Uporedni test dva koncerta? Čudno, nemoguće, neracionalno i neadekvatno? Možda se na prvi pogled može i tako činiti, ali nije. Sve ili gotovo sve što vam nudi dobar ili prosječan automobil (zvuk, ugođaj vožnje, kvalitet, pouzdanost, cijena) više-manje očekujete i od jednog koncerta. U ovom slučaju, dva koncerta.
Pa, da krenemo.
Dostupnost
Dugo, sa više ,,u“, nisam prisustvovao koncertima. Što zbog lične apatičnosti, što zbog ponude koja je počesto išla u pravcu lošeg prema gorem. A onda, u poslednjih sedam dana, na 
dvije lokacije, u dva grada, desila su se dva koncerta, po meni, dva ponajbolja benda. Kako kažu mladi, domaćeg i stranog. Posjetih i testirah oba, dakle, koncerta, što je važno, a ne benda i njihove personalne kvalitete.
Banjalučki klub DFK, prostorni nasljednik kultnog Kluba Studenata Elektro-tehnike, uspješno je od samog početka (dva mjeseca star), opičio po kvalitetu. Dakle, vrhunsko ozvučenje, usluga, marketing i, naravno, selekcija bendova.
Ne mislim da je bilo božije slovo doći na koncert Kande Kodže i Nebojše (naravno, lokal-patriotska vizura), mada ni ljudima iz okoline nije bilo pretjerano teško. Otežavajuća okolnost – snijeg i poledica.
AIR (Amuour, Imagination, Reve ili ti Ljubav, Mašta, San), odlučio je da mu ,,mjesto zločina“ bude Beogradska Arena. Mnogo teži logistički zadatak. U mom slučaju to je značilo kola, gorivo, putarine i smještaj. Otežavajuća okolnost uz sve pobrojano – mećava i košava.
Rezultat 1:1, iz prostog razloga…apsolutno je relativna stvar odakle ste, pa vam je shodno tome i dostupnost relativna.
Cijena
Ovakva stavka obično ide na kraju, ali zaista ne vidim zašto u ovo vrijeme sveopšte neimaštine, koja traje već 20 godina i koja je u Oboru podebljana još i SEKOM (svjetskom ekonomskom krizom), ne pucati odmah u glavu, preciznije džep. Ulaznice za koncert KKN koštale su pristojnih 10 km. Rekao bih, prava mjera i to bih potkrijepio prostom činjenicom da su se kojekakva audio sranja prodavala i po duplim cijenama. To je jednostavno tako. Uz cijenu pića, koja je opet klubska, a nikako diskontna, muzički-osviješten pojedinac morao je potrošiti najmanje 20 KM. Procjene i realnost organizatora govore sve. Dupke pun klub, preko 300 duša.
Sa AIR-om, iz oborske perspektive, naravno, priča o cijenama je potpuno drugačija. Karta je, informacije radi, koštala 2000 din., što, kako se ispostavilo, uopšte nije najvažnija crna rupa u džepu pojedinca. Uz svako moguće balkansko ekonomisanje (podjelu novca za gorivo, drumarine, smještaj i kupovinu karata kod tapkaroša uz spartansko korištenje pivskih resursa i zanemarivanje stavke suva hrana), dolazimo do brojke od bezmalo 200 KM, po pojedincu. Organizatori, u ovom slučaju isti oni koji organizuju i 11. po redu Gitar art festival, precijenili su i sebe i zainretesovanost fanova. U Areni je, od predviđenih 10 000 ljudi, bilo upitnih 5000.
Rezultat 2:1 za KKN. Logično.
Atmosfera
Na osnovu gore narečenog, ishitreno bi se dalo zaključiti da je neuporedivo bolje bilo na koncertu KKN. Ali nije baš tako. A evo i zašto. Ponekad ono naše ,,ponijelo nas“ može biti mač sa dvije oštrice. Tako je pisac ovih redova na koncertu Kande, Kodže i Nebojše bio primoran da uživa skoro dva sata u rege bravurama gosn. 
