Miris cimeta, klinčića i naranče često djeluje umirujuće i gotovo terapeutski, pa se lako zaboravi da se iza tog ugodnog okusa krije alkoholno piće. Upravo zato se kuhano vino često pije opuštenije nego vino ili žestica – i baš zato s njim ljudi najčešće pretjeraju, iako to uopće nije bila namjera.
Koliko je kuhanog vina preporučljivo popiti
Iako se poslužuje toplo i često zaslađeno, kuhano vino po jačini ne odstupa puno od običnog vina. Jedna čaša od oko 2 decilitra u pravilu sadrži 10 do 12 posto alkohola, a u nekim varijantama i više, pogotovo ako se dodaje rum, rakija ili liker.
Zdravstvene smjernice za odrasle osobe govore o umjerenoj konzumaciji, što u praksi znači:
- jedna čaša dnevno za žene
- do dvije čaše dnevno za muškarce
No kod kuhanog vina postoji zamka – pije se brzo, često stojeći, na hladnoći i bez hrane. Toplina pića širi krvne žile i stvara dojam da alkohol “manje udara”, ali tijelo ga razgrađuje istom brzinom kao i svaki drugi alkohol. Šećer dodatno prikriva njegov učinak, pa se granica lako prijeđe prije nego što toga postanemo svjesni.
Tu je i još jedan faktor, a to je toplina. Toplina kuhanog vina igra važnu ulogu u tome kako ga doživljavamo. Budući da se pije toplo, alkohol se brže apsorbira u krvotok, a osjećaj topline i ugode često zavarava pa se čini da piće djeluje blaže nego što zapravo jest.
U stvarnosti se događa suprotno: toplo alkoholno piće širi krvne žile, zbog čega se subjektivno osjećamo zagrijano, ali tijelo zapravo brže gubi toplinu, što može dovesti do naglog umora i iscrpljenosti, osobito ako se dugo boravi na hladnoći. Upravo ta kombinacija topline, alkohola i začina čini kuhano vino varljivo pitkim – pije se lako i brzo, a posljedice se osjete tek kasnije, često iznenada.
Kada treba stati i koje su posljedice pretjerivanja
Problem s kuhanim vinom nije samo količina alkohola, nego i kontekst u kojem se pije. Često se konzumira navečer, na prazan želudac, u hladnim uvjetima, a sve to dodatno opterećuje organizam. Mamurluk nakon kuhanog vina mnogima je teži nego nakon običnog vina, iako se popije ista količina alkohola. Razlog nije samo alkohol, nego kombinacija faktora koji zajedno dodatno opterećuju tijelo.
Prvo, kuhano vino obično sadrži više šećera od običnog vina. Šećer ubrzava apsorpciju alkohola i pojačava dehidraciju, što rezultira jačom glavoboljom, suhim ustima i općim osjećajem iscrpljenosti sljedeći dan. Drugo, pije se toplo, što širi krvne žile i stvara dojam da alkohol slabije djeluje. Zbog toga ljudi često popiju više nego što bi popili hladnog vina, a tijelo se s većom količinom alkohola nosi sporije i teže.
Treće, kuhano vino se najčešće pije na hladnoći i stojeći, često bez hrane. Alkohol tada brže ulazi u krvotok, a organizam se dodatno iscrpljuje pokušavajući održati tjelesnu temperaturu. Rezultat su izraženiji umor, mučnina i slabost. Na kraju, začini poput cimeta, klinčića i muškatnog oraščića mogu kod osjetljivijih osoba iritirati želudac, pa se mamurluk ne očituje samo glavoboljom, nego i žgaravicom ili mučninom.
Zato se mamurluk nakon kuhanog vina često doživljava kao “teži“, iako se u trenutku ispijanja čini bezazlenim. Jedna čaša možda je blagdanski užitak – treća je već pozivnica za loš sutrašnji dan.
Uživanje da, pretjerivanje ne
Kuhano vino može biti lijep dio blagdanskog ugođaja, ali samo dok ostaje u okvirima umjerenosti. Jedna čaša često je sasvim dovoljna za osjećaj topline i atmosfere. Sve nakon toga više ne doprinosi uživanju – samo odgađa neugodne posljedice. Ako vam je cilj sutradan se probuditi bez glavobolje i s dobrim sjećanjima, granicu je pametno povući ranije nego što mislite da treba.
Treba naglasiti i da alkohol nije preporučljiv maloljetnicima, trudnicama, osobama koje uzimaju određene lijekove ili imaju problema s jetrom, srcem ili želucem. Za njih “sigurna količina” ne postoji.
Index