Pojedine škole zabranile su upotrebu mobilnih telefona u učionicama, međutim, zavisnost djece od ekrana je jedan od najvećih problema današnjice, a prema riječima stručnjaka, kada stignu do školskih klupa, već je kasno i mnoga djeca u školu kreću sa dijagnozom da su – ekranizovana!
Prvi koji su ukazali na ovaj problem bili su logopedi i medicinski radnici koji rade sistematske preglede sa djecom u petoj godini. U odnosu na prethodne generacije primijetili su da djeca imaju određene nedostatke, povezali su ih sa načinom odrastanja i došli su do toga da su tableti i mobilni telefoni uzrok tih problema.
– Još prije 10 i više godina logopedi su to prvi primijetili, a zatim su razlike i promjene kod djece uočili i učitelji. Sada se o tome samo priča, ali niko ništa ne preduzima. Znam za slučaj djeteta u prvom razredu koje ima dijagnozu da je ekranizovano. Ne priča sa drugom djecom, slabo komunicira sa učiteljicom, ne ostvaruje kontakt očima, govor mu je nerazumljiv, agramatičan, a ako priča, to radi u trećem licu – kaže za Dragana Ćupurdija, psiholog.
Kako se ponaša “ekranizovano” dijete: Nema emocije, motorika nerazvijena
Ekranizovano dijete, kako ističu stručnjaci, koristi dosta engleskih riječi, motorika mu nije razvijena, nekontrolisano se kreće i pada. Nema emocije, ne razumije uzročno – posljedične situacije, recimo, zašto je loše ako nekoga udari i zašto bi trebao da snosi posljedice zbog toga.
Nema emocionalne ekspresije, ispoljava samo bijes i ako mu je nešto uskraćeno onda jedino može da zaplače i ispolji tugu.
– Slab je u školskim postignućima, čitanju i pisanju. Zbog toga razvija i frustracije u odnosu na vršnjake. Možda do 15. godine, ako bude odvojen od ekrana, uspije da sustigne vršnjake u školskom uspjehu, ali što se tiče emocionalnog stanja i ostalog, biće u deficitu. Posljedice ekranizma su najveće po govor i koncentraciju, jer, kako objašnjava i dr Ranko Rajović, ne razvija im se prednja strana mozga koja je bitna za razmišljanje, povezivanje i druge važne funkcije. To je tužno i toga ima sve više. Nisu u pitanju pojedinci, već je to masovna pojava – kaže Ćupurdija.
Zavisni postaju kod kuće, tamo su non-stop pred ekranima, kao uostalom i roditelji
Rezultati istraživanja na zapadu pokazuju da djecu do treće godine uopšte ne bi trebalo stavljati pred bilo kakav ekran, jer se pod ekranizacijom ne podrazumijeva samo mobilni telefon i računar, a do šeste-sedme godine moglo bi da bude samo pola sata pred ekranom.
– U školi đaci informatiku imaju jednom nedjeljno i sigurno zbog toga neće postati zavisni. Oni postaju zavisni kod kuće, zato jer su tamo non-stop pred ekranom. Ali, kod kuće su i roditelji pred ekranima, umjesto da se igraju s njima i da se djeca sama igraju. Danas roditelji smišljaju sve, a djeca sjede kao gotovani i čekaju. Sjetite se svog djetinjstva kada nije bilo ekrana i kada su roditelji govorili: Ako ti je dosadno uhvati se za uvo i igraj. Zaista smo onda i nešto radili, igrali se, osmišljavali šta ćemo – kaže psiholog Ćupurdija.
“Oni mogu da postanu psihopate i sociopate”
Sagovornica smatra da je podatak da osmaci na probnoj maturi nisu mogli da razumiju duže tekstove iz maternjeg jezika, posljedica nemanja navike čitanja i razvijanja bogatstva riječi, ali to se ne može postići ako dijete stalno drži telefon u rukama. Mnogi učenici i na testu iz matematike nisu znali šta znače pojedine riječi, kao što je bila riječ mural, jer se nikada nisu susrela s tim pojmom.
– U ranom uzrastu djeteta kada logopedi i drugi stručnjaci naiđu na ekranizovano dijete, daju dijagnozu i smatraju da je to pervazivni razvojni poremećaj. Ako se ne radi na tome da dijete bude dijete u pravom smislu riječi, onda to može da razvije i različite psihičke poremećaje. Jer, dok su mali kažemo da su ekranizovani, ali kada odrastu onda to može da dovede do dijagnoze poremećaja ličnosti, da budu psihopate, sociopate jer nemaju empatiju prema drugima, a nemaju je jer od malena nisu komunicirali sa ljudima, već samo sa ekranom. Dijete počinje da se zatvara u sebe, odlazi u neki drugi svijet – objašnjava Ćupurdija.
“Treba da se druže uživo, a ne preko društvenih mreža”
U ranom uzrastu kada je dijete stalno pred ekranom mozak nije stimulisan, dijete ne progovara. Pojedini roditelji čak šalju dijete na magnetnu rezonancu mozga koji pokaže da je sve u redu, a majke i očevi se čude, pitaju se zašto im dijete ne prati normalan razvoj, a ne pitaju se zašto im dijete sjedi pred tabletom ili telefonom.
