Kako kažu iz izdavačke kuće Imprimatur iz Banjaluke, podkast „Knjige narodu!“ pokrenuli smo ga sa ciljem da naše sadašnje i buduće čitaoce što bolje upoznamo sa našim autorima, njihovim knjigama, radnicima iz kulture i umjetnosti, ali i da stvorima prostor u kojem ćemo na jedan drugačiji način moći da promišljamo savremenu književnost i umjetničku scenu. U ovoj desetoj epizodi, a drugoj po redu kako je podkast dobio i video-dimenziju, gostovala je Monika Ponjavić, a s njom je razgovarala Ena Mitrovski.
Ena: Monika, tvoje ime se veže sa sistemsko bavljenje kulturom. Šta je definicija pojma kulture?
Monika: Često razmišljam o kulturi i mislim da kada je treba objasniti da je to najkompleksnija riječ/pojam. Ja mogu da dam ne definiciju, nego da ti kažem šta ja smatram da je kultura. Za mene je to prije svega civilzacija, nešto što čini temelj civilzacije, zatim identitet i njenu odrednicu, jer kultura jezik i pismo su nasušna potreba. Nadalje mislim da kroz kulturu i umjetnost, koji nisu sinonimi mi pokušavamo da stvorimo bolju verziju sebe i u tom smislu za mene kultura predstavlja način života.
Pogledajte cijeli razgovor:
Ena: Sada kada si spomenula da kroz kulturu pokušavamo da stvorimo bolju verziju sebe, da li smo mi na ovom našem području dovoljno upućeni u tu definiciju kulture?
Monika: Mislim da se jedan manji, uži krug ljudi bavi zapravo definicijom kulture, ali ne samo kulture nego uopšte teorijama itd. S druge strane mislim da ljudi duboko u sebi osjećaju šta znači biti kulturan, šta kultura i umjetnost jesu. Evo, kada posmatram svoje okruženje, koje je vrlo specifično jer sa jedne strane imam porodicu koja predstavlja jednu radničku klasu, a sa druge strane imam prijatelje koji su svi redom fakultetski obrazovani, kada poredim ta dva svijeta oni nisu udaljeni jedni od drugih, naprotiv apsolutno razumijevaju šta kutura predstavlja. Recimo, i jedni i drugi imaju to neko da ne kažem strahopoštovanje prema pozorištu, i taj odlazak u pozorište na primjer za moju majku predstavlja nešto izvanredno! Osjećaj za kulturu je prisutan u svima nama iako se ne bavimo teorijom i definicijom iste.
Ena: To te pitam iz jednog razloga, a to je priprema aplikacije za Evropsku prestonicu kulture 2024. koja je započeta 2017. godine a ti si pored Marka Bilbije i Dijane Grbić bila jedan od ključnih ljudi na projektu. Vaš projekat se odnosio, iz moje perspektive, zapravo na to da se uspije napraviti jedan interdisciplinarni projekat koji će pomiriti sve te silne nesuglasice koje radnici u kulturi i umjetnosti, složićeš se, imaju. Da li je to moguće?
Monika: Uh, ja mislim da je to moguće. Sto posto sam sigurna da je moguće! Ali, mislim da u Banjaluci, konkretno u ovakvoj klimi koja vlada unazad sigurno deset godina, mislim da je za to potrebno vrijeme. Iz tog razloga sam ja ušla u ovaj projekat, jer je tu vrijeme bilo presudno…
Nastavak razgovora pogledajte i poslušajte na sljedećem linku:
Monika Ponjavić je završila integrisane osnovne i master studije na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci. Magistrirala je na združenim studijama na Univerzitetu u Amsterdamu, Univerzitetu u Helsinkiju i Univerzitetu umetnosti u Beogradu, te doktorirala na Univerzitetu u Novom Sadu, FTN, Odsjek za umjetnost i dizajn. Za nju se kaže da je dizajnerka, scenografkinja, teatrologinja i vizuelna umjetnica. Pored toga, ona se bavi filmskom kritikom, organizator je u oblasti kulture i najveći broj ljudi zna je kao osobu koja je bila spiritus movens projekta Banjaluka EPK. Monika je osoba koju je nemoguće ne znati ukoliko se baviš nekim oblikom kulturnog stvaralaštva u Banjaluci.