Izložbu „Contemporary Thesaurus“, koja je koncipirana kao novi presjek savremene vizuelne umjetnosti u Republici Srpskoj, možete pogledati u Muzeju savremene umjetnosti RS. Ova izložba bila nam je povod da sa kustoskinjom izložbe i umjetnicima čiji su radovi izloženi razgovaramo o savremenoj umjetnosti kod nas, tokovima savremene umjetnosti u svijetu i načinima kako te tokove naši umjetnici mogu pratiti.
Žana Vukičević, kustoskinja iz MSU RS rekla je da se koncept izložbe bazira na pojmu tezaurus (lat. thēsaurus), veoma važnom u muzeologiji, koji se odnosi na proces formiranja muzejskih zbirki, čineći njihovo misaono i spoznajno utemeljenje.
“Tezaurus nastaje kao rezultat prepoznavanja vrijednosti predmeta i umjetničkih pojava, te predstavlja zbir ili riznicu najvažnijih saznanja. Tako je ‘Contemporary Thesaurus’ jedna nova, hibridna kognitivna konstrukcija, koja objedinjuje znanja o ključnim pojavama na savremenoj umjetničkoj sceni Republike Srpske, a koje u nekom budućem periodu treba da se nađu u kolekciji MSURS i tako ostanu trajno sačuvane”, rekla je za BUKU Žana Vukičević.
Izložbom su obuhvaćena djela 10 autora (Igor Bošnjak, Ninoslav Kovačević, Nikola Kekerović, Mladen Miljanović, Radenko Milak, Borjana Mrđa, Mila Panić, Selma Selman, Saša Tatić i grupa Tač.ka), koji su svojim aktivnim i intenzivnim prisustvom na savremenoj sceni Republike Srpske, detektovani kao njeni vodeći nosioci.
Vukičević Žana kaže da se postojanje savremene umjetničke scene u Republici Srpskoj okvirno može smjestiti u period od posljednjih deset do petnaest godina, tokom kojeg se pojavilo nekoliko generacija mladih umjetnika, školovanih na akademijama u Banjaluci i Trebinju.
Kustoskinja kaže da je cilj izložbe prikaz kontinuiteta trajanja ove žive i heterogene mikroscene i njene ekspanzije u relativno kratkom vremenskom razdoblju, a obilježene izrazitim pluralizmom individualnih autorskih izraza.
Žana kaže da su tokovi svjetske savremene umjetnosti toliko raznovrsni da se može govoriti o različitim parametrima savremenosti, utemeljenim u aktuelnim teorijama umjetnosti.
“Umjetnici sa našeg prostora vrlo brzo su uvidjeli da je mobilnost i kulturna razmjena ključ opstajanja i ostajanja u saglasnosti sa vremenom i tokovima, pa sa ponosom možemo istaći da sve više mladih umjetnika nalazi načine da posjećuje evropske i svjetske kulturne centre i da putem stipendija svoje školovanje nastavlja na uglednim univerzitetima, a što je još važnije, oni ta nova, dragocjena iskustva i znanje donose nazad i dijele sa svojim kolegama”, ističe ona.
Kada je u pitanju performans Žana kaže da se veliko interesovanje za ovaj vid umjetničkog izražaja posebno javio kod pripadnika mlađe generacije pristigle sa banjalučke Akademije, koji su prisutni na sceni tokom posljednje 3 godine, a već tokom studija su pokazali potencijal i počeli da grade ozbiljan koncept svog rada.
U MSU RS može se vidjeti djelo “Vrt uživanja” umjetnika Mladena Miljanovića sa kojim se BiH 2013. godine predstavila na 55. Venecijanskom bijenalu savremene umjetnosti. Mladena smo pitali, kako danas gleda na ovaj svoj rad?
