A je li vam poznato da je Charles Darwin vodio neprekidnu borbu s
anksioznošću koja mu je izazivala neizdržive glavobolje? Ili da je
George Gershwin vjerojatno patio od ADHD-a?
Vjerojatno ne. No, sve to, a i puno više možete pronaći u novoj
knjizi novinarke Claudije Kalb koja je uz pomoć stručnjaka, psihijatara i
psihologa pokušala dijagnosticirati bolesti preminulim velikanima kao
što su Abraham Lincoln, Lady Diana, Albert Einstein, George Gershwin i
već spomenuti umjetnik čije se ime nalazi i u samom naslovu knjige “Andy
Warhol was a Hoarder”.
“Svatko od nas iskusio je ili će iskusiti određenu razinu kaosa i
moramo prihvatiti da se radi o dijelu ljudskog stanja. Ne sudite onima
koji imaju psihičkih problema već ih prihvatite, podržite i pomozite im
najbolje što možete. No, prije svega znajte ovo, vaš je um sposoban za
probleme i pobjede. Borit ćete se, ali možete i visoko letjeti”,
objasnila je autorica svoj povod da se pozabavi ovom zanimljivom temom.
1. Howard Hughes je bez sumnje patio od teškog oblika OKP-a
Kao dijete bio je sramežljiv i neobičan, ali i pretjerano blizak s
majkom Allene koja je za njega pretjerano brinula i vjerojatno u njega
usadila bolestan strah od bakterija i zaraza.
Iako je njezina paranoja vjerojatno ostavila trag na njemu, Kalb
tvrdi da je sve vrlo vjerojatno rezultat šoka koji je doživio kad je
mlad i u kratkom vremenu izgubio oba roditelja.
Njegovo neobično ponašanje ne može se opisati nikako drukčije nego
kao OKP (opsesivno kompulzivni poremećaj), a to je poremećaj od kojeg
samo u Americi boluje preko dva milijuna ljudi.
U isto vrijeme bio je perfekcionist bolesno opterećen preciznošću i
rutinom. Primjerice, njegov bi se ručak sastojao od mlijeka, čokoladice s
bademima, pekan oraha i flaširane vode marke Poland. Sve mu se trebalo
dostaviti u smeđoj papirnatoj vrećici koja je smotana na rubovima i koju
njegov pomoćnik mora donijeti noseći je pod kutem od 45 stupnjeva.
Hughes bi tada dohvatio vrećicu papirnatom maramicom i izvadio hranu.
Suradnicima bi pisao opširne upute čak i za najnebitnije stvari i
nisu smjeli ući u njegovu sobu jer to je značilo da sa sobom mogu
donijeti “prašinu i insekte”.
Stručnjaci smatraju da mu je golemo bogatstvo samo odmoglo jer obični
ljudi ne mogu si dopustiti ovakvo ponašanje budući da svijet neće
igrati prema njihovima pravilima. To znači da on ne samo da se nije
opirao svojim porivima već se ravnao prema njima i dopuštao im da
upravljaju njegovim životom.
2. Abraham Lincoln cijelog se života borio protiv kliničke depresije
Predsjednik za kojeg se zna da pati od kliničke depresije u današnje
vrijeme gotovo je nezamisliva pojava i mnogi bi politički protivnici
istog trena iskoristili to ne bi li ga diskreditirali u javnosti i
prikazali ga kao nesposobnog za obavljanje te funkcije.
Međutim, zanimljivo je da je jedan od najvećih američkih predsjednika
u povijesti, tijekom cijelog svog života vodio tešku borbu s kliničkom
depresijom koju se u to vrijeme nazivali “melankolijom”.
Dolazio je iz obitelji u kojoj je bilo mnogo slučajeva psihičkih
bolesti, a depresija je u njegovom slučaju bila toliko jaka da je
Lincoln odbijao uz sebe nositi oštre predmete zbog straha da ne počini
samoubojstvo. Tijekom života imao je nekoliko težih epizoda zbog kojih
ponekad nije bio u stanju izvući se iz kreveta.
Autorica, ali i mnogi prije nje često su znali postavljati pitanje je
li Lincolnova depresija bila otegotna okolnost ili upravo ono što ga je
i pretvorilo u jednog od najsnažnijih osoba na političkoj sceni.
