Ideja da su manje inteligentni ljudi sretniji od pametnih duboko je ukorijenjena u popularnoj kulturi, ali i u načinu na koji ljudi razmišljaju o vlastitom životu i ciljevima.
U prilog tome govore izreke kao što su “blaženo neznanje” ili namjerno pogrešno korištenje biblijske poruke “blago siromašnima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko”.
Samo naivci mogu biti sretni
U istraživanjima povezanosti inteligencije i sreće znanstvenici često navode popularna uvjerenja prema kojima su vrlo sretni ljudi naivni. Neke studije pokazale su da ljudi vjeruju da znanje može biti bolno. Jedna meta-analiza iz 2023. utvrdila je da će 40% ljudi odabrati ostati u neznanju o tome kako njihove odluke utječu na druge, kako bi bili sretniji, što se naziva dobrovoljnim neznanjem.
Primjerice, kako bi umanjili grižnju savjesti, ljudi će radije izbjegavati informacije o tome kako izgleda život u nekoj siromašnoj pokrajini u Africi, ili industrijski uzgoj stoke, izrada nekih predmeta u koju su uključeni dječji radnici ili pak proizvodnja nekih poslastica koje ozbiljno štete okolišu.
U prilog takvom stereotipu govori i jedan video na YouTubeu koji je pogledan preko 2.5 milijuna puta (dolje).
Video gledateljima predlaže da kupe pilulu za smanjenje inteligencije kako bi se bolje uklopili u većinsku populaciju “idiota i morona”, uz obećanje da će samosvijest, pristojnost, manjak samopouzdanja pa čak i strah prestati postojati. Unatoč tome što taj stereotip predstavlja u očito šaljivom tonu, veliki broj komentatora prihvatio ga je ozbiljno i s odobravanjem.
Zašto ljudi vjeruju u taj stereotip?
Mit da su manje inteligentni ljudi sretniji može se objasniti kombinacijom intuitivnih, kulturnih i psiholoških faktora.
Ljudi često vjeruju da manje znanja znači manje briga. Osim toga, postoje raširene “narodne teorije sreće” i kulturni stereotipi o nesretnim genijalcima. U tome važnu ulogu imaju kognitivne pristranosti poput dostupnosti informacije, koje čine da se pamte upečatljivi primjeri “nesretnih genija” umjesto tipičnih slučajeva.
Vjerovanje u takav stereotip može služiti kao psihološka obrana i način očuvanja samopoštovanja u stilu “možda nisam najpametniji, ali sam sretniji”. S druge strane, kod natprosječno inteligentnih, ali nesretnih ljudi ovaj stereotip može poslužiti kao racionalizacija vlastitog nezadovoljstva.
U jednom istraživanju veze između inteligencije i sreće autori pišu:
“Dio tog razmišljanja temelji se na ideji da razumijevanje može biti bolno, posebno zato što nas čini svjesnima nesavršenosti života. Uobičajeni stereotip kaže da nadareni ljudi često vode tragične živote. To se odražava u popularnim izrekama poput: ‘Iz neznanja proizlazi utjeha, samo su nesretni mudri’, ‘U velikoj mudrosti je velika tuga’ te ‘Gdje je neznanje tu je blaženstvo’, odnosno ‘Ludost je biti mudar'”.
Inteligentni su osjetljiviji
Denis Bratko, hrvatski psiholog i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poznat po istraživanjima ličnosti, inteligencije i bihevioralne genetike, kaže da se možda u nekim izoliranim varijablama može naći poneki čimbenik koji govori u prilog tom mitu.
“Primjerice, nešto tipa da su visoko inteligentni ljudi hipersenzitivni ili da su osjetljiviji ili da kod njih postoji neko nezadovoljstvo zbog dubljeg promišljanja situacija u svijetu”, tumači.
Definicije inteligencije i sreće
No, ima li taj stereotip ozbiljnih znanstvenih utemeljenja ili je tek mit, odnosno urbana legenda?