“Moram priznati da mi to danas nakon dvije i pol godine izgleda kao da je ‘Vrt uživanja’ realizovan i predstavljen u Veneciji prije 10 godina. Nekako sam tada završio sa tom idejom i zaokružio je nakon toga sa nekoliko predstavljanaja u svijetu. Mislim da sa ove distance taj rad dobija na nekom čudnom značaju prije svega jer prošle godine se BiH ‘ponovo’ nije pojavila na bijenalu u Veneciji. Sa druge strane reakcije na bilo kakvo umjetničko djelovanje ili rad u Banjaluci su svedene na minimum. Tu nam nedostaje analitičnog i kritičkog pristupa u odnosu na ono što se realizuje u kulturi, nevezano samo za ovu izložbu ili oblast savremene umjetnosti i kulture”, rekao je za BUKU Miljanović.
Kada je u pitanju savremena umjetnost često se može reći da je ona “nerazumljiva” i “nejasna” bez objašnjenja autora, a na pitanje kako savremenu umjetnost približiti publici miljanović kaže da misli da je bolje postaviti pitanje: Kako publiku približiti savremenoj umjetnosti?
“Umjetnost koja podvlađuje publici ili se spušta na nivo opšte razumljivosti najčešće postaje malograđanska i površna. U slučaju jednog dijela savremene umjetnosti emancipacija društva-publike kao jednog od konzumenata je nužna, ona se vrši kroz institucije kulture, edukativne programe, predavanja, publikacije, medije itd. Sa druge strane veliki dio umjetnosti danas nije samo namjenjen isključivoj percepciji djela. Umjetničke prakse su evoluirale u istraživačke, participativne i angažovane oblike. Ovakvi oblici djelovanja-stvaranja nisu nužno prenosioci neke određene poruke, već je u takvim radovima sam proces akcije i djelovanja u stvarnosti jedan od najbitnijih elemenata stvaranja. Tako da je vrlo legitimno pitanje razumjevanja umjetničkog djelovanja i djela, ali jednako tako i legitimna težnja umjetnika da pobliku podižu na viši nivo razumjevanja onoga što stvaraju. To je nešto što je danas izazov velikom broju institucija savremene umjetnosti, i iz tog razlozga se sve više ulaže u edukativne programe i didaktičke pristupe prikazivanja umjetnosti”, ističe Miljanović.
Miljanović je umjetnik koji mnogo izlaže u inostrastvu, a njegovo je iskustvo da je položaj umjetnika u većini sistema kulture veoma kritičan.
“Iznenadio sam se nedavno na jednom predavanju u Poljskoj na temu kulturne scene u Finskoj u kojoj se umjetnici žale na nemoguće uslove stvaranja i izlaganja koja je zvučala potpuno nestvarno. Sa druge strane uslovi stvaranja umjetnika u BiH i konstantna kriza kulture je već opšte poznata priča. Mislim da je kriza permanentno stanje duha, tako i duha kulture. Mislim da je najveći problem ali i najveća sreća naše scene što ne postoji komercijalni sektor profesionalnih galerija preko kojih bi umjetnici iz BiH mogli biti predstavljeni u svijetu. Sa druge strane mi smo prvaci kulture u improvizacijama, tj različitim strategijama kako da iz teških uslova stvaranja opstanemo i ostanemo na sceni”, ističe Miljanović.
On dodaje da podrške u produkciji na kulturnoj sceni gotovo da nema i Miljanović smatra da je to najopasnija stvar za kulturu, jer upravo u takvoj postavci stvari kulturni radnici i umjetnici postaju sve zavisniji i podložniji manipulacijama iz raznih razloga.
U okviru ove izložbe predstavljena su tri rada mlade umjetnice Mile Panić, a riječ je o radovima: “We have a wonderful life” , trenutno izložen kao trokanalna video instalacija i serija fotografija “Bazen” koji se bave fenomenom migracije sa prostora BiH. Druga dva rada su međusobno povezani ali se mogu isčitavati i zasebno. Fotografije “Srećan rođendan” i instalacija “Ako se ništa nije okrenulo, ništa se nije ni proslavilo” koju čine osam rotirajućih ražnjeva.
