U novoj epizodi Imprimaturovog podkasta „Knjige narodu!” gostovala je Milica Drobac Pavićević, profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Banjaluci i autorka knjige „Šta je zapravo kreativnost?“, koju je Imprimatur objavio 2020. godine. Kao i u svim prethodnim epizodama razgovor je vodila Ena Mitrovski, a uređivao Boris Maksimović.
Ena: Milice, dobro nam došla! Pošto je već postalo opšte mjesto kako ljudi ne vole da čitaju i kako danas niko nema vremena, možda da ubrzamo sve ovo i da ti nama odmah kažeš šta je zapravo kreativnost, pa da se razilazimo. (smijeh)
Milica: To bi bilo baš lijepo i ja bih takođe voljela da znam šta je kreativnost, ali neka pitanja su ostala i dalje otvorena. Nekako, kad sam ušla u tu oblast i pokušala sve to da sumiram i dođem do odgovara šta je to zapravo kreativnost meni su se ostvorila neka nova pitanja i promijenila mi se perspektiva sa koje sam krenula kada sam počela da istražujem oblast kreativnosti i stvaralaštva. Ukratkom, izašla sam sa jednom potpuno novom perspektivom šta je zaparavo kreativnost… ali evo prilike da pričamo o tome.
Pogledajte cijeli razgovor:
Ena: Naravno, zato smo se i našle danas. Nego, kada se rodilo tvoje interesovanje za ovu tematiku?
Milica: Interesovanje se rodilo još tokom studija kada sam se upoznala sa psihologijom darovitosti i kreativnosti. Već sam tada počela da razmišljam da svoja dalja istaraživanja i svoj akademski rad usmjerim u tom pravcu. Mi psiholozi smo skloniji tome da se bavimo, na primjer, patologijom ili ispravljanjem onoga što ne valja kod ljudi, a ja sam htjela da tragam za odgovorima na pitanja: šta su naši resursi, kako smo mi dospjeli dovdje gdje smo dospjeli, kako teče naš razvoj, kako smo uspjeli da u toj mjeri uspjevamo da kontrolišemo ovu planetu, te da li pretjerujemo u tome? Oblast pozitivne psihologije i oblast razvoja ličnosti i stvaranja kod nas kao vrste me privuklo da uđem u tu oblast. Nakon toga sam kao psiholog počela da proučavam koncept kreativnosti i vidjela sam koliko je to zapravo neistraženo, ali i koliko je to teško istražiti. To je jedan razlog otkud ja u toj oblasti, a drugi razlog je bio taj što sam sa vremenom vidjela da profesionalci, ali i obični ljudi ne prepoznaju šta je to kreativnost, a ono što nije kreativnost zapravo proglašavaju za kreativnost… I hajde dobro, nešto kreativno što nije, nije toliko strašno, ali kad to ne uvidimo kod učenika ili djece ako smo roditelj, pa to krenemo suzbijati, ne podržavati onda to postaje pogubno. Upravo kroz ovu knjigu sam htjela da dam jasnije smjernice šta je zapravo kreativnost, ali da dam potvrdu onim roditeljima koji se osjećaju kao manjina i misle da nešto ne rade kako treba a u stvari su na pravom putu. O tome koliko se mi zapravo bavimo kreativnošću na pogrešan način vidimo i kroz naše poslovice – Od snova se ne živi! Glava mu u oblacima! – svako odstupanjae od onog što je sigurno, izvjesno, tradicionalno je po mišljenju mnogih opasno, iz tog razloga mi suzbijamo nešto zahvaljujući čemu smo danas ovdje gdje jesmo…