo više svega. Koliko novca toliko i muzike. Svjetski poznati smo po tome da najmanje ulažemo u kulturu. I te večeri koje se organizuju uglavnom su vezane za lokalne stvaraoce, jer za one sa strane nema novca ni za prevoz a kamoli za kakav pristojan honorar. Naravno, mi satiričari smo spremni doći i o svom trošku samo da nas neko čuje, jer smatramo da smo neophodan društveni korektiv. Obraz društva.
Da li ste zbog satire ikada zamjerili nekim političarima ili oni Vama?
Nemoguće da nisam, mada iskreno nisam nikad imao problema sa političarima. Možda iz razloga što pokušavam da svoju satiru izvučem iz lokalnih okvira koliko god je to moguće. Nisam ja istraživački novinar da se bavim konkretnim imenima. Ja se više bavim pojavama, a tada se svi prepoznaju ili se niko ne prepozna. A koliko su se oni zamjerili meni? Onoliko koliko i svakom drugom poštenom čovjeku. Teško je naći nekakvu kvantifikaciju tog zamjeranja. Velike su to mjere i brojevi i nisu za jedan ljudski vijek.
Na kraju evo nekoliko svježih nezamjerajućih aforizama:
Bude li rata u BiH on će se voditi samo na pola teritorije. Drugu polovinu još nismo stigli razminirati!
Objavljena nova antologija aforizama. Svako ko je ušao unutra ne može više vani.
Očito se sprema neko veće zlo. Dolazi nam predsjednik u posjetu.
Bolje nogdaun nego lokdaun!
Nije sramota što smo godinama pravili neoprostive gluposti već što to nije naš konačan domet!
Situacija je takva da sa mozgom kao robom jedino možemo izaći na strano tržište, a sa tijelom na domaće.
Napokon smo se oslobodili straha da će nam kola krenuti nizbrdo. Na dnu smo!
I budala mora da ima svoje mjesto u društvu. Pod uslovom da nije centralno!
Amerika je u pravu, zajednički jezik sa BeHa vođama najlakše bi našao Eskobar. Ali ne ovaj Eskobar!
Provaljena je strategija Vlade. Zaposliti glupe a oni pametni će otići u inostranstvo i zaposliti se sami!
Država se napokon ponaša tržišno. Ko krade naveliko ima popust!
Idemo glavom kroz zid. Jer je u svijetu kojem težimo teže sačuvati dupe nego glavu!