Ćupurdija ističe da tehnika nije igračka, već je sredstvo uz pomoć kojeg ljudi brže uspostavljaju poslovne i druge odnose.
– Nikakvi ekrani nisu potrebni djeci. Ne moraju da se druže preko društvenih mreža, već treba da se druže uživo. Druženje znači da ideš da se družiš sa drugarima, a društvene mreže su smišljene za odrasle koji su izgubili kontakte sa pojedinim ljudima jer smo se rasejali po svijetu, a ne da bi uopšte krenuli da uspostavljamo kontakte. Ali, pošto to nije tako, zato pedofili i vrebaju preko interneta – upozorava sagovornica Blica.
“Mobilne telefone treba zabraniti i kod kuće”
Prilikom testiranja djece u školi, Dragana Ćupurdija kaže da je najlošiji test u kom treba da povežu sadašnju informaciju sa nekim svojim iskustvom. Shvatanje i nerazumevanje im je ubjedljivo najlošije.
– Sva tehnika i mediji su u redu, ali djeca nemaju granica. Ne mogu ništa umjereno da koriste. Ako bismo im dozvolili da jedu sladoled koliko žele, ne bi jeli po jedan, jeli bi dok im ne pozli. Tako je i sa telefonima. Ne treba olako shvatati ovaj problem. Škole su ga već uvidjele i ne dozvoljavaju mobilne u učionicama, ali i roditelji treba da se zabrinu i da zabrane telefone kod kuće – kaže nam psihološkinja.
Dodaje da moramo nešto preduzeti dok ne bude kasno.
– Žalosno je kada neko rodi zdravo dijete i upropasti ga, dozvoli da se ekranizuje, dok bi mnogi roditelji dali sve na svijetu da im je dijete rođeno zdravo. Do čega smo to došli? – pita se psiholog.
Tretmani, liječenje, pa čak i digitalni detoks
Zbog ovakve situacije radi se i digitalni detoks, a u bolnicama, osim bolesti zavisnosti od alkohola, droge, kocke, igranja igrica, liječi se i od korišćenja mobilnih telefona.
– Na Saboru psihologa Srbije na Paliću skrenuli su nam pažnju da se pogrešno izražavamo kada kažemo da su djeca zavisna od mobilnih telefona, jer su oni zapravo zavisni od interneta. Ako bi telefon imao samo funkciju zvanja i SMS poruka njih to ne bi zanimalo – kaže Dragana Ćupurdija.
Ona objašnjava da do toga dolazi jer je tako lakše roditeljima.
– Dijete im je u četiri zida, na sigurnom je. To je mnogima fantazija i kažu “bolje i poslušnije dijete nisam mogao da poželim”. A kada im kažu da im je dijete u petoj godini ekranizovano – kreću prave muke. Slijedi panika, vode dijete na tretmane da bi ga što prije “popravili”.
Nije sve crno-bijelo, i na TikToku postoje neki edukativni sadržaji
Profesor Aleksandar Baucal, šef Katedre za psihologiju na Filozofskom fakultetu, kaže da je ekranizacija donijela važnu promjenu u našem životu, ali bi “podijelio list papira na ono šta dobijamo, a šta gubimo zbog toga”.
– Nekada su ljudi orali njivu i sigurno da je to doprinosilo njihovoj snazi i fizičkoj spremnosti. Sada kada neko sjedne u traktor on samo pritiska dugmiće i mogli bi da kažemo čovjek koji ore pomoću traktora nikada ne bi mogao da pobijedi u obaranju ruke onog koji je orao njivu. To je minus. Ali, s druge strane imamo i plus. Treba izbjegavati situaciju crno – bijelo. Neko će da uljepšava efekte tehnologije i da kaže da smo s njom samo bolji, dok će neko otići u drugu krajnost i otvoriće četvoro očiju da vidi šta sve može da bude negativno – kaže Baucal.
Kada su se pojavili prvi telefoni ljudi su se plašili kako će to da uništi socijalni život jer se neće više posjećivati.
– Danas znamo da je telefon promijenio život i kao svaka nova tehnologija može da se zloupotrebi i da donese više negativnih stvari. Ali, ako ga pametno koristimo može da nam donese više pozitivnih stvari. Isti pristup bih primijenio i za ekranizaciju. Na ekranu mogu da se čitaju i vrlo komplikovani tekstovi, mogu da se gledaju dobre emisije, da se unaprijedi razumijevanje, znanje i čitanje. Ali, možete gledati cijeli dan “Tiktok” i da to budu samo dvije–tri riječi pročitane na ekranu. Ipak, i na toj društvenoj mreži ima edukativnih sadržaja – smatra Baucal.
Podsjeća da je ista situacija sa televizijom. Neko može da gleda cijelidan rijaliti šou i da ima negativne efekte, a neko može da prati edukativne emisije i dobije pozitivne efekte.