Bratko kaže da prije utvrđivanja povezanosti sreće i inteligencije treba konceptualno razjasniti ta dva pojma.
“Postoji više definicija inteligencije, no uglavnom se smatra da je to sposobnost rješavanja problema i snalaženja u situacijama. Sreća se također konceptualizira na različite načine, najčešće u smislu šireg koncepta well-beinga ili subjektivnog osjećaja dobrobiti. Subjektivna dobrobit, opet ima puno konceptualizacija, no neke uključuju zadovoljstvo životom, pozitivan i negativan afekt, prisustvo pozitivnih i negativnih emocija i tako dalje. Ako se sreća tako konceptualizira, onda mit o tome da su glupi ljudi sretniji ne stoji. Zapravo, prije vrijedi suprotno, iako taj efekt nije velik”, kaže Bratko.
Studije veze IQ-a i well-beinga
Na to ukazuju brojna velika longitudinalna i komparativna istraživanja koja su utvrdila da je viša kognitivna sposobnost povezana s boljim obrazovnim i socioekonomskim ishodima, kao i s određenim aspektima zdravlja i dugovječnosti.
Primjerice, analize međunarodnih obrazovnih podataka pokazuju snažnu vezu između inteligencije i školskog uspjeha te dužine obrazovanja. Jedno istraživanje objavljeno u uglednom časopisu BMJ utvrdilo je da djeca s višim kognitivnim sposobnostima u prosjeku duže žive.
Studije također ukazuju da je viša inteligencija prediktor niza zdravih ponašanja, uključujući kasniji početak pušenja cigareta, zdraviju prehranu, manje vremena provedenog u gledanju televizije te više uključenosti u aktivnu tjelovježbu.
Utjecaj medijatora
Bratko kaže da tu vjerojatno ne postoji jaka izravna kauzalna povezanost.
“To je zapravo rezultanta povezanosti inteligencije i sreće s nekim trećim varijablama tzv. medijatorima. Ono što se zna jest da je inteligencija povezana sa zdravijim načinom života, s duljinom života te sa socijalnim i ekonomskim statusom. A sve te stvari na široj su razini povezane s well-beingom, odnosno blagostanjem. U širokom spektru široke mreže korelata, inteligencija je uglavnom povezana s pozitivnim ishodima, a ne s negativnim. Sva istraživanja tvrdih varijabli govore da inteligentniji ljudi žive bolje živote – od prihoda, preko društvene pozicije do mjesta, odnosno kvartova u kojima žive. Na cijelom nizu varijabli može se vidjeti da žive bolje živote”, zaključuje Bratko.
Treba istaknuti da je u ovom kontekstu medijator posredni čimbenik koji objašnjava kako ili zašto je IQ povezan sa srećom – primjerice viši IQ povezan je s boljim socioekonomskim statusom, a on potom pridonosi većem subjektivnom blagostanju.
Utjecaj je u velikoj mjeri posredan
Na temu izravne povezanosti IQ-a i sreće napravljeno je relativno malo studija.
No jedna, koju su na više od 6700 odraslih u Engleskoj proveli znanstvenici s University College Londona i drugih britanskih institucija, objavljena 2013. u časopisu Psychological Medicine, dala je zanimljive rezultate.
Znanstvenici su u njoj analizirali ulogu posrednih čimbenika, odnosno medijatora, poput prihoda, bračnog statusa, zaposlenosti, ovisnosti o pomoći u svakodnevnim aktivnostima, veličine socijalne mreže, socijalne participacije, traumatskih životnih događaja, samoprocijenjenog zdravlja i neurotičnih simptoma.
Rezultati su pokazali da su ljudi s nižim IQ-om u prosjeku bili manje sretni, dok su oni s višim IQ-om češće navodili da su vrlo sretni.
No ta veza nije bila jaka niti izravna. Naime, ključni posredujući čimbenici objašnjavali su oko 50 posto povezanosti između IQ-a i sreće. Drugim riječima, viši IQ jest povezan s većom srećom, ali dobrim dijelom zato što je povezan s boljim životnim uvjetima.