Alis Manro, poznata i kao “kanadski Čehov”
vodeća je feministička književnica iz Kanade. Objavila je više zbirki
pripovedaka, kao i roman “Životi djevojaka i žena” (Lives of Girls and
Women). Zbirke priča su joj tri puta odlikovane nagradom “Gavernor” –
najprestižnijim književnim priznanjem u Kanadi (1968, 1978. i 1986).
Dobitnica je i Međunarodne Bukerove nagrade za životno djelo 2009.
godine.
Švedska akademija
nagradila je Manro zbog njenih izvarednih pripovjedačkih sposobnosti,
ostavrenih u kratkim pričama, žanru koji je rijetko bio nagrađivan od
strane Akademije.
“Manro je književnica sa potvrđenim darom za
fino pripovedanje, koje se odlikuje jasnošću i psihološkim realizmom.
Pojedini kritičari smatraju je za kanadskog Čehova. Njene priče su
najčešće smještene u male gradske sredine, gdje se ljudi bore za opstanak,
što često rezultira lošim vezama i moralnim konfliktima, problemima
koji proizilaze iz generacijskih razlika i sudara životnih ambicija.
Njeni tekstovi uglavnom se bavi svakodnevnim, ali životno važnim
događajima, svojevrsnim epifanijama koje osvjetljavaju priču i
dozvoljavaju egzistencijalnim pitanjima da poput munje blesnu na tren”,
navodi se u obrazloženju Švedske kraljevske akademije.
Manro je rođena 10. jula 1931. godine u Ontariju. Njena majka bila
je učiteljica a otac je držao framu lisica. Nakon završetka srednje
škole upisala je studije novinarstva i engleskog jezika i književnosti
na Univerzitetu u Zapadnom Ontariju, ali je formalno obrazovanje
prekinula kada se udala 1951. godine.
Zajedno sa svojim
suprugom preselila se u Viktoriji gdje su otvorili knjižaru. Počela je da
piše priče još kao tinejdžerka. Svoje kratke priče, koje se bave
svakodnevnim životom u provincijama na jugu Ontarija objavljivala je u
brojnim časopisima još od tokom pedesetih.
Prvu knjigu objavila
je tek 1968. godine. Bila je to zbirka priča pod nazivom “Dance of the
Happy Shades”, koja je privukla pažnju kanadske čitalačke publike. Još
jednu zbirku priča, pod nazivom “Životi djevojaka i žena” objavljuje
1971. godine, ali kritika knjigu, uz brojne pohvale, svrstava u žanr
bildungsromana. Njeno posljednje, za sada objavljeno delo, je zbirka
priča “Dear Life” iz 2012. godine.
U medijima i nakladionicama najveće šanseveć godinama davane su japanskom piscu nadrealizma Harukiju Murakamiju. Njega su ove godine pratili američka autorka Džojs Kerol Outs, mađarski
pisac Peter Nadaš i norveški književnik i dramaturg Jan Fose. Pominjana
su i imena Beloruskinje Svetlane Aleksijevič i Asije Džebar iz Alžira.
Tu su i, posljednjih godina sve češći kandidati Filip Rot pa čak i Bob
Dilan.
Prošlogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost, na iznenađenje mnogih, bio je kineski pisac Mo Jan.