Beba spava u stomaku više od dvadeset sati dnevno.
Beba je ušuškana u materici, u sredini koja je tamna, topla i tiha, a kada majak hoda ili se pomijera ona uljuljkuje svoju bebu u san.
Beba je naviknuta na umirujući zvuk otkucaja srca majke, zvuk crijeva, i njen glas.
Nikada nije gladna jer imak konstantan dotok hranljivih materija. Kao rezultat ovih faktora, beba rijetko ima problema sa spavanjem.
Periodi, u kojima je beba budna, su nasumični i traju veoma kratko.
Beba je jako aktivna u snu. Šutiranje i udaranje, koje majka osjeća su uglavnom pokreti, koje pravi tokom spavanja.
Negdje oko sedmog mjeseca beba će početi da sanja. Njen mozak će do tada biti dovoljno razvijen za REM san.
Djeca više sanjaju što su mlađa, a još nerođene bebe sanjaju najviše – oko 90% svog spavanja provedu u REM fazi. O čemu može da sanja fetus? To nikako ne možemo saznati. Možda samo nalete zvukova i maglovitih slika.
Kad majka ide na 4D skener, možda primjeti da se beba „osmjehuje“ u snu. To se dešava zbog REM faze sna – facijalni mišići se grče, i stvaraju ono sto nam izgleda kao osmjeh u snu.
Beba je „noćno biće“. Najaktivnija je noću jer tada ima najviše prostora za pomeraranje i najmanje umirujućih pokreta, koji je uljuljkuju u san.