“Oba rada su proizasla iz jednog ličnog i intimnog iskustva i bave se jednom vrstom stagnacije mentaliteta društva u kojem živimo i paganizma koji se odražava i uočava u svakodnevnoj toruti i aspiraciji za boljim životom. Repetitivne aktivnosti kao sto su određene navike, običaji, tradicija mogu biti pokazatelj jednog folkora koji se stvorio i koji još uvjek nastaje na ovom području”, kaže Mila Panić za BUKU.
Ona ističe da ju na rade pokreću apsurdnosti i paradoksalnosti koje prvenstveno doživi kroz humor, ali kasnije se vrati na te situacije i kroz svoje radove pokušava da ih naglasi i izmjesti iz svakodnevnice u prostor umjetnosti gdje se one percipiraju na drugačiji način- način koji dovodi do pitanja i preispitivanja te iste situacije.
“Ukratko rečeno, svoj rad posmatram kao preispitivanje konformizma, folkora, stagnacije u kontekstu našeg društva, šta dovodi do toga i naglašavanje određenih pojava koje ja prepoznajem kao simptome istih”, kaže Mila P.
Kada je u pitanju savremena umjetnost u BiH, kaže da je, prema njenom mišljenju i imajući u vidu okolnosti situacija zadovoljavajuća, jer uvijek može biti gore.
“Dok se mediji koliko toliko interesuju za stavove mladih, savremenih umjetnika znači da puls postoji. Ako bih uporedila zastupljenost savremene umjetnosti u BiH sa inostranstvom, naravno da je loša u tom slučaju. Potrebna je takođe i savremena publika, odnosno publika koja je obrazovana za nove tokove i iščitavanje savremene umjetnosti. Savremena umjetnost nije problem, ona nikad nije ne razumljiva i čak mislim da je ona sad najbliža publici s obzirom na teme i pitanja kojima se bavi. Pitanje je samo koliko je publika spremna da se njoj približi, a opet za to su bitni i drugi akteri kao što su obrazovanje, mediji, ekonomija…”, kaže Panić Mila.
Nemanja Čađo, iz umjetničke grupe Tač.ka koja organizuje Land Art laboratorijum „Ars Kozara“ koja je predstavljena u okviru izložbe u Banjaluci rekao nam je da je prošlogodišnja Ars Kozara bila dosad možda najambicioznije izdanje, od samog početka, u smislu da je definisana kao dvonedjeljni Artist in residence program, koji je mladim umjetnicima i umjetnicama kako iz BiH i regiona, tako i iz svijeta omogućio stvaranje u specifičnom ambijentu planine Kozare.
“Učesnici/ce iz BiH, Srbije, Hrvatske, Italije, Brazila i Kine su pored individualnih umjetničkih projekata u različitim medijima, imali zadatak da odreagiju i na odsustvo BiH paviljona na prošlogodišnjem Venecijanskom bijenalu – temi kojom se grupa Tač.ka bavila i ranije kroz projekat Imaginarni paviljon BiH, a koja je ovaj put bila artikulisana kroz ‘zajednički rad’ naziva Paviljon BiH. Tema zajedničkog rada se nametnula sama po sebi kao društveno-politički problem i višestruka paradigma prilika u BiH danas, propitujući odgovornosti i nesposobnost institucija kulture na entitetskom i državnom nivou da se nose sa ovakvim vidom umjetničke prezentacije u svijetu, dok je sa druge strane otvoreno i pitanje samog koncepta Bijenala kao reprezentativnog izlagačkog modela ukorijenjenog u neoliberalnom i centralističkom poimanju savremene umjetnosti danas, kojoj mi, iz našeg zapećka, očigledno nismo još dovoljno dorasli”, rekao je za BUKU Čađo i dodaje da je BiH dobila svoj paviljon koji se nalazi na Kozari, a u njegovom kreiranju je učestvovalo dvadesetak umjetnika/ca iz BiH i svijeta.
