Veliki hit sarajevske grupe Zabranjeno Pušenje “Pišonja i Žuga” napisan je prema istinitoj priči koja se dogodila ´80-ih godina u Sarajevu, a glavni junaci bili su danas legendarni Pišonja i Žuga, tinejdžeri koji su oteli autobus i zaputili se na more. Na tom putu isprečila im se policija koja je postavila barikade, a Pišonja i Žuga su uhapšeni i privedeni u policiju.
Davor Sučić poznatiji kao Sejo Sexon koji je autor ove pesme priča kako su Pišonja i Žuga bili školski drugovi njegovog mlađeg brata, bili su zajedno u društvu, a oni su kao mlađi obavljali “šegrtske” poslove donošenja piva, jer se u ta vremena po rečima Seje Sexona poštovala hijerahija.
Žuga danas živi u Metkoviću u Hrvatskoj, neki svoj život, kako kaže, bez starih problema. Pišonja je poginuo 1992. tokom rata u Sarajevu. O njemu govori njegov sin koji je rođen pola godine nakon očeve smrti i nikad ga nije upoznao. Za njega Žuga govori da je isti otac.
O ovoj nesvakidašnjoj priči prilog je snimila Hrvatska Televizija u emisiji “Rekonstrukcija”. Zanimljivo je da postoji i pozorišnja predstava “Zbogom žohari” inspirisana Baladom o Pišonji i Žugi.
Pišonja i Žuga su pamtili dobro
Šta im je te večeri govorio Lepi
“More je provod, more su koke”
“More je izvor života” je li tako Moke
Moke je još dodao i to da se strankinje praskaju pravo
I da je u Zaostrogu u kampu svaku noć drugu jebavo
Pišonja i Žuga mogli su ih slušati i noć cijelu
Pišonja i Žuga imali su krv sedamnaest godina vrelu
Još istu noć su Pišonja i Žuga maznuli kasetaš iz Doma invalida
Pa malo zatim i autobus “Auto-prevoza” sa Hrida
Pisonja ubaci u brzinu to vrelo ljetno veče oko dvaest i dva časa
“A sada, pravac more” viknu Žuga iz sveg glasa
Pisonja je vozio i pušio duhan, Žuga voli crne, a Pišonja plave
A poslije mora dalje u svijet, samo se hrabri dokopaju slave
A onda zbogom barake na Breci, viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari, Zbogom zohari
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, kraljice brzine
Murija je blokirala cestu negdje kod Bradine oko dvaes tri i pet
U autobusu je svirao boogie-woogie
Vidjevši drotove pri brzini od osamdeset na sat
“Vežite se, polećemo” Pišonja reče Žugi
Strahovit tresak zapara zrak, čak i iskre poletješe u mrak
Pričali su ujutru i kleli se u majku
Da su auspuh i retrovizor našli čak
Pedeset metara dalje u jarku
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, kraljice brzine
I dok su Pišonju nosili u hitnu on ugleda mjesec iznad sebe i reče
“Bože, kako neki mogu gore, a ja i Žuga ni na more”
Poslije toga je pao u nesvjest i više nije mogao čuti
Kako se još dugo na nebu smijao mjesec žuti
Pišonja i Žuga …