TZV. CHEMTRAILSI, tragovi koje ispuštaju zrakoplovi, a koji navodno sadrže otrovne biološke i kemijske agense za smanjenje ili kontrolu populacije, posljednjih dana ponovno dobivaju na popularnosti na društvenim mrežama i u medijima.
Nažalost, unatoč višegodišnjem trudu znanstvenika i popularizatora znanosti da pokažu da je ta teorija besmislica te da se navodni chemtrailsi mogu puno bolje objasniti normalnim, dobro poznatim kemijskim procesima koji se zbivaju u interakcijama zrakoplovnih motora s atmosferom, ideja da je riječ o nekoj vrsti suvremene eugenike i dalje nailazi na plodno tlo i okuplja mnoštvo poklonika.
Iznenađujuće puno ljudi vjeruje u chemtrailse
Jedno istraživanje, provedeno 2019. među stanovnicima SAD-a, pokazalo je da je oko 8% ispitanika snažno vjerovalo u zaprašivanje chemtrailsima, a još 11% u nekoj mjeri. Nasuprot tome, u chemtrailse snažno nije vjerovalo 43% ispitanika, a u nekoj mjeri još 9%. Iako je uvjerenje većine u skladu s činjenicama i zdravom logikom, udio onih čije nije ipak zabrinjava.
Što znači chemtrail?
Termin “chemtrail” je engleska složenica nastala spajanjem riječi “chemical” (kemijski) i “trail” (trag), a namjerno je skovana tako da podsjeća na naziv za stvarnu pojavu kondenzacije vodene pare u tragovima zrakoplova koji se nazivaju “contrail” od “condesation” (kondenzacija) i “trail” (trag).
Argumenti kvalificiranog stručnjaka
Ideju o chemtrailsima, ili bolje rečeno njezin apsurd, za Index je secirao naš stručnjak Nebojša Subanović koji je višestruko kvalificiran za ovo područje. Naime, on je glavni meteorolog portala www.meteo-info.hr, završio je Srednju zrakoplovnu školu, diplomirao meteorologiju na PMF-u u Zagrebu i trenutno je doktorand na Geofizici na PMF-u.
Dakle, što kaže Subanović o chemtrailsima?
Tragovi iza aviona se očekuju
Za početak, važno je objasniti zašto je očekivano da se iza aviona na nebu vide bijeli tragovi.
Naime, sagorijevanjem kerozina – najčešćeg goriva mlaznih motora, nastaju ugljični dioksid i voda.
C12H26 + 18.5O2 → 12CO2 + 13H2O
Gornja formula znači da 1 mol kerozina (C12H26) reagira s 18.5 molova kisika (O2) kako bi proizveo 12 molova CO2 i 13 molova vode (H2O).
Dakle, ako sagorite 1 tonu kerozina, dobit ćete otprilike 1.38 tona vode koja će na nebu u određenim okolnostima ostavljati jasno vidljiv bijeli trag.
Tragovi nastaju u odgovarajućim uvjetima
Vidljivi tragovi aviona uglavnom se sastoje od kristalića leda koji iz vodene pare nastaju tzv. depozicijom, a u odgovarajućim uvjetima mogu dugo potrajati prije nego što ispare.
Depozicija je promjena agregatnog stanja u kojoj plinovito stanje direktno prelazi u kruto, bez tekuće faze.
U tipičnim uvjetima temperatura na kojoj dolazi do depozicije na tlaku od 264 hPa (kakav vlada na 10 km visine) je otprilike -50°C, a pri tlaku od 356 hPa (na 8 km visine) je otprilike -45°C.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Dakle, za očekivati je da će na velikim visinama na kojima vladaju niske temperature i niski tlak vodena para brzo prelaziti u kristale leda koji stvaraju jasno vidljive tragove na nebu.
Tragovi i oblaci cirusi često se vide zajedno
Kondenzacijski tragovi i cirusna naoblaka. Izvor: EUMETSAT
Mnoge ljude zna zbunjivati trajnost tragova aviona te njihova česta pojava zajedno s oblacima koji se nazivaju cirusi.
Sastav kondenzacijskih tragova aviona jednak je sastavu cirusne naoblake – oni se sastoje od kristalića leda (slika gore).
Trajanje i duljina kondenzacijskih tragova ovise o količini vodene pare na visini letenja. Ukoliko je količina vodene pare velika, tragovi će trajati dulje zbog sporije sublimacije, odnosno isparavanja kristalića.
