Kolosalna paukova mreža u pećini na granici Grčke i Albanije vjerovatno je najveća do sada otkrivena, a napravile su je vrste pauka za koje se mislilo da ne žive u kolonijama.
Istraživači su otkrili više od 111.000 paukova koji i dalje proširuju ono što se čini kao najveća paukova mreža na svijetu, duboko u mračnoj pećini na albansko-grčkoj granici.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Subterranean Biology, “izuzetna” kolonija sastoji se od kolosalne mreže u dijelu pećine koji je uvijek u mraku. Mreža se prostire na 106 kvadratnih metara duž zida uskog, niskog prolaza blizu ulaza u pećinu. Istraživači navode da je riječ o “zakrpi” od hiljada pojedinačnih, ljevkastih mreža.
Najveća paukova mreža na svijetu
Ovo je prvi dokaz kolonijalnog ponašanja kod dvije uobičajene vrste pauka i vjerovatno predstavlja najveću paukovu mrežu na svijetu, rekao je vodeći autor studije, Istvan Urak, vanredni profesor biologije na Mađarskom univerzitetu “Sapientija” u Transilvaniji.
“Prirodni svijet i dalje krije bezbroj iznenađenja za nas. Kada bih pokušao da opišem sve emocije koje su me preplavile, izdvojio bih divljenje, poštovanje i zahvalnost. To mora da se doživi da bi se zaista shvatilo kako je”, rekao je Urak za Lajv sajens.
Ovaj “arahnidski megapolis” nalazi se u pećini, koju je izdubila sumporna kiselina nastala oksidacijom vodonik-sulfida u podzemnim vodama. Iako su istraživači otkrili primamljive nove podatke o koloniji, oni nisu prvi koji su je vidjeli.
Speleolozi Češkog speleološkog društva otkrili su je 2022. godine tokom ekspedicije u kanjonu Vromoner. Tim naučnika je zatim posjetio pećinu 2024. godine, uzevši uzorke paukova sa mreže koje je Urak analizirao prije nego što je krenuo na sopstvenu ekspediciju u pećinu.
Analiza je otkrila da u koloniji žive dvije vrste pauka – tegenaria domestica, poznata kao kućni ljevkasti pauk, i prinerigone vagans. Pri posjeti pećini, Urak i njegove kolege procijenili su da ima oko 69.000 jedinki t.domestica i više od 42.000 p.vagans. DNK analize za novo istraživanje takođe su potvrdile da su ove dvije vrste dominantne u koloniji.
Kolonija u pećini jedna je od najvećih ikada dokumentovanih, a za vrste koje je čine ranije nije bilo poznato da sarađuju na ovakav način. T. domestica i p.vagans su široko rasprostranjene blizu ljudskih naselja, ali ova kolonija je “jedinstven slučaj dvije vrste koje zajednički žive u istoj mrežnoj strukturi u ovako ogromnom broju”, rekao je Urak.
Uobičajeno bi se očekivalo da kućni ljevkasti pauci love P. vagans, ali nedostatak svjetlosti u pećini može uticati na vid paukova, prema studiji.
Ishrana paukova
Ishrana paukova zasniva se na sitnim mušicama koje ne ujedaju, a koje se hrane bijelim mikrobnim biofilmovima, sluzavim naslagama koje štite mikroorganizme od spoljašnjih uticaja – nastalim od bakterija koje oksiduju sumpor u pećini.
Sumporom bogat potok, koji u pećinu dotiče iz prirodnih izvora, ispunjava pećinu vodonik-sulfidom i omogućava opstanak mikroba, mušica i njihovih predatora, napisali su istraživači u studiji.
Sumporna ishrana paukova utiče na njihov mikrobiom, koji je značajno manje raznovrstan nego kod paukova istih vrsta van pećine, pokazala je analiza sadržaja crijeva. Molekularni podaci takođe su pokazali da su pauci unutar pećine genetski različiti od svojih rođaka koji žive napolju, što ukazuje da su se pećinski pauci prilagodili svojim mračnim uslovima.
Urak je istakao da je važno zaštititi ovu koloniju, uprkos izazovima koji mogu proizaći iz njene lokacije na granici dvije države. U međuvremenu, istraživači rade na još jednoj studiji koja će otkriti dodatne pojedinosti o stanovnicima pećine.