Ljubitelje trčanja u prirodi, 29-30. jula očekuje treće izdanje Jahorina Ultra-Traila, takmičenja u trail trčanju u okviru kog će se kao i prethodnih godina, održati četiri trke različite dužine: Mini Trail dug 14 km, Midi 34, Maxi 69 i najduži Ultra Trail dug 104 km. Trke se odvijaju na stazama koje povezuju Jahorini, Ravnu planinu, Romaniju i Trebević, tri olimpijska lokaliteta i dva grada. O pripremama i novinama smo razgovarali sa Sanjom Kavoz, direktoricom trke.
Sanja, šta je to novo što učesnike očekuje ove godine na vašim trkama?
Za razliku od prethodnih izdanja, staze su potpuno nove i cijeli koncept kako smo ih navigirali je drugačiji tako da smo mi iz Planinarskog društva Javorina kao organizatori sigurni da će trkači biti oduševljeni onim što će vidjeti. Pitala sam se prije par dana kada bih mogla učestvovati koju bih izabrala i zaista nisam znala. Ono što mi trkači mogu zamjeriti s pravom jeste težak izbor za koju se trku odlučiti jer su sve odlične. Oni već znaju da mi imamo svoje formate trka Mini, Midi, Maxi i Ultra a jedna od novina jeste da su sve staze sad kružne osim Midi Traila koji ove godine startuje s Baščaršije čime je trka dobila još više na atraktivnosti. Maxi i Ultra startuju na Jahorini, ispred hotela Bistrica, gdje je ujedno i cilj. Ovo će trkačima više odgovarati a i nama kao organizatorima će olakšati posao i omogućiti bolju kontrolu i koordinaciju tokom samog takmičenja. Staze se dobrim dijelom podudaraju tako da će se obje ultre spojiti sa stazom Midi Traila kojim su prošle godine trkači bili toliko zadovoljni da smo odlučili i ove dvije najduže trke navigirati istim dijelom. Ona je i ove godine najmasovnija sa 177 prijavljenih učesnika.
Šta je toliko posebno na tom dijelu staze?
Prije svega podloga koja je raznovrsna jer se trkači s asfalta prebacuju na planinske staze i šetnice, puteljke, zatim trče bob stazom koja je najviše oduševila učesnike prošle godine. Mnogima je to iskusto oživjelo neka sjećanja iz djetinjstva i vremena održavanja zimskih olimpijskih igara. Sam prostor je magičan. Prije mjesec dana smo imali međunarodnu grupu studenata u posjeti koji su u okviru studija menadžmenta u kulturi i sportu željeli saznati više o našem takmičenju tako da smo insistirali da se nađemo s njima baš na Trebeviću. Trenutak kada smo ih odveli na bob stazu je bio poseban jer su njihove reakcije bile fantastične.
Kako da pomognemo onima koji se nisu do sada prijavili a zainteresovani su da izaberu trku za sebe?
Prije par dana sam davala savjet kako bih olakšala trkačima izbor trke na kojoj će učestvovati pa ću sve ponoviti. Dakle, Mini je 14 km duga staza, idealna za brze trkače, za početnike u trail trčanju ali i za one kojim je Midi koji se održava dan ranije malo pa žele tokom vikenda završiti dvije trke što je sjajna kombinacija jer se savršeno dopunjuju. Midi je duga 34 km i prava poslastica za ljubitelje trčanja u prirodi koji žele izazov nakon kog će biti odmorni za izlazak, druženje na planini i druge aktivnosti. Maxi dug 69 km je za brze ultraše ili one koji će prvi put probati format ultre jer nema mnogo uspona i nije preteška. Aduti ove staze su izvor Miljacke pored kog prolazi i kanjon kojim se spušta do Sarajeva. Ultra je za iskusne trail trkače a dužinom 104 km nudi slijed različitih cjelina zbog kojih nema monotonije na stazi i koje dodatno intenziviraju doživljaj trke. Staza Ultra Traila je toliko posebna i takođe raznovrsna jer trkače vodi na Golu Jahorinu, uz i niz ski staze, nekadašnjom trasom uskotračne pruge koja prolazi kroz kratke tunele, via feratu na Romaniji ispod Novakove pećine, kanjon Miljacke a zatim ostatkom staze već opisanog Midija. Ultra Trail je za one koji se žele pohvaliti da su u jednom danu obletili Jahorinu, Ravnu planinu, Romaniju i Trebević. Kad tako postavim stvari, iskreno, ja bih to voljela imati među svojim postignućima.