3. Je li Albert Einstein bio autističan?
Bio je jedan od najvećih genijalaca u povijesti, ali imao je i niz
epizoda zbog kojih neki smatraju da je patio od autizma. Dok je radio na
Princetonu jednom je prilikom zaboravio gdje živi.
“Da je rođen u 21. stoljeću gotovo je sigurno da bi pretrage već od
malih nogu pokazale da se radi o poremećaju iz autističnog spektra. Da
su ga roditelji odveli na pregled, to što je kasno počeo pričati,
intenzivni fokus i asocijalno ponašanje definitivno bi uzbunilo
liječnike i navelo ih da ispitaju radi li se o autizmu”, piše Kalb.
Kad je bio dijete nije počeo govoriti do druge ili treće godine, a
jednom kad je počeo znao je ponavljati rečenice što je jedno od
uobičajenih znakova autizma. Isto tako, nije znao kontrolirati bijes pa
bi znao histerično urlati “sve dok mu lice ne bi poplavilo”.
I premda mu je to bila otegotna okolnost na počecima karijere s
obzirom na to da su ga zbog njegove izravnosti mnogi smatrali umišljenim
i bahatim, upravo su te autistične kvalitete odigrale veliku ulogu u
njegovom uspjehu.
4. Andy Warhol volio je skupljati gomilu otpada
Andy Warhol u današnje vrijeme bio bi savršen kandidat za neki od
reality showova koji je bavi pomahnitalim sakupljačima, tzv.
“hoarderima”.
Unutar njegova muzeja u Pittsburghu, nalazi se 610 vremenskih
kapsula, a riječ o kolekciji od 569 kartonskih kutija, 40 ormara i
jednog velikog kovčega. Sveukupno, radi se o gotovo 300 tisuća
različitih predmeta koje je Warhol skupljao tijekom života.
Umjetnost ili simptom psihičke bolesti?
U nekim od kutija nalaze se četkice, srebrnina koju je uzimao na
letovima, fotografije, računi iz restorana, limenke Campbellove juhe,
nošeno donje rublje, korice pizze i mumificirana ljudska noga.
“Za njega je više uvijek bilo bolje nego manje. Najjednostavnije
objašnjeno, njegova umjetnost pokazivala je njegovu preopterećenost
obiljem”, govori Kalb i dodaje da je Warhol pokazivao sve simptome ovog
poremećaja jer on nije bio kolekcionar već ga očito nije bilo briga za
organizaciju skupljenih predmeta.
I sam je bio svjestan da se radi o problemu o čemu je pisao i u
svojoj knjizi “The Andy Warhol Diaries”, a Kalb objašnjava da se
skupljači vežu uz stvari jer nisu u stanju stvoriti smislene odnose s
ljudima.
“Jednom kad sam nabavio prvi TV prestao sam brinuti za bliske odnose s drugim ljudima”, rekao je jednom prilikom.
5. Fjodor Dostojevski bio je bolesno ovisan o kocki
Dostojevski je jedan od najvećih pisaca u povijesti i čovjek koji je
bio nepogrešiv u svojim opisima kompleksnih ljudskih stanja i vječnoj
borbi između razuma i emocija. No, mnogi ne znaju da je i sam pisac imao
velikih problem s kockom. Iako je povremeno znao zaigrati bilijar ili
domine, rulet je bio njegova najveća slabost.
Upućeni tvrde da je ljubav prema kocki razvio još u djetinjstvu te da
je to vjerojatno reakcija na očevu opterećenost materijalnim.
Uz sve to imao je velikih problema s anksioznošću i bio nagle naravi,
a njegova ovisnost toliko se otela kontroli da je iskreno vjerovao da
je sposoban predvidjeti gdje će loptica završiti. Sve je to dodatno
osnažila i njegova početna sreća što ga je dovelo do uvjerenja da je
sposoban utjecati na ishod igre.
Budući da je neprestano bio u dugovima, napisao je “Kockara” kako bi
ih otplatio, a inspiraciju je očito crpio iz vlastitog života jer glavni
lik, Aleksej Ivanovič, kockanjem pokušava promijeniti svoju sudbinu i
postati respektabilni član društva.
Problem s kockom trajao je deset godina, a najgori trenutak bio je
kad je prokockao novac kojim je trebao prehraniti gladnu djecu. 1871.
navodno je pobijedio svoju ovisnost iako nikada nije objasnio kako.
Mnogi tvrde da su ga upravo njegovi osobni problemi pretvorili u jednog od najboljih psihologa među književnicima.