Kojota i pratećeg mu benda. Ono, nije da mi je rege mrzak i nije da KKN ne koketiraju po potrebi sa istim, i nije da na sajtu kluba, doduše malim slovima, nije pisalo kako će dotični biti predgrupa, ali braćo i rođaci, malo puuuno je. Kako čovjek stari, izgleda neumitno postaje namćor. Pa tako u svojoj pedanteriji, mogu reći da mi je ulje na vatru dolio, jope pogađate Kojot, koji se ničim izazvan pridružio na sceni Oliveru Nektarijeviću (frontmenu KKN )i tako nastavio svoj rege pir.
Sa druge strane, AIR je jedan od najprogresivnijih i najusviranijih elekto-bendova današnjice i sigurno najbolji laundž bend na svijetu. Kod njih je tehnika opusti-se-slušaoče-gledaoče-nabavi-čipsa-koje-pivce-sjedi-i-uživaj dovedena do savršenstva. To se od njih očekuje i to rade. Ako ste baš zadrti fan, poput mene, mogli ste bez ikakvih problema sa pićem u ruci, opušteno da dođete u prvi red, ali bukvalno prvi i na nekoliko metara, samo za vaše uvce, uživate u bravurama tandema Godin-Dankel, naravno uz kamarilu tonaca i ostalog osoblja, koji su brinuli o savršenstvu zvuka. A bio je savršen. Poen za Air.
Rezultat 2:2. Subjektivno.
Zvuk
Koliko god ova dva benda i prostorno i muzički bila različita, zbog malog ili gotovo nikakvog izbora, publika na ovim prostorima im je slična. Sa jedne strane imamo KKN, kultni beogradski sastav iz devedesetih, koji su politički angažovane tekstove, prvenstveno sa albuma ,,Igračka plačka“ zamijenili politički neutralnim i, uhu i produkciji, ugodnijem zvuku u novom milenijumu. Uopšte uzev, potpisnik ovih redova ne voli miks muzike i poučnih tekstualnih skazki, ako to nije nužno. A u slučaju KKN nije.
Tako smo imali sreću da na subotnjem koncertu čujemo dosta novih stvari (moj favorit ,,Prekidi stvarnosti“). Zaista, nove pjesme su muzički, produkcijski, pa ako hoćete i autorski, mnogo zrelije. Sve pohvale sjajno usviranoj ekipi!
Sa AIR-om nema promašaja. Ono što čujete na disku, taj produkcioni kvalitet isporučen je i u Areni. Ali bukvalno identično. Sad, druga je stvar što je publika hladnjikavo (zbog vremena, vjerovatno), reagovala na nove pjesme sa aktuelnog albuma Love 2.
Kao što rekoh, u oba slučaja zvuk i njegovo glasanje međ plebsom perfektno. Podjela bodova.
Rezultat 3:3 Objektivno.
Očekivanja
Na kraju, možda je najvažniji onaj osjećaj koji nas drži poslije izlaska sa koncerta. U oba slučaja, hladna sniježna noć prilično brzo je vratila vašeg naratora u realnost. U oba slučaja, gazeći po lokvicama banjalučke i beogradske prtine sam sebi sam rekao – dobar koncert. Možda bih samo za Kandu, Kodžu i Nebojšu rekao – pomalo iznenađujuće dobar, a za Air – očekivano vrhunski. Upravo riječ vrhunski, jezičak je na vagi u korist AIRA, te mu donosi presudan poen.
3:2 za AIR
Nego, ako ćemo do kraja objektivno, svako može prigovoriti ovakvom i sličnim viđenjima koncerata. Na kraju krajeva, možda je baš iz svih navedenih razloga nekome KKN imao mnogo bolji nastup.
Hoću da kažem, kako se na relativno maloj udaljenosti i u relativno kratkom vremenu održalo dosta dobrih muzičkih hepeninga (ova dva koncerta su samo ogledni primjer, bilo je toga još pooodosta).
Ali, ko o čemu, kurva o poštenju, a Oborčani o bijedi, neimaštini i stavci 2 -novcu…Sve ovo obesmišljeno je ako niste u situaciji, a mnogi nisu, da pogledate-poslušate bilo šta. Rekao bih, nikad više dobrih stvari u svijetu muzike u gora vremena.
Upravo populacija koja bi slušala ovakvu i sličnu muziku obesparena je besramno. A ostali? Pa to su oni što broje krvna zrnca i što u stotinama hiljada opsjedaju stadione, dvorane i ina mjesta u potrazi za Jecinim, Cecinim i inim zrncima sreće. Srećno im bilo!