Aerodinamički kondenzacijski tragovi letenja
Uz kondenzacijske tragove zbog rada motora, postoje također i aerodinamički kondenzacijski tragovi koji nastaju kao posljedica lokalnog pada tlaka i temperature zraka na aerodinamičkim površinama letjelice ili na trupu. Zbog pada tlaka zraka i temperature koji uzrokuju ti dijelovi, raste relativna vlažnost koja u određenim uvjetima može dosegnuti čak 100% pa dolazi do kondenzacije ili depozicije viška vodene pare.
Vodena para kondenzira se uz zrakoplov koji leti nadzvučnom brzinom. Izvor: Wikipedia
Čestice se mogu dugo zadržavati, raznijeti posvuda i doći do svakoga
U ovoj priči važno je također znati da krute mikročestice ispuštene na visinama od 10 i više kilometara mogu tamo ostati danima i mjesecima, pa čak i godinama, kao što je to slučaj s pepelom vulkanskih erupcija. Primjerice, pepeo izbačen pri erupciji Krakataua 1883. u atmosferi se zadržao preko godinu dana dosegnuvši Europu i Ameriku. U atmosferu je tada izbačeno između 10 i 25 kubičnih kilometara pepela što je oko 30 milijardi tona!
Što nam to govori? Kada bi neke vlasti željele zaprašivati građane, bilo bi im puno efikasnije otrovne supstance ubaciti u vodovod. Zaprašivanjem iz aviona kemikalije se na velikim visinama zadržavaju vrlo dugo i raznose posvuda i tamo gdje bi “imalo smisla” i gdje “ne bi”.
To znači da mogu završiti i u plućima naredbodavaca zaprašivanja, njihovih rođaka ili prijatelja.
Sasvim je druga stvar kada se iz poljoprivrednih aviona u niskom letu zaprašuje neka poljoprivredna površina.
U avione je vrlo teško nešto prokrijumčariti
Protiv teorije zavjere o chemtrailsima govore i brojni tehnički argumenti.
Naime, zrakoplovstvo je jedna od najkontroliranijih ljudskih aktivnosti posve određena strogim procedurama. Za svaki komercijalni, a i vojni let zna se vrlo točno što je ukrcano i nemoguće je nešto unijeti ili ukrcati u avion, a da to nije evidentirano i da nije prošlo nekoliko kontrola. Osobito bi teško bilo prokrijumčariti tone nekog otrovnog sredstva.
Konačno, u ovaj proces kontrole uključeno je previše ljudi da bi se nešto moglo prokrijumčariti, a da to netko ne prepozna i ne prijavi.
Goriva aviona također se strogo kontroliraju
Zrakoplovna goriva također prolaze vrlo strogu kontrolu i u njih se ne može ubaciti neka supstanca koja bi se “raspršivala” kroz ispušne plinove ili mlazove. Osim toga, temperature u gorivim komorama mlaznih motora dosežu i do 2000℃. Pitanje je koja bi supstanca preživjela toliku temperaturu.
Korištenje posebnih letova, ne komercijalnih i ne vojnih, zahtijevalo bi pak jako puno aviona kako bi se u atmosferi raspršile neke značajnije količine supstanci što bi kontrolori leta svakako morali znati i netko bi o tome također prije ili kasnije progovorio.
“Sumnjivi rezervoari”
Teoretičari zavjera vole predstavljati razne fotografije kao dokaze za svoje teze o chemtrailsima.
Među njima česte su slike nekih navodno sumnjivih rezervoara (primjer slike na ovoj poveznici). O čemu je zapravo riječ?
Ispitivanje balansa velikih komercijalnih aviona vrši se pomoću sustava povezanih i pretočnih rezervoara. Tekućina se pretače iz jednog rezervoara u drugi čime se mijenja položaj težišta aviona te se ispituje mogućnost kompenzacije tih promjena i održavanja stabilnosti aviona.
Teoretičari zavjera koriste te fotografije uz tvrdnje da su to rezervoari s kemijskim agensima kojima nas netko zaprašuje. No pritom nikada ne daju podatke o tome tko to čini i čime.
Zasijavanje oblaka zbog oborine
Uređaji za zasijavanje higroskopnim česticama na zrakoplovu; YouTube
Fotografije zračnog zasijavanja olujnih oblaka higroskopnim česticama kako bi se spriječila pojava tuče ili za stvaranje umjetnih oblaka i oborine također su omiljene među teoretičarima urote.
