List na putu
Sagnula se mala seja
nad utrti put,
i podigla list sa zemlje
i crven, i žut.
Pa pomisli: on boluje,
metla ga na dlan,
a nad njima smiješio se
tih jesenji dan.
I kap kiše, gle, na njemu:
to je suza trag,
pognula se i spustila
na nj poljubac blag.
Zašuškao list uveli,
sletio na put,
i zaspao snom dubokim
rasplakan i žut.
Šukrija Pandžo
Pandžo je rođen 27. aprila 1910. u Ulogu kod Kalinovika. Osnovno školovanje je završio u rodnom mjestu, učiteljsku školu u Mostaru, a studirao književnost i francuski jezik na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu i završava ga 1940. godine. Kao učitelj, potom kao nastavnik, radio je u raznim seoskim školama. Po dolasku u Sarajevo također je najprije radio kao nastavnik. 1948. godine postao je urednik u Kulturnoj redakciji Radio – Sarajevo. Jedan je od osnivača popularne humorističke emisije "Veselo veče" i "Udruženja književnika BiH".
Pandžo je pisao i za djecu i za odrasle poeziju, prozu, dramske tekstove. Dvostruki je dobitnik nagrade Udruženja književnika BiH; za zbirku pjesama "Razgovori" 1954. i za zbirku priča "Samo još kosovi zvižduću" 1961. Odlukom Savjeta RTV Sarajevo,10. aprila 1970. godine. godine, dobija spomen-plaketu u znak priznanja za dugogodišnji uspješni rad, a 1. juna Josip Broz Tito dodjeljuje mu Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima.
Umro je 1984. godine godine u Sarajevu.