Premijerom biografske drame “Doktor Rej i đavoli” reditelja Dinka Tucakovića, koji sa Dimitrijem Vojnovom potpisuje i scenario, u nedelju uveče će u Sava centru svečano biti zatvoren 40, jubilarni Fest. Film je posvećen Nikolasu Reju, jednom od najneobičnijih američkih stvaralaca, koji je pomerao granice u filmskoj umetnosti i u istoriji filma ostavio jedinstven opus, dela “Buntovnik bez razloga”, “Rodeo”, “U senci vešala”, “Heroji Gvadalkanala”, “Bele senke”.
Priča o kultnom autoru čiji je privatni život bio u suprotnosti sa slavom koja ga je pratila, pokriva period od 1964. do 1968. godine, kada je pobegao iz Holivuda, i na poziv Ratka Draževića, tadašnjeg direktora “Avala filma”, boravio u Beogradu, pokušavajući da snimi film “Doktor i njegovi đavoli”, po romanu Dilana Tomasa… Beti, suprugu Nikolasa Reja, u Tucakovićevoj verziji ovog događaja igra Ana Sofrenović.
Nikolas Rej je imao četiri braka i troje dece, po opredeljenju bio je komunista, a Beti je bila njegova mlada supruga koja je pokušavala da prati njegovu divlju prirodu – kaže Ana Sofrenović.
Kakva je priroda Beti?
Beti je bila velika podrška Nikolasu Reju. Svoju karijeru zapustila je pokušavajući da sa njim izgradi porodicu, ali i da na svaki način podrži njegov rad. A koliko je zaista uspevala da ga razume, veliko je pitanje. Njihovi nesporazumi su i bili jedan od razloga što im nije uspelo, iako je Beti bila Rejova poslednja šansa da se otrgne od svojih poroka. Ali nije je iskoristio.
U čemu se Beti i Nikolas Rej najviše razlikuju?
Ona je razigrana i vesele prirode, i bila je spremna da bude u službi njegovom ogromnom talentu i radu. Ali Rej je, uprkos blistavosti, imao i neki unutrašnji “mrak”, odao se drogama i alkoholu, tako da čak ni Beti, uprkos svojoj velikoj posvećenosti i ljubavi, nije uspela da ga vrati na pravi put. Još jedan dokaz da je gotovo nemoguće menjati druge ljude, i da čovek može da menja samo sebe.
Šta je ono što je vama najintrigantnije u ovom liku?
Prvi put u filmu naše produkcije igram na engleskom jeziku, i to sa američkim južnjačkim akcentom. Nikolasa Reja igra engleski glumac Pol Marej, snimali smo u hotelu “Moskva” i u jednoj kući na Senjaku, i divno je što smo radili autorski film.
U Crnoj Gori započeli ste snimanje filma “Dečaci iz ulice Marksa i Engelsa”, u režiji Nikole Vukčevića.
Prvi deo ovog filma dešava se 1993, ali film samo u pozadini ima taj društveni kontekst. Akcenat je na ljudskim sudbinama, na porodicama koje su prolazile kroz velike tragedije. Ali i u najgorim trenucima jednog društva čovek ostaje čovek, sa svojim čežnjama, snovima. Nijedan trenutak, ma koliko tragičan i težak, ne ostaje bez emocija i potrebe za ljubavlju. U najtežim momentima te potrebe se još više intenziviraju.
U filmu igrate majku koja je pred teškim izborom.
To je žena koju je zadesila tragedija, izgubila je muža u trenutku kad treba da se porodi s drugim sinom i na svaki način pokušava da sačuva ono što je od njene porodice ostalo. Cena da porodica preživi jeste da policiji prijavi sina, koji želi da se osveti, i da ga tako spreči da izvrši ubistvo koje bi, zasigurno, dovelo i do uništenja porodice. Ali zbog te odluke ona svog sina ne viđa petnaest godina. Ono što me je duboko dirnulo upravo je odluka jedne žene da učini korak koji je njoj i njenoj deci doneo puno bola, ali im je spasao život, dao šansu da idu dalje.
Čini se kao da ste nestali iz beogradskog javnog života. Kako danas privatno živite, šta je razlog vašem “povlačenju”?
Dugo sam u javnom prostoru, već skoro 20 godina. Ništa strašnije nego kad ljudima dosadite. I toga se čuvam. Svoj privatni život sklanjam od medija, jer je to neophodno, zbog mog mira i mira moje porodice.
GLUMAČKA EKIPA U FILMU
“Doktor Rej i đavoli”, pored Pola Mareja I Ane Sofrenović, publika će videti i Dragana Bjelogrlića u liku Ratka Draževića, Rade Šerbedžija igra Miroslava Krležu, Tihomir Stanić Borislava Mihajlovića Mihiza, a u ekipi su i Svetozar Cvetković, Lena Bogdanović, Miodrag Krstović, Slobodan Ćustić, Jana Milić. Produkciju filma potpisuju Marko i Slobodan Jocić.
MALI PRINC
Trenutno se radujem probama predstave “Mali princ”, gde prvi put režiram predstavu u kojoj ne učestvujem. Ona je nastala na poziv glumice Joane Knežević, i još šest glumaca i Beograda, Banjaluke, Splita i Kruševca, koji su zaljubljeni u ovu priču kao i ja. I sve to na sceni Dečjeg kulturnog centra Beograd. Predstava je namenjena i deci i odraslima, a premijera je 10. marta.