Mi govornici i
govornice BHCS jezika jednako upotrebljavamo
i spasen i spašen, spasao i spasio, spasavati i spašavati. Dakle, i
jedno i drugo.
Ovaj glagol u našem jeziku ima dva oblika infinitiva – spasti i spasiti. Pošto imaju različite osnove (spas- i spasi-), gradiće i različite oblike vremena. Od spasti je prezent spasem, perfekat spasao, trpni pridev spasen, dok će od spasiti ovi oblici glasiti spasim, spasio, spašen. Ovom prvom odgovara nesvršeni glagol spasavati, a drugom spašavati.
Pisali smo o ovome pre više godina https://www.danas.rs/kultura/spasavanje-spasavanja/ ali iste nedoumice postoje i danas. Mnogi misle da oblici spašen i spašavati nisu
dobri, a razlog je verovatno taj što slične tvrdnje nalazimo i u nekim
jezičkim pripučnicima. Naime, ima lingvista (a možda ih više i nema)
koji su oblik spasti preporučivali kao bolji od spasiti.
Ove
preporuke su se držali i autori Pravopisa 2010. Matice srpske, ali ono
što se označava kao bolje, ne znači da je objektivno bolje ili
“ispravnije”. Većina lingvista je čak prilično gadljiva na takve
preskriptivističke kvalifikacije smatrajući da u jeziku ne može neka
pojava biti bolja ili gora od druge.
Pravopisni
rečnik Milana Šipke i Normativna gramatika Matice srpske navode oba
oblika kao jednako regularna, s tim što se u gramatici napominje da je
oblik spasiti primljen iz zapadnih govora.
Uglavnom,
oba oblika su standardna, pa su samim tim standardni i oblici za
vremena koji se od njihovih osnova grade. Jedino što Pravopis, koji
dakle ne osporava nijedan oblik, izričito odbacuje nesvršeni glagol spašavati odobravajući samo spasavati, ali oni nisu normalni.