Ime: Mirza. Prezime: Delibašić. Nadimak: El Monstruoso, Kinđe. Datum rođenja: 9. januar 1954.
Riječ je o jednom od najboljih košarkaša koji je ikad oblačio dres madridskog Reala, a karijeru je počeo u sarajevskoj Bosni. Rođeni Tuzlak, nesuđeni profesionalni tenisač, juniorski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu šezdesetih godina prošlog stoljeća, jedan od najboljih košarkaša starog kontinenta. Sve je to bio visoki Tuzlak poznat i po nadimku Kinđe.
Nakratko je zbog tenisa napustio i osnovnu školu. Nedugo prije polaska na neki turnir u Čehoslovačku je uklonjen s popisa polaznika i tada je odustao od tenisa. Rekete koje je dobio kao nagradu vratio je u klub i zakleo se da nikad više neće izići na teniski teren.
Košarkom se počeo baviti 1970. godine u tuzlanskoj Slobodi, uskoro je postao član mlade reprezentacije Jugoslavije i na Europskom prvenstvu u Italiji osvojio je zlatnu medalju. Prešao je u beogradski Partizan, ali glavni grad Jugoslavije bio je Mirzi dosadan i vratio se u rodnu Tuzlu, piše Leksikon Yu mitologije. U klubu iz rodnog grada ponovno je uživao u košarci, a u jednoj utakmici protiv Bosne u Sarajevu postigao je 36 koševa. Uzevši u obzir sadašnje stanje svih tih klubova, to se može učiniti kao beznačajna statistika, ali treba imati u vidu da je samo nekoliko godina kasnije Bosna osvojila europski Kup prvaka i to predvođena Mirzom, popularno zvanim Kinđe. Mirza je u sarajevsku Bosnu prešao gotovo odmah nakon te utakmice i tamo je odigrao neke od najvećih utakmica u povijesti košarke bivše države.
Svjetsko prvenstvo
Godinu dana nakon te sudbonosne utakmice koja je lansirala Mirzinu karijeru, trebao je sudjelovati na svjetskom prvenstvu. Izbornik Mirko Novosel rekao je da je Mirza višak i poslao ga kući. Novoselova odluka šokirala je i igrače i novinare i sportske analitičare. Legenda kaže da su Mirzini suigrači iz kluba slali mu telegram: “Ti si za nas najbolji na svijetu — STOP — budi pametan, hrabar i dostojanstven — STOP — mi te svi mnogo volimo — STOP”.
Nakon toga kreće pravi procvat njegove klupske karijere. Osvaja Kup Jugoslavije, nastupa u reprezentaciji Europe protiv madridskog Reala, igra turnir u Veneciji gdje je u jednoj utakmici zabio 99 koševa, igrao je protiv sveučilišne reprezentacije SAD i to protiv Larryja Birda i Magica Johnsona. Dobio je ponudu Atlanta Hawksa, ali je odbio. Nije mu se išlo preko bare.
Na svjetskom košarkaškom prvenstvu 1978. godine na Filipinima ozlijedio je kičmu i jedva je odigrao preostale utakmice. Reprezentacija Jugoslavije pobijedila je u dramatičnom finalu Sovjetski savez i to tek nakon produžetka rezultatom 82:81.
Iduće godine je podigao i pehar Kupa prvaka s Bosnom kada su u Grenobleu pred 12.000 ljudi svladali talijanski klub Emerson.
Najbolja sezona u životu
Godinu nakon toga dobio je ponudu koja se ne odbija. Kraljevski klub iz Madrida htio je u svojim redovima gledati jugoslavenskog virtuoza između obruča. Dok su svi tražili posebne uvjete i čvrste ugovore, Delibašić je tražio riječ. Luis de Carlos, tadašnji predsjednik Reala, poslije je govorio da ga je Mirza iznenadio svojim zahtjevom. Mirza je tražio poštenu riječ i dobio je tri. Dobio je ugovor od tristo tisuća dolara.
1980. godine počela je najbolja sezona njegovog života. Osvojio je zlato na Olimpijskim igrama u Moskvi s reprezentacijom Jugoslavije, a iduće godine je osvojio španjolsko prvenstvo s Realom i Svjetski kup, a igrali su u finalu Kupa pobjednika kupova. “To je bila moja zlatna godina. Lopta nije htjela nikud osim u koš”, kasnije je govorio Delibašić.
Poruka na kutiji cigareta
Onda je sve krenulo po zlu. Napustila ga je žena, a on je brak završio onako kako je i igrao, brzo i precizno. Na praznoj kutiji cigareta ostavio je poruku ispred njenog stana u Beogradu. “1. Sporazumno se razvodimo. 2. Izdržavat ću tebe i Darija”, napisao je i vratio se u Madrid.
I dalje je dobro igrao, ali nije to bio onaj stari Mirza. Nije to bio Kinđe koji je protivnike bacao na koljena, a publiku u trans. Nakon problema s alkoholom odlučio je otići iz Reala, a Španjolci mu nisu pravili previše problema. Njima je i dalje bio jedan od najdražih igrača. Otišao je u Italiju i tada su počeli problemi sa zdravljem.
Moždani udar ga je spremio na Vojnu medicinsku akademiju u Beogradu. Nije se mogao kretati ni govoriti, a oporavak je dugo trajao. Sve to vrijeme imao je sve više problema s alkoholom. Čašica vina prije spavanja pretvorila se u litru vina ujutro. Opet je završio na VMA, ovog puta je bio klinički mrtav, ali Mirza je odlučio drukčije i vratio se među žive.
Europsko priznanje
Usprkos svim tim problemima, košarkaški svijet ga nije zaboravio. 1991. godine FIBA ga je proglasila za jednog od najboljih europskih igrača. Rat u Bosni proveo je na mjestu izbornika košarkaške reprezentacije, ali 1996. godine se posvađao s čelnim ljudima saveza i otišao je iz košarke. Posljednje godine života proveo je u jednom kafiću, a alkoholizam ga je na kraju stajao života.
Umro je u 47. godini života u Sarajevu 8. decembra 2001. godine.
“Doletjeti, kao Mirza, do samoga Sunca — i onda se sunovratiti u ponor, to je zaista tragedija dostojna jednog Ikara”, napisao je njegov biograf Slobodan Đurasović.