Japan spada među zemlje u kojima vlada veliko poštovanje prema
mačkama. Ono datira iz sedamnaestog i osamnaestog vijeka, a povezano je s
lijepim legendama o mački Maneki-Neko koja maše prednjom šapom, kao da
nekoga doziva.
Među najpoznatije legende spada ona vezana za
jednog sveštenika koji je živio u vrlo siromašnom, oronulom hramu i sa
svojom mačkom dijelio malo hrane što je imao.
Predanja
Jednog dana, pored hrama je prolazio imućni vojnik i u tom trenutku
kiša je počela da pljušti kao iz kabla. Vojnik se sklonio pod obližnje
drvo, i na ulazu u hram spazio mačku koja mu je prednjom šapom davala
znak, kao da ga poziva da uđe. Mačka je na njega djelovala tako
sugestivno da je vojnik potrčao prema hramu. U tom trenutku grom je
udario u drvo i spalio ga, a vojnik bi sigurno poginuo da je ostao ispod
njega. Pozivajući ga da uđe u hram, mačka mu je spasila život. U znak
zahvalnosti, vojnik je bogato nagradio sveštenika. Sveštenik i mačka
živjeli su zadovoljni i u blagostanju, a kad je mačka uginula, vojnik ju
je sahranio i podigao spomenik po ugledu na koji su nastale mačke
Maneki-Neko.
Postoji i legenda o tome kako je neki plemić
jednog dana na putu naišao na mačku koja mu je mahala šapom i pozivala
ga da priđe, što je i učinio. Mačka ga je navela da skrene sa puta gdje
mu je bila postavljena zamka i na kome bi stradao.
Jedna od
legendi vezana je za staricu koja je veoma voljela svoju mačku, ali je
bila toliko siromašna da je jednog dana morala da se odrekne svoje
ljubimice i pokloni je ljudima koji su mogli da je hrane. Starica je
stalno mislila na svoju mačku i patila što je morala da se rastane od
nje, a onda je, ubrzo, sanjala san u kome joj je ona poručila da od
gline napravi statuicu mačke i da je proda. Starica je poslušala, a
glinene statuice mačaka ubrzo su postale tako omiljene i tražene da se
praveći ih i prodajući ih, oslobodila bijede i živjela ugodno.
Popularnost
Maneki-Neko mačke pravili su od raznih
materijala, kao što su glina, drvo i drugi, a tako ih i danas prave. Ima
i veoma skupih primjeraka, napravljenih od žada ili zlata, ukrašenih
dragim kamenjem, ali i vrlo skromnih, od plastike ili drugog jeftinog
materijala.
Maneki-Neko mačke najčešće se proizvode sa maramom
ili portiklom oko vrata, sa zvoncem i novčićem. Prave ih u nekoliko
boja, a svaka je, prema vjerovanju, vezana za određenu dobrobit koju ova
mačka donosi. To mogu biti sreća, novac, zdravlje, ili nešto drugo.
Danas Maneki-Neko mačka krasi mnoge domove, ne samo u Japanu, nego i u
drugim zemljama svijeta. Posebno je popularna među vlasnicima restorana i
raznih prodavnica. Stavljaju je u izlog ili na ulazna vrata, jer se
vjeruje da će privući mušterije. Postoje čak i modeli sa baterijom ili
sunčanim pogonom i takve Maneki-Neko mačke mašu prednjom šapom,
privlačeći pažnju prolaznika. Čuvena japanska maca Hello Kitty nastala je, po svemu sudeći, kao grub prevod izraza Maneki-Neko, mačka koja poziva.
Šapa koja doziva
Maneki-Neko mačka nastala je po ugledu na japansku trobojnu bobtejl
mačku sa vrlo kratkim repom. Prikazana je u sjedećem položaju, sa jednom
ili obje prednje šape koje su podignute i čija kretnja, prema japanskom
običaju, označava dozivanje. Pri tom je šapa okrenuta nadolje, a prsti se
pokreću gore-dole. Postoji vjerovanje da, u zavisnosti od toga da li
podiže desnu ili lijevu prednju šapu, Maneki-Neko mačka donosi sreću ili
blagostanje. Kao ustupak zapadnjačkoj civilizaciji, gde pokret
Maneki-Neko mačke tradicionalno znači pozdrav na odlasku, mnoge statue,
koje se danas proizvode, prave pokret koji u zapadnjačkim civilizacijama
označava dozivanje – prednja šapa je okrenuta nagore.