William Burroughs, Goli ručak
Ovaj kontroverzni književnik vodio je buran život – bio je homoseksualac ovisan o morfiju, preprodavao je heroin, a unatoč svojoj seksualnoj orijentaciji čak se i oženio, i to u Hrvatskoj, Židovkom koju je spasio od progona za vrijeme Drugog svjetskog rata. Stoga nije ni čudno da je njegov uspješni roman ‘Goli ručak’ bio zabranjen 1965. godine u Bostonu. Optužbe su se odnosile na izbor tematike i jezik kojim se Burroughs koristi, a zabranu je poništio američki vrhovni sud već sljedeće godine.
Vladimir Nabokov, Lolita
Najpoznatiji roman ovoga Rusa u prvih nekoliko godina od kada je napisan nije imao sreće. Prvo nije mogao naći izdavača u SAD-u, zatim, kada je konačno objavljen u Francuskoj, bio je zabranjen četiri godine zbog optužbi za opscenost, a u Velikoj Britanije bio je na glasu kao čista neobuzdana pornografija i takođe zabranjen do 1959. godine. Kada je konačno objavljen u SAD-u, prodan je u 100.000 primjeraka u prve dvije sedmice.
Dan Brown, Da Vincijev kod
Oko ovog romana svojevremeno se podigla velika prašina. Naime, 2003. godine kada je objavljen katolička crkva podigla se na noge zbog novih činjenica i strogo čuvanih crkvenih tajni, kao i kontroverznih pretpostavki i mišljenja koje je autor utkao u ovaj bestseler. No nije samo Crkva ta koja je pokušala zabraniti roman, njegova prodaja nije bila dopuštena u Libanonu, Jordanu, Egiptu, Iranu, Pakistanu i nekim indijskim državama zbog tematike koja sramoti hrišćanstvo. Bez obzira na to, ‘Da Vincijev kod’ postao je globalno uspješan s preko 60 miliona prodanih kopija prevedenih na 44 svjetska jezika i tako, ironično, postao druga najprodavanija knjiga na svijetu nakon Biblije.
Aleksandr Solženjicin, Jedan dan u životu Ivana Denisoviča
Nakon što je nekoliko godina i sam proveo u gulagu u Kazahstanu, Solženjicin je počeo pisati svoj poznati roman. Temeljio ga je na vlastitom logorskom iskustvu i u njega uključio vrlo realistične opise, što se nije svidjelo nekim vladajućim strukturama. U početku zabranjen, ‘Jedan dan u životu Ivana Denisoviča’ dobio je dozvolu za objavljivanje nakon intervencije predsjednika Hruščova koji ga je odobrio unatoč protivljenju nekih svojih saradnika 1962. godine.
Milan Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kundera je samo jedan od autora žrtava komunističkog režima na tlu bivše Čehoslovačke. Godinu dana nakon što je napisao svoj prvi roman ‘Šala’ (koji je zapravo satira na temu komunističkog načina života) Sovjeti su izveli invaziju na Čehoslovačku, a Kundera, koji je bio član Praškog proljeća, ubrzo se seli u Francusku. Njegova djela isprva su bila na crnoj listi, a zatim je zabranjeno i njihovo izdavanje. U Francuskoj Kundera piše svoju uspješnicu ‘Nepodnošljiva lakoća postojanja’ koja takođe biva zabranjena u Čehoslovačkoj sve do sloma režima 1989. godine.
Federico Garcia Lorca, opus radova
vaj španski pjesnik takođe je postao žrtva političkih zbivanja. Nakon što se našao usred španskog građanskog rata ubijen je u Granadi 1936. godine. No kao da to nije bilo dovoljno. Nakon njegove smrti Francova vlast dala je uništiti sva njegova djela te je zabranila spominjanje njegova imena zbog optužbi da je Lorca bio dio rušilačkog pokreta. Uspomena na njega bila je potisnuta sve do Francove smrti 1975. godine.
Boris Pasternak, Doktor Živago
Ruski pisac takođe se nije sviđao režimu svoje matične države. Njegov je ‘Doktor Živago’ bio na zlu glasu u SSSR-u iako ga gotovo nito nikada nije ni pročitao, a u isto vrijeme proslavio je svoga autora na američkom tlu gdje je čak 26 sedmica proveo na vrhu The New York Timesove liste najprodavanijih knjiga. Kako bi uopšte bio objavljen, morao je biti prokrijumčaren u Italiju gdje je i prvi puta objavljen. Sovjetske vlasti zahtjevale su i izbacivanje Pasternaka iz SSSR-a zbog njegove kritike boljševizma. To se ipak nije dogodilo, a Živago je konačno ondje i dopušten u sumrak režima 1988. godine.
George Orwell, Životinjska farma
Alegorijska novela Georgea Orwella, koja je zapravo satira na temu Staljina i njegovog totalističkog komunizma bila je, naravno, zabranjena u Sovjetskom Savezu zbog svoje antikomunističke tematike, no bila je zabranjena i u SAD-u zbog uvoda koji su Amerikanci shvatili kao komunistički, a odnosio se na kritiku stanja u Velikoj Britaniji. Magazin Time 2005. ju je godine stavio na popis 100 najboljih romana.
Aung San Suu Kyi, Freedom from fear
Mijanmarska političarka i aktivistica u posljednjih je dvadesetak godina svoga života čak 15 provela u pritvoru zbog svojih aktivističkih aktivnosti i pružanja represije, a u zatočeništvu je napisala mnoge eseje koje je 1991. godine sakupila u knjigu pod nazivom ‘Freedom from fear’. U međuvremenu je primila i Nobelovu nagradu za mir i nagradu Saharov za slobodu govora. Posljednji je puta puštena iz kućnog pritvora 2010. godine, a na izborima prošle godine njena je stranka osvojila većinu mjesta u donjem domu parlamenta i tako postala najjača opozicijska stranka u Mijanmaru, a Aung San Suu Kyi postala je simbol borbe za demokraciju u cijelome svijetu. Njezino je djelo još uvijek zabranjeno u Mijanmaru.
J. K. Rowling, Harry Potter
Iako najpoznatiji mali čarobnjak nikada nije bio službeno zabranjen, velika se prašina podigla u vrijeme kada je izašao na književno tržište. Naime, mnoge religijske skupine digle su glas i tražile da se knjige zabrane djeci zbog upotrebe magije i promovisanja vještičarenja. Serijal je ipak postao svjetski popularan i doživio je jednako uspješne filmske adaptacije.
Tekst je preuzet sa portala Ziher.hr
Vezan tekst
Književni klasici koji su bili cenzurisani