Aljoša Ljubojević rođen je 1988. godine u Sarajevu. Diplomirani je žurnalista Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Radi kao reporter državne Televizije BHT1. Objavljivao je svoje priče u mogim regionalnim časopisima, a nedavno je objavio zbirku kratkih priča „Bez filtera“. Riječ je nesvakidašnjim, andergraund, pričama koje obrađuju karaktere koje srećemo po kafanama, ulicama i zabačenim sokacima.
Za portal BUKA Ljubojević govori o svojim pričama, mladim piscima, novinarstvu, filmskim scenarijima i drugim temama.
Nedavno je izašla Vaša prva knjiga priča „Bez filtera“. Koje teme obrađujete u svojim pričama, šta bi izdvjili kao najzanimljivije?
Ne bih ništa izdvajao. Sve to sam doživio, čuo, vidio, i tako i prenio na papir. Sve ostalo je na čitaocima. Tematski gledano, bavim se marginama društva, dnom, kafanama, diskursom koji vlada među ljudima dovedenim do duševnih ivica, ali pokušavam i ironizovati sve besmislice normi koje nam nameće savremeno društvo. Kada kažem da su likovi mojih priča marginalizovane osobe, ne mislim da su nužno predstavnici nečega negativnog. Baš suprotno, po kafanama srećem deset puta inteligentnije, iskrenije i pametnije ljude od savremenih društvenih manekena.
Kažeš da Vam je kafana glavna inspiracija. Zašto baš ona?
Kafana je mnogim ljudima druga kuća. A čim si u kući, trebalo bi da razgovaraš sa ostalim ukućanima, mada i ne moraš. Kad ti je teško, u kafani ispljuneš sve što ti je na duši, kad ti je lijepo, dijeliš s drugima, kad ti je do zajebancije, podbadate se uzajamno – i u takvom okruženju teme za pisanje same se rađaju. Ja mogu pisati i o cvijeću i travi (na šta se nažalost većina djela danas svodi), ali trava će narasti i sljedeće godine, a likovi koje srećem, alkoholičari, geniji, mentalno poremećeni, vjernici zalutali za karirane stolnjake, itd., jesu neponovljive individue koje sigurno neću sresti i za dvadeset godina.
Pišete o alkoholičarima, duševnim bolesnicima i prostitukama koje se okupljaju na zabačenim mjestima, ali kažete i da nikad ne pišete o onome što ne čujete ili doživite. Kako dolazite u kontakt sa ovim strukturama drštva?
Lako. Opet sve kreće od kafane. Zapijte se nekoliko noći u nekim birtijetinama, ili pokušajte prenoćiti za šankom i već ujutro sve će vam biti jasno.
Mladi pisci kod nas teško dolaze do izdavača, a često su mnogo priznatiji u regiji nego u BiH. Kako komenentarišete ovaj odnos prema mlađim piscima?
Izdavaštvo je odavno umrlo u Bosni i Hercegovini. Paradoks je da mnogi iz BiH izdaju u Hrvatskoj, Srbiji, i drugim zemljama zbog neuređenog književnog tržišta i visokih cijena knjiga koje malo ljudi kupuje. A što se tiče mladih pisaca – ne znam tuđa iskustva, ali mogu navesti svoje – posljednjih pet godina svojim kratkim pričama predstavljam Bosnu i Hercegovinu kao mladi bh autor u mnogim značajnim regionalnim zbirkama. Dvije godine sam pokušavao izdati samostalnu zbirku u BiH, poslao na desetine mejlova izdavačkim kućama, i na kraju se niko nije javio. Nakon toga, izdavačka kuća iz Beograda ponudila mi je da izdam knjigu. Moj zaključak – ne postoji nikakav odnos prema mladim autorima u BiH.
Kako gledate na književnu scenu kod nas? Ovdje ne postoji književna kritika i koliko ta činjenica utiče na stvaranje jake književne scene?
