Tekst je isječak iz knjige Bertranda Russella “Osvajanje sreće” (The Conquest of Happiness), objavljene 1930. godine. U ovoj knjizi, Russell analizira uzroke ljudske sreće i nesreće, nudeći filozofske i praktične savjete za ispunjen život. Isječak govori o značaju skromnog, mirnog života, kao i o važnoj ulozi “dosade” u djetinjstvu za sposobnost da se vodi takav život.
“Roman koji vrca od varnica od prve do posljednje strane, možete biti uvjereni da nije velika knjiga. Niti su životi velikih ljudi bili uzbudljivi, sem u nekoliko velikih trenutaka. Sokrat je tu i tamo mogao da uživa u banketu i svakako je imao velikog zadovoljstva od razgovora prije nego što je otrov počeo da dejstvuje, ali veći dio života proveo je mirno s Ksantipom, izlazeći popodne u šetnju, a možda se uz put sastajao i s nekim prijateljima.
Za Kanta se tvrdi da se čitavog života nije udaljavao ni 15km od Kensigsberga.
Obišavši cijeli svijet, Darvin je ostatak svog života proveo u svojoj kući.
Pošto je izazvao nekoliko revolucija, Marks je ostalo vrijeme proveo u Britanskom muzeju.
Vidjećemo da je uopšte za velike ljude karakterističan miran život i da njihova zadovoljstva nisu bila takve vrste da bi spoljašnji posmatrač dobio utisak kako im je život uzbudljiv.
Nema velikog djela bez neprekidnog rada, toliko zahtjevnog i teškog, da preostaje malo snage za zabave napornije vrste, sem onoliko koliko je potrebno da se osvježe telesne snage za vrijeme odmora, u čemu planinarstvo predstavlja najljepši primjer.
Sposobnost za podnošenje manje ili više jednolikog života treba da se stekne u detinjstvu. Modernim roditeljima bi u ovom pogledu imalo mnogo štošta da se prebaci: (knjiga je iz 1930. godine) oni djeci pružaju isuviše pasivnih zabava, kao što su bioskopi i dobro jelo i ne shvataju koliko je potrebno djetetu da jedan dan bude kao i drugi, sem razumije se, u izuzetnim i rjeđim prilikama. Zabave u djetinjstvu trebalo bi uglavnom da budu takve da ih dijete samo sopstvenim naporom i dovitljivošću iznalazi u sredini koja ga okružuje. Uzbudljive zabave koje u isto vrijeme ne zahtijevaju ulaganje nikakvog napora, trebalo bi što rjeđe da se pružaju djeci.”