To, de facto, jesu kemijski tragovi, ali pri takvim zasijavanjima uglavnom nema bijelih tragova, a ono se koristi vrlo ciljano i ograničeno, kako vremenski, tako i prostorno. Zasijavanje se puno jednostavnije i jeftinije, ali i češće, s nešto manjom preciznošću radi sa zemlje. Ova metoda korištena je za vrijeme Olimpijskih igara u Pekingu i Londonu kada su okolice tih gradova zasijavane, ali sa zemlje, higroskopnim česticama kako bi se osiguralo suho vrijeme nad područjem održavanja igara. Teoretičari zavjera koriste takve fotografije kao nedvojbeni dokaz da nas netko zaprašuje, opet izbjegavajući odgovoriti na pitanja tko i čime.
Slike protupožarnih aviona
Protupožarni avioni još su jedan vrlo čest “dokaz” teoretičara urota o zaprašivanju iz velikih visina. Međutim, kod akcija protupožarnih aviona uglavnom se radi o raspršivanju vode ili tvari koje sprječavaju gorenje i kemijski su inertne. Ne treba posebno napominjati da se takva “zaprašivanja” rade s vrlo malih visina i nad požarom zahvaćenim područjima.
Vatrogasni DC 10 koji može prenijeti velike količine vode do šuma udaljenih od vodenih površina. Izvor: Wikipedia
Stvarni kemijski tragovi letenja
Ipak, postoje i stvarni kemijski tragovi letenja. To su uglavnom zaprašivanja komaraca i poljoprivrednih površina (slike dolje).
Zaprašivanje komaraca u Osijeku. Izvor: Davor Javorović/PIXSELL
Zaprašivanje polja avionom. Izvor: Wikipedia
No, i ta zaprašivanja provode se s malih visina, a ne ostavljaju dugotrajne tragove.
Kemijsko ratovanje
Istina je da su neka kemijska zaprašivanja u povijesti korištena protiv ljudi. To se zbivalo u ratovima.
Primjerice, raspršivanje raznih herbicida bilo je dio specijalnog ratovanja u Vijetnamu, a najpoznatiji je agens orange. Raspršivanjem herbicida američka je vojska nastojala uništiti usjeve te prorijediti šume i džungle kako bi transporti sjevernovijetnamskih vojnih jedinica bili lakše uočljivi.
Drugi vid specijalnog ratovanja bilo je raspršivanje higroskopnih čestica tijekom monsunskih razdoblja kako bi se povećale oborine čime se nastojalo izazvati poplave koje bi otežale transporte sjevernovijetnamske vojske. U Vijetnamskom ratu američka je vojska za takve svrhe imala posebnu Meteorološku jedinicu.
Američki avioni UC-123 raspršuju herbicide iznad centralnog Južnog Vijetnama, 1966. Autor nepoznat
Naravno da “kemijski tragovi letenja” postoje, ali…
Subanović je za kraj sažeo ranije navedene argumente. Na pitanje “postoje li kemijski tragovi letenja”, odgovara da – svakako postoje.
Međutim, ističe da bijele pruge iza aviona što ih vidimo na nebu nisu kemijski nego kondenzacijski tragovi letenja. Prilikom sagorijevanja tekućih fosilnih goriva dva su osnovna produkta: ugljični dioksid i voda. Ukoliko su okolišni uvjeti povoljni, vodena para iz ispušnih plinova će se kondenzirati (ponekad zimi možemo vidjeti kapljice vode kako kaplju iz auspuha automobila) ili depozirati, što podrazumijeva direktan prelazak vodene pare u kristaliće leda kod rada zrakoplovnih motora na velikim visinama.
Kondenzacijski tragovi letenja mogu biti i aerodinamičkog porijekla.
Nadalje, sustav civilnog zrakoplovstva naprosto ne daje prostora unošenju bilo kakvih nepoželjnih supstanci u avione i njihovo raspršivanje. Razlozi su jednostavni: letenje je jako skupo i gleda se na svaki gram unesenog tereta, a ubacivanje kemijskih agensa u gorivo bi, pak, moglo ugroziti rad motora što bi sigurno ugrozilo sigurnost i izazvalo revolt posada.
Konačno, zašto nešto raspršivati na 10 km visine kada ne znaš gdje će, kada i hoće li uopće završiti na tlu? I što bi se to moglo raspršivati na 10 km visine i s kojim ciljem ako si siguran da ne znaš gdje će, kada i hoće li uopće završiti na tlu? Možda i u tvojim plućima ili plućima tvojih bližnjih!
