Studija objavljena 2022. godine otkrila je slabu, ali uverljivu vezu između čačkanja nosa i povećanog rizika od razvoja demencije.
U slučajevima kada čačkanje nosa izazove oštećenje unutrašnjeg tkiva, ključne vrste bakterija imaju lakši put do mozga, koji na njihovo prisustvo reaguje na načine slične promjenama koje se viđaju kod Alchajmerove bolesti, piše Science Alert.
Postoji mnogo ograda, među kojima je i činjenica da su dosadašnja istraživanja rađena na miševima, a ne na ljudima. Ipak, nalazi su svakako vrijedni daljeg ispitivanja i mogli bi doprinijeti boljem razumijevanju načina na koji Alchajmerova bolest nastaje, što je i dalje djelimična misterija.
Tim istraživača, predvođen naučnicima sa Univerziteta Grifit u Australiji, sproveo je testove sa bakterijom Chlamydia pneumoniae, koja može da inficira ljude i izazove upalu pluća.
C. pneumoniae je takođe pronađena u većini ljudskih mozgova pogođenih kasno nastalom demencijom.
Pokazano je da kod miševa bakterija može da putuje uzduž mirisnog nerva (koji povezuje nosnu šupljinu i mozak).
Štaviše, kada je došlo do oštećenja nosnog epitela (tankog tkiva duž krova nosne šupljine), infekcije nerava su se pogoršavale.
To je dovelo do toga da mozgovi miševa talože više proteina amiloid-beta – proteina koji se oslobađa kao odgovor na infekcije.
Plakovi (nakupine) ovog proteina nalaze se i u značajnim količinama kod osoba sa Alchajmerovom bolešću.
„Mi smo prvi pokazali da Chlamydia pneumoniae može direktno kroz nos da uđe u mozak, gdje može da pokrene patološke procese koji liče na Alchajmerovu bolest“, rekao je neuronaučnik Džejms Sent Džon sa Univerziteta Grifit u Australiji, kada je studija objavljena u oktobru 2022.
„Vidjeli smo da se to dešava u modelu sa miševima, a dokazi su potencijalno zastrašujući i za ljude.“
Naučnike je iznenadila brzina kojom je C. pneumoniae zahvatila centralni nervni sistem miševa – infekcija se javljala u roku od 24 do 72 sata. Smatra se da bakterije i virusi nose vide kao brz put do mozga.
Iako nije sigurno da će efekti biti isti kod ljudi, pa čak ni da su amiloid-beta plakovi uzrok Alchajmerove bolesti, ipak je važno pratiti obećavajuće tragove u nastojanjima da se razumije ovo često neurodegenerativno oboljenje.
„Moramo da sprovedemo ovu studiju i na ljudima i potvrdimo da li isti put funkcioniše na isti način“, rekao je Sent Džon.
„Ovakvo istraživanje su mnogi predlagali, ali još nije sprovedeno. Ono što znamo jeste da su iste ove bakterije prisutne kod ljudi, ali još nismo utvrdili kako one dospijevaju tamo.“
Čačkanje nosa nije naročito rijetka pojava. Zapravo, moguće je da čak 9 od 10 ljudi to radi… da ne pominjemo i brojne druge vrste (neke u tome vještije od drugih).
Iako koristi nisu jasne, studije poput ove trebalo bi da nas natjeraju da se zamislimo prije nego što posegnemo za tom navikom.
Planirana su buduća istraživanja istih procesa kod ljudi – ali do tada, Sent Džon i njegove kolege sugerišu da čačkanje nosa i čupanje dlačica iz nosa „nije dobra ideja“ zbog potencijalne štete koju nanosi zaštitnom nosnom tkivu.
„Ne želimo da oštetimo unutrašnjost nosa, a čačkanje i čupanje to mogu da učine“, upozorio je Sent Džon.
„Ako oštetite sluzokožu nosa, možete povećati količinu bakterija koje mogu da dospiju do vašeg mozga.“
Jedno od otvorenih pitanja na koje će tim pokušati da odgovori jeste da li su povećene naslage amiloid-beta proteina prirodan, zdrav imuni odgovor koji se može povući kada se infekcija savlada.
Pregledna studija iz 2024. dodatno je unapredila hipotezu da čačkanje nosa može igrati ulogu u povećanju rizika od razvoja Alchajmerove bolesti – otkrivajući više detalja o tome kako bi taj proces mogao da se odvija.
Alchajmerova bolest je izuzetno složena, što je jasno iz ogromnog broja studija i različitih pristupa koje naučnici primjenjuju kako bi je razumjeli – ali svaki novi istraživački nalaz nas dovodi korak bliže pronalaženju načina da se ona zaustavi.
„Kada pređete 65 godina, faktor rizika naglo raste, ali mi razmatramo i druge uzroke, jer nije u pitanju samo starost – već i izloženost iz okruženja“, rekao je Sent Džon.
„I smatramo da su bakterije i virusi od ključnog značaja.“
Istraživanje je objavljeno u časopisu Scientific Reports.