Iako je odnos prema mladim piscima nikakav, postoji veliki broj kvalitetnih autora. Ako otvorite sadržaje regionalnih zbornika poezije i proze, vidjećete da skoro polovinu, a nekada i više, čine imena pisaca iz Bosne i Hercegovine. BiH je uvijek bila njihov rasadnik, i ta snaga će uvijek postojati. Za književnu kritiku – mislim da ste već svojim pitanjem dali i odgovor. Do nedavno u Bijeljini, mjestu u kojem živim, nije postojala knjižara. Išao sam u Novi Sad, Beograd, Sarajevo, Tuzlu, da bih nabavio knjige koje me zanimaju. O kritici neću ni da govorim.
Ističete da Vaše priče spadaju u oblast andergraunda. Šta bi u današnje vrijeme, po Vašem mišljenju, bio andergraund?
Neki mladi ljudi koje poznajem – ljudi koji se bave kolažima, reciklažnom umjetnošću, eksperimentalnom muzikom, eksperimentalnim filmovima, ovo što ja pišem, sve to smatram andergraund scenom. Međutim, mi možemo zastupati ideje andergraunda, ali je pitanje kako izaći ispod paravana. Paravan je nažalost šund koji se predstavlja kao mejnstrim. I onda dolazi do konfuzije. U današnje bolesno moralno vrijeme samo andergraund bi mogao da zauzme mjesto mejnstrima, jer pravog mejnstrima nema. A zatim postavimo pitanje – Pa gdje je onda andergraund? Ipak, mislim da on nikada ne može umrijeti.
Pored književnosti, godinama se bavite kratkim filmom i pisanjem scenarija za njih. Jesu li snimljeni neki filmovi sa Vašim scenarijem i gdje ste trenutno kada je film u pitanju?
Scenariji su odlično polje stvaranja, jer morate uključiti sva čula ako hoćete da napravite nešto dobro. Završavam trenutno snimanje i montažu jednog eksperimentalnog kratkog filma u Novom Sadu. Pošto se ponovo radi o andergraundu, projekcije će biti organizovane u privatnim podrumima, napuštenim objektima, na neobičnim mjestima. Svi koje andergraund i film zanimaju, biće sigurno na vrijeme obaviješteni…
Radite u oblasti novinarstva. Kako biste prokomentarisali stanje u medijima u RS i BiH. Koliko je moguće biti nezavisan i objektivan novinar kod nas.
Stanje je loše. Privatne televizije izrabljuju ljude za 400-500 maraka, a tu se uglavnom radi o licima koja nisu kvalifikovana da pišu, izvještavaju, nemaju diplome žurnalistike, često ne poznaju osnovna gramatička pravila. Na državnim medijima je situacija svakako bolja u odnosu na pomenute. Trudim se biti objektivan pri izvještavanju. Inače ne bih vidio neki smisao u tom poslu. Nezavisni mediji kod nas ne postoje, i malo gdje u svijetu. Nama, koji smo na fakultetu imali predmet Analiza medijskog diskursa, dovoljno je sedam dana praćenja bilo kog medija i odmah ćemo vam reći ko stoji iza koga. Postoje rijetki primjeri, recimo u Americi, ljudi koji su se izborili za medijsku nezavisnost, ali tu se radi o manjim kućama i to je borba sa vjetrenjačama.
Gdje se Vaša knjiga može kupiti i planiraš li neke promocije? Hoćemo li imati priliku da Vas vidimo u Banjaluci.
U svim snabdjevenijim knjižarama u Beogradu, Novom Sadu, i drugim gradovima Srbije, a što se tiče BiH, samo u knjižari u Bijeljini. Potrudiću se da određeni broj primjeraka stigne i u Banjaluku, Tuzlu, Sarajevo… Glavna promocija zbirke ’’Bez filtera’’ desila se na proteklom Sajmu knjiga u Beogradu, slijedi još jedna promocija u ovom gradu, i to je sve što znam za sada…
Razgovarala Maja Isović
Vezani tekstovi:
Svi smo u istom toru i uglavnom isti GMO konzumiramo
Ninoslav Mitrović: Drekavac predstavlja naš mentalitet