Stvarno zaprašivanje aktivnim kemijskim agensima, primjerice, zaprašivanje komaraca, radi se s malih visina jer je to jedini način da se agensi dovedu do željenog cilja. Nitko ne zaprašuje komarce s 10 km visine.
“Na žalost, nekim je ljudima puno lakše vjerovati suludim i posve nelogičnim i nerazumnim teorijama zavjere nego znanosti. Za pronalaženje i razumijevanje znanstvenih objašnjenja ipak se treba malo potruditi”, poručio je za kraj Subanović.
Korijeni teorije zavjere o chemtrailsima
Kako su uopće krenule teorije zavjere o chemtrailsima?
Smatra se da su one 1996. bile potaknute spekulacijama na temu rada nazvanog “Weather as a Force Multiplier: Owning the Weather in 2025.” koji su objavile američke zračne snage United States Air Force (USAF).
Rad je bio predstavljen kao odgovor na zahtjev vojske da se nekako postave osnovni nacrti buduće strategije o mogućnosti modificiranja vremena koje bi trebalo pomoći da se američka vojna dominacija održi do 2025. Napravljen je kao svojevrsna futuristička fikcija o mogućim scenarijima i situacijama o kojima bi trebalo voditi računa, no neki su ga doživjeli previše ozbiljno i na njemu počeli graditi brojne teorije zavjera, među kojima i onu o HAARP-u kao tajnom oružju.
Istraživanje provedeno među najstručnijim ljudima
U prilog svemu gore navedenom govori i jedno istraživanje koje su 2016. proveli Carnegie Science, University of California Irvine i neprofitna organizacija Near Zero.
U toj studiji, predstavljenoj u časopisu Environmental Research Letters, američki je tim proveo ispitivanje vodećih svjetskih atmosferskih stručnjaka. Autore je na studiju potaknula činjenica da su neka međunarodna ispitivanja javnog mnijenja pokazala da čak 17% ljudi u svijetu vjeruje u postojanje nekog oblika Velikog tajnog atmosferskog programa (engleska kratica je SLAP) čiji su sastavni dio i chemtrailsi.
U svojoj studiji tim je prvo odabrao 77 stručnjaka s najvećim brojem citata u najutjecajnijim svjetskim časopisima iz dva područja – 1) atmosferske znanstvenike, stručnjake za kondenzacijske tragove i 2) geokemičare, stručnjake za atmosferske depozicije, odnosno za prašinu i zagađenja koja padaju na površinu Zemlje. Svi sudionici studije imali su više od 20 godina iskustva u svojim područjima.
Tim je objema skupinama predstavio niz različitih podataka prikupljenih na različitim internetskim stranicama koje promoviraju teorije o SLAP-u, odnosno o chemtrailsima, a znanstvenici su ih trebali ocijeniti.
Tim im je na kraju postavio jedno ključno pitanje: “Jeste li ikada u svojem radu ili u svojem osobnom životu naišli na dokaze za koje smatrate da bi mogli ukazivati na postojanje nekog velikog tajnog programa atmosferskog zaprašivanja?” Sudionici su mogli odgovoriti s da, ne ili ponuditi neki svoj odgovor i tumačenje.
Odgovori su bili potpuno anonimni, što znači da znanstvenici nisu ni na koji način riskirali da će svojim potvrđivanjem ugroziti svoj znanstveni kredibilitet ili da će biti ismijani. Rezultati su pokazali da samo jedan ispitanik/ca nije odgovorio niječno, što znači da je teoriju zavjere odbacilo 98.7% stručnjaka. Ispitanik/ca koji jedini nije odgovorio niječno na sve predstavljene argumente objasnio/la je da je naišao/la na visoke razine atmosferskog barija u nekom zabačenom kraju koji ima standardno niske razine barija u tlu.
No tu se opet nameće pitanje zašto bi netko zaprašivao neke neinteresantne, zabačene krajeve, umjesto velikih gradova oko kojih se očekivano vidi najviše tragova zrakoplova, naprosto zato što imaju najviše aerodroma.
***
Novu knjigu Indexovog znanstvenog novinara Nenada Jarića Dauenhauera, koja tematizira najkontroverznije i najzanimljivije teme u znanosti poput klimatskih promjena, pseudoznanosti, pandemije, GMO-a i nuklearki, možete nabaviti ovdje.