Maxi Trail je ogledna trka za Svjetsko prvenstvo u trail trčanju 2018. Šta to znači za trkače iz BiH?
Osim što smo mi kao organizatori se osnaživali, rasla je i bh trail zajednica, dobili smo nove trke ili su se stare ponovo vratile na scenu tako da je JUT kao ideja bio okidač da se mnoge dobre stvari dese u protekle dvije godine. Raduje nas ali i obavezuje što će Maxi Trail biti kvalifikacijska, odnosno ogledna trka za učešće na Svjetskom prvenstvu u trail trčanju koje se 2018. godine održava u Španiji. Trka je međunarodnog karaktera ali će se domaći trail trkači i trkačice takmičiti za ulazak u predselekciju za bh reprezentaciju a zatim i dobiti priliku da našu zemlju predstavljaju na ovom takmičenju ukoliko na kontrolnoj trci u proljeće naredne godine kondicino zadovolje. Ovo je takođe velika novina koja je došla nakon što je naša bh ultraška zajednica, odnosno Klub ultramaratonaca BURT koji nas okuplja postao dijelom Atletskog saveza Bosne i Hercegovine a naš savez član Svjetske asocijacije. To nam sad daje mogućnost da se naši predstavnici, odnosno nacionalni timovi, takmiče na svim evropskim i svjetskim prvenstvima u cestovnim i trail ultramaratonima što do sad nije moglo.
Koja je razlika između cestovnih i trail trka i ko su učesnici koji dolaze trčati na planinama što je predpostavljamo dosta teže od trčanja po ravnom?
Trail trke su dosta teže od cestovnih zbog uspona, podloge na kojoj se odvijaju ali su i dosta atraktivnije. Na njima učestvuju rekreativci i profesionalni sportisti, ne samo trkači već i biciklisti, skijaši, bijatlonci, fudbaleri, tačnije svi koji vole sport i prirodu. Svoj dolazak su nam ove godine potvrdili neki jako dobri trail trkači iz BiH, Regiona i šire što svakako podiže rejting trke. Očekujemo i dosta domaćih atletičara koji nakon cestovnih žele učestvovati i na trail trkama što je dobar pokazatelj da je ovo trend koji će rasti, baš onako kao i u drugim zemljama. Nama je svaki učesnik zapravo bitan. Jednako nas raduje što su tu oni koji su u ovom sportu izuzetno dobri, oni koji su uz nas počinjali i sad stasavaju u trail trkače s iskustvom i oni kojima će ovo biti prva trail trka.
Ono na šta smo posebno ponosni, a što svakako doprinosi popularizaciji trail trčanja jesu uspjesi Jahorina Ultra-Trail Teama koji smo okupili tako da smo se prošle godine peli na pobjedničko postolje 18 puta. Tu su Igor Yovanovitch koji je trenutno najbrži polumaratonac u Sarajevu, Mladen Plakalović, naš najbolji bijatlonac a njihovi nastupi i rezultati svakako čine ovaj sport atraktivnijim sve većem broju rekreativaca i sportista. Takođe, ove godine na Mini Trailu imamo preko 50% prijavljenih žena što je sjajano. Pratim tu statistiku i na drugim trkama i radim jako puno na promociji trčanja kod ženske populacije pa mi je i ovaj podatak potvrda da višegodišnji trud daje rezultate kojima sam jako zadovoljna. Ovom uspjehu svakako doprinosi i Vaš portal jer često prenosite tekstove s mog bloga Trčim jer štrčim a posebno iz rubrike Žene i tene koja promoviše žene različitih starosnih grupa koje uz redovne obaveze, posao, porodicu i društveni angažman postižu sjajne sportske rezultate.
Koliko vas u tome što radite podržavaju lokalne zajednice, turističke organizacije i nadležne institucije? Po prijavama vidimo da je već skoro 500 učesika zainteresovano da dođe, vjerujemo da oni tokom boravka na planini generišu i neka sredstva lokalnim zajednicama i institucijama.
Mi tokom cijele godine radimo pripremu za trku ali i promovišