Kako odsutnost ili ravnodušnost oca utiče na dječake i djevojčice

To je kao da djecu dovedete u slastičarnicu, ali im ne
dajete priliku da se oslade kolačima koje gledaju pred sobom.

U
članku pod naslovom Why Are Fathers Failures? (Zašto su očevi
neuspješni?), Dr Paul Popenoe, bivši direktor Američkog instituta za
odnose u obitelji, daje još jaču izjavu: “Zamisao da djeca mogu uspješno
preživjeti u svijetu oba spola, opskrbljeni obrascima ponašanja od
pripadnika samo jednog spola, vrlo je štetna. Od dječje dobi pa nadalje
potrebno je imati obrasce ponašanja oba spola.”

U
tehnološki razvijenim zemljama broj djece, koja žive samo s jednim
roditeljem 1960. godine bio je jedno od deset, a već 1978. približno
jedno od pet. Danas je situacija još mnogo teža, i očekuje se daljnje
smanjivanje te proporcije.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Ovakve
statistike su uznemirujuće. Još milijuni djece neće odrastati pod
uravnoteženim utjecajem i muškog i ženskog roditelja. Tu će djecu
emocionalni problemi i ožiljci pratiti u osobnom životu, braku i u
roditeljskim dužnostima.

Odsutnost oca utječe na dječake

Razdoblje
odrastanja, od puberteta do zrelosti, je svakako razdoblje u kojem je
utjecaj roditelja istog spola značajniji. U našoj kulturi u tom
razdoblju djevojke obično imaju bliži odnos sa svojim uzorom ženske
uloge (majkom), nego što dječaci imaju sa svojim uzorom muške uloge
(ocem). Često je očeva ličnost teško dostupna ili potpuno uklonjena iz
života sinova. Upravo zbog prisnijeg odnosa sa svojim roditeljem –
uzorom ženske uloge, djevojke obično izgrade zdraviju sliku o sebi. Kada
bih imao moć urediti neku društvenu pojavu, bilo bi to ispravljanje
problema odstutnog, ravnodušnog ili neuključenog oca. Ni jedna druga
teškoća, onako kako ja to vidim, nije utjecala na naše društvo više od
te.

Dr Harold M. Voth, psihijatar i
psihoanalitičar na Menninger Foundation, Kansas, SAD, u svojoj knjizi
The Castrated Family (“Uškopljena obitelj”) napisao je sljedeće:

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

“Praktično
svaki pacijent kojeg sam liječio ili čije sam liječenje nadgledao ili
proučavao u raznim istraživanjima, imao je obiteljsko ustrojstvo, koje
odstupa od uobičajenog. Najčešći je obrazac: obitelji u kojoj je majka
bila nadmoćni ili nasrtljivi roditelj, a otac ravnodušni slabić. Neki od
očeva bili su nasrtljivi i sigurni na svojim radnim mjestima, ali
stidljivi i slabi u odnosu sa svojim suprugama. Zapravo u tim brakovima
žene su ‘nosile hlače’. “

Drugi
obrazac bila je slaba majka, koja se priljubljuje uz svoju djecu, i
grubi otac, nesposoban da iskusi bliskost sa svojom ženom i djecom. Iako
izgleda da je takav otac glava obitelji, u stvari najviše odgovornosti
pada na leđa žene, osim možda u razdobljima, kada je očeva prisutnost
praćena provalama gnjeva. Neke su žene prisiljene ispunjavaju ulogu
majke i oca, što nije dobro ni za nju ni za djecu.

Roditelji
su u nekim slučajevima neprijateljski raspoloženi, prezabrinuti,
ponašaju se odbojno ili posjednički i tek sporadično ispunjavaju svoje
odgovornosti. Neke obitelji nemaju nikakav izgrađen sustav vrijednosti.
Svi ti uvjeti unutar obitelji utječu na razvoj djetetove ličnosti.

Očevi
i majke su za dijete najutjecajnije ličnosti. Ako se oni međusobno vole
i surađuju, ako imaju jasno određene uloge, djeca će se zdravo i
skladno razvijati. Kada je taj obrazac narušen na bilo koji način, djeca
doživljavaju razne emotivne poremećaje.

Industrijska revolucija i očinstvo

Čini
se da su teškoće počele s industrijskom revolucijom i urbanizacijom
društva. Dokle god smo imali pretežno agrarno, seosko društvo, lik oca
je bio važan i pokretački čimbenik života u domovima i  u razvoju djece.
Kad je njegov posao bio smješten oko kuće, dolazilo je do češćeg
kontakta s djecom, naročito kada su ona radila uz njega. Nije bilo
razonoda kao što je televizija, što je značilo da su večeri bile više
obiteljsko usmjerene i djeca su imala više prilika biti s ocem.

Danas
su očevi obično zaposleni izvan kuće pa djeca rijetko imaju priliku
vidjeti njihovo radno mjesto. Često i ne znaju što je otac po zanimanju i
gdje radi. Susreću ga za vrijeme doručka ili večere, a ponekad ni tad.
Mnogi očevi rade i prekovremeno, pa su neprestano iznureni. Za svoju
djecu oni kao da ne postoje. Prema nekim istraživanjima, prosječan
američki otac provedi manje od šest minuta tjedno u kvalitetnoj i
utjecajnoj komunikaciji s djetetom. U većini slučajeva sve se uglavnom
svodi na rijetku i površnu komunikaciju.

Odsutnost oca utječe na djevojčice

Od
treće godine do puberteta je razdoblje odrastanja, kada je značajniji
utjecaj roditelja suprotnog spola. Kada djevojčica u predškolsko doba i
nižim razredima osnovne škole, nema prisan odnos sa svojim ocem, topao,
pun ljubavi i naklonosti, može postati žena s temeljnim nepovjerenjem u
muškarce usađenim u njezinu osobnost. Možda neće ni biti svjesna da
uzrok takvog nepovjerenja – u odnosu prema drugim muškarcima u njenom
životu, ima svoje korijene u njenom odnosu s ocem.

Sljedeća
teškoća, koja se kod žena može pojaviti je: neprijateljstvo prema
muškarcima. Ponovo, ona ima svoje korijene u dubokoj ogorčenosti na svog
oca, jer nije ispunio njene težnje kao djevojčice. To neprijateljstvo
može biti nesvjesno.

Treća
je teškoća pretjerana težnja za naklonošću i pažnjom muškaraca.
Nedostatak toplog, emotivnog odnosa s ocem za vrijeme razdoblja utjecaja
roditelja suprotnog spola, može doprinijeti da žena ima nezasitnu
žudnju da bude prihvaćena i da prima naklonost od muškaraca. Takve žene
često imaju bračne i seksualne teškoće, koje ne mogu razumjeti ili ne
mogu nadzirati. Čest je bračni problem da se žena emocionalno odnosi
prema svome mužu kao da joj je otac. U svakom braku dolazi do pojave
djelomičnog prenošenja emocija na supružnika; onih i onakvih emocija,
koje su prvobitno bile namijenjene roditelju suprotnog spola. Ovo
predstavlja naročitu teškoću, kada žena potječe iz obitelji u kojoj je
utjecaj oca bio nedjelotvoran. Ona je sklona da se emocionalno odnosi
prema svome mužu kao da joj je tata, težeći da muž ispuni njene
emocionalne težnje, koje otac nikada nije ispunio. Čest je slučaj da
osjećaju privlačnost prema muškarcima dosta starijim od njih.

Ovaj
transfer emocija može posebno ugroziti seksualni vid braka. Stručnjaci
nas informiraju da neke žene kažu – kako imaju odbojnost prema
seksualnom odnosu s mužem, takvu, kao da im se njihov otac seksualno
približava.

Nadalje, kako nas
informiraju stručnjaci u ovom području, neke od tih žena, prije braka,
bile su promiskuitetne u nastojanjima da ispune svoje težnje za
naklonošću suprotnog spola. Prije braka, lišene osjećaja potpune
odgovornosti za obveze, koje nameće zajednički život, njihove žudnje za
naklonošću i pažnjom izazivaju njihovo slobodno seksualno ponašanje
Nakon ulaska u bračne vode, nepovjerenje i neprijateljstvo usmjereno
prema ocu, sputava njihovu slobodu.

Žene
izrazito promiskuitetnog ponašanja priznaju da njihovo ponašanje nije
takvo zbog samog seksualnog čina, nego zbog gladi za naklonošću. Mnoge
kažu kako su predavale svoje tijelo samo da bi stekle naklonost za kojom
su žudjele.

Prema tome, neispunjene
potrebe za očevom naklonošću iz djetinjstva, korijeni su uzroka
promiskuitetnog ponašanja mnogih mladih žena danas. Obično djevojke,
koje su iskusile zdrav, prisan odnos sa svojim ocem u okruženju doma,
kasnije imaju zdraviju sliku o sebi i sposobnije su izbjeći zamke
promiskuitetnosti.

Posljedice za muškarce

Nedostatak
toplog odnosa punog ljubavi i naklonosti na sličan način ima veliki
utjecaj na život dječaka. Utjecaj se najviše zapaža u ono vrijeme rasta i
razvoja, kada je neophodan upliv roditelja istog spola, počevši od
puberteta, u kome je dječacima najpotrebniji muški lik autoriteta, kao
uzor spolne uloge u budućem životu.

Dječak,
koji s ocem nema pravilan i djelotvoran odnos odrasta s nerazvijenim i
lošim osjećajem muževnosti. Nema povjerenja u sebe kao muškarca, teško
mu je shvatiti: kako biti “muško”.

Većina
muškaraca, rijetko ili nikada ne dopuste, da drugi spoznaju ovu vrstu
nesigurnosti u njihovom životu. Mnogi od njih neprestano nose masku
samopouzdanja.

Izvor: Atma.hr

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije