Nikola Kopernik rođen je 1473. godine u Torunju, u tadašnjoj Kraljevskoj Pruskoj, pokrajini koja je bila dio Poljskog Kraljevstva. Danas ga pamtimo kao jednog od ključnih ljudi naučne istorije, najviše zbog djela De revolutionibus orbium coelestium („O kruženju nebeskih sfera”), u kojem je iznio heliocentrični model svemira. Prema toj revolucionarnoj zamisli, Sunce je u središtu sistema, dok se Zemlja i ostali planeti kreću oko njega. To je ideja koja je promijenila način na koji čovječanstvo razumije kosmos.
Kopernik je poticao iz bogate i ugledne porodice. Njegov otac bio je trgovac bakrom, ali i politički aktivna osoba. Tokom sukoba Poljske s Teutonskim redom sudjelovao je kao posrednik u diplomatskim pregovorima, čime je stekao značajan društveni ugled. Majka mu je dolazila iz jedne od istaknutih torunjskih porodica, pa je Kopernik odrastao u okruženju koje je cijenilo obrazovanje i društveni uticaj.
Nakon očeve smrti brigu o njemu preuzima majčina porodica. Upravo zahvaljujući toj podršci dobiva priliku za kvalitetno obrazovanje. Najprije studira na Sveučilištu u Krakovu, gdje se upoznaje s matematikom, astronomijom i prirodnim naukama. Potom odlazi u Italiju, tada središte evropske učenosti. U Bologni, Rimu i Padovi produbljuje znanja iz astronomije, matematike, prava i medicine, a istodobno proučava antičke autore i filozofe, što oblikuje njegov humanistički pogled na svijet.
Oko tridesete godine vraća se u domovinu i postaje sekretar i savjetnik svoga ujaka, biskupa Luke Watzenrodea. Tokom sljedećih desetak godina obavlja administrativne i diplomatske poslove, ali paralelno nastavlja naučni rad. Nakon ujakove smrti ostaje živjeti i raditi u Fromborku, gdje u tišini razvija svoju astronomsku teoriju.
Humanista i naučnik
Kopernikovo obrazovanje bilo je duboko prožeto klasičnom tradicijom. Čitao je djela grčkih i islamskih učenjaka, a pritom je sve više uočavao slabosti tada prevladavajućeg geocentričnog modela prema kojem je Zemlja središte svemira. Ta su opažanja potaknula njegovu želju da pronađe jednostavnije i logičnije objašnjenje gibanja nebeskih tijela.
Pretpostavlja se da je na heliocentričnoj teoriji počeo raditi već oko 1514. godine, ali je svoje zaključke dugo zadržavao u krugu bliskih učenjaka. Tek tokom 1530-ih njegovi radovi počinju kružiti među evropskim intelektualcima. Bio je u kontaktu s crkvenim i naučnim autoritetima u Rimu, koji su s velikim zanimanjem primili njegove ideje. U to vrijeme heliocentrizam nije bio službeno prihvaćen, ali se smatrao intrigantnom hipotezom vrijednom rasprave.
Odnos s Crkvom i kasniji uticaj
Kopernik je svoje životno djelo objavio 1543., neposredno prije smrti. Za života nije postao široko slavan, ali je bio cijenjen kao iznimno obrazovan humanista i naučnik. Važno je naglasiti da u njegovo vrijeme nije imao izravnih sukoba s Katoličkom crkvom. Crkvene vlasti isprva su njegov sistem dočekale prilično ravnodušno. Ozbiljne kontroverze pojavile su se tek u 17. vijeku kada je Galileo Galilei matematički i promatrački potvrdio mnoge kopernikanske ideje.
Pravo priznanje Kopernik dobiva tokom naučne revolucije 17. i 18. vijeka, kada njegovo djelo postaje temelj moderne astronomije. Posebno je impresivno što je do svojih zaključaka došao bez teleskopa i savremenih instrumenata, oslanjajući se na precizna opažanja i matematičku analizu. U Poljskoj se smatra jednom od najvažnijih istorijskih ličnosti, a u Torunju danas djeluje muzej posvećen njegovu životu, smješten u kućama za koje se vjeruje da su povezane s njegovim djetinjstvom.