Kada je u pitanju predstavljanje Ars Kozare na izložbi „Contemporary Thesaurus“ odlučili su se za atipičan pristup gdje su u fokus stavili audio i video elemente prirode koji su dokumentovani na planini Kozari.
“Intencija nam je bila da za razliku od ‘galerije na otvorenom’ gdje se nalaze svi radovi Ars Kozare u proteklih osam godina i gdje posjetioci dolaze prirodi i kreću se kroz nju, posmatraju radove i njihovo nestajanje, ovaj put prirodu ‘dovučemo’ u muzej i posjetiocima kojima je kretanje u takvom prostoru svedenije, nego u prirodnom okruženju, pobudimo i ostala čula osim okulocentričnog. Rezultat je bio ambijentalna instalacija u sklopu koje je predstavljena i foto dokumentacija osmogodišnje produkcije Ars Kozare, sa posebnim fokusom na Paviljon BiH”.
Kada je u pitanju savremena umjetnost kod nas Čađo kaže da je situacija alarmantna!
“Situacija u kojoj se nalazi savremena umjetnost i ne čudi, jer ako je posmatramo kao projekciju društveno političkog konteksta u kome nastaje onda je implikacija jasna. Naravno da je nerazumljivo publici nešto što ona jedva ima priliku da vidi. Sjećam se, od prije par godina, riječi umjetnice koja je rekla naivno jednu jaku rečenicu ‘Da bi bio umjetnik iz Bosne, moraš da odeš iz Bosne’, a onda je došla prije par dana njena kolegica koja je rekla ‘Dođem ovdje (u Bosnu) kratko, samo da pokupim ideje i nazad (u Njemačku, svijet)’. Eto, umjetnice koje pripadaju mlađoj generaciji, čiji rad izuzetno cijenim, su objasnile!”, ispričao nam je Čađo.
Čađo ističe da sukob učmalog i konzervativnog institucionalnog miljea u kombinaciji sa „pop kulturom“ u kojoj je postalo sve dozvoljeno, te nepostojanje jasne kulturne politike na nivou države, jer šovinizam i etnopolitika su moderni, projektuje situaciju u kojoj prošlogodišnja Ars Kozara, pola godine nakon realizacije projekta, još uvijek nije isplaćena odobrenim finansijskim sredstvima od strane Ministarstva prosvjete i kulture RS.
“Dani kosidbe na Kupresu, Klub ljubitelja umjetnosti sa Pala, heklanje, štrikanje ili štraparijada se boduju skupa i ravnopravni su sa filmskim festivalima, festivalima animiranog filma, street art-om, teatrom, modernim plesom. Galerija savremene umjetnosti u Prijedoru je još uvijek iznutra ljubičasta. Osvojiti Zvono nagradu ili apsurd da na Bijenale ne mogu zajedno otići srpski i bošnjački umjenik/ca, već samo jedan od njih. I tako dalje, i tako dalje. Zato nije ni čudo da publika, uslovno rečeno, ne razumije savremenu umjetnost jer je jedva ima priliku vidjeti od kontaminirajućeg talasa ‘POPularne kulture’ koji nas plavi na svim nivoima”, ističe naš sagovrnik i dodaje da savremena umjetnost u BiH postoji na akupunkturalnom nivou bockajući tijelo koje je na samrti. “Ali kad nas već ovdje malo ko razumije i nema prostora, a mi svoju umjetnost pod ruku, pa tamo negdje daleko, jer ovdje nema nade”, kaže na kraju razgovora Čađo.
Do sredine naredne sedmice u Muzeju Savremene umjetnosti RS možete pogledati čime se bave naši umjetnici. Ulaz na izložbu je besplatan, a vrata muzeja su otvorena do 22 časa, pa prije odlaska na kafu možete posjetiti ovu izložbu.
Pogledajte još nekoliko fotografija sa izložbe:
Vezan tekst:
„Republika Srpska je jedna tamna mrlja na evropskoj karti kulture“