Umjesto njega nju su doživjeli Eric Clapton i Mark Knopfler na koje je izvršio izuzetno velik utjecaj iako je dobra dva desetljeća prije izmišljanja artificijelnog chill outa J.J. Cale, rođen 1938. godine u Oklahomi, stvorio organsku laid-back glazbu koja je u njegovu slučaju počivala na jedinstvenoj simbiozi bluesa, folka, countryja i jazza.
Najveći hit
Premda su mu neki zamjerali da se ne želi mijenjati, Neil Young opravdano je smatrao Calea najvećim rock gitaristom uz Jimija Hendrixa iako nije u gotovo pedeset godina dugoj karijeri snimio mnogo albuma te značajnije varirao svoj stil.
U remek-djela valja mu ubrojiti albume “Naturally”, “Troubadour” i “Travel Log”, a u posljednjih deset godina snimio je i lijepe albume “To Tulsa And Back” i “Roll On” te zajednički “Road To Escondido” s Ericom Claptonom.
Caleov najveći hit “Crazy Mama” dospio je 1972. godine do 22. mjesta Billboardove ljestvice singlova, no malo tko ne zna njegove skladbe “After Midnight” i “Cocaine” koje je popularnima učinio Clapton ili “Call Me The Breeze” koju je u svojoj verziji proslavio južnjački rock bend Lynyrd Skynyrd.
Umjesto ganjanja viskokih naklada, ostvarivanja velikih turneja, pimplanja po studijima, Cale je radije, kako je znao reći, svoje pjesme ostavljao drugima da ih dovrše i s njima postignu hitove. Njega su, pak, više zanimali odlasci na dugotrajne ribičije i boravak u pustarama.
Laid-back glazbu pretočio je u životni stil, nisu ga zanimali žurba, hektična svakodnevica, stres i frenetična popularnost. Radije je bio utjelovljenje “pohvale sporosti” o kojoj je pisao Carl Honore pa se može reći kako je njegovom smrću nestao jedan od velikih podsjetnika na humanije i čovjeku primjerenije analogno doba u kojem su vinilne ploče krckale poput vatre u kaminu.
Prošle godine stigla je vijest da bi mogao nastupiti u Hrvatskoj. Nažalost nije i više nikada neće.
Tekst preuzet iz Jutarnjeg lista