Jebite se devedesete! Eto tako. Dovoljno su one jebale nas. Devedesete su, u zavisnosti od geo-političkog položaja negdje prošle burno, a negde se gotovo nije primjetilo da su i prošle, a najgore je kad završe burno, a kao da su i dalje tu.
Eto, možda bi se tako moglo opisati ono što se desilo u Srbiji i što još traje i trajaće. A taj “prasak”, odnosno ispaljeni ćorak desio se 5. oktobra 2000. godine. I nije revolucija pojela svoju djecu, no su djeca nju dobro naplatila.
Film “Lice revolucije” nije, ili barem ne bi trebalo da bude, film o 5. oktobru. 5. oktobar jeste odredio pojedine likove, ali ne i naše živote. 5. oktobar je dan koji traje i danas, gotovo 12 godina poslije. Možda je konačno vrijeme da shvatimo da je taj 6. oktobar tu, odnosno da je odavno prošao nečujno i da se nije ništa spektakularno desilo, bar ne ništa spektakularnije od onog sporazuma između Đinđićevih “demokrata” i Miloševićevih “socijalista”.
KUPEK 45 bavi se licem revolucije, koja revolucija nije ni bila. Vladimir Milovanović snimio je film “Lice revolucije”. Poslušajte kako Vladimir zvuči u KUPEK-u koji se bavio i najluđim muzičkim festivalom “Trenchtownom”. Muzika i revolucija su uvijek išli skupa, a sve je začinjeno poezijom Darka Cvijetića, prijedorskog glumca.
Kako je sve ispalo? Evo odgovora… Javite kako vi vidite lice revolucije na [email protected] ili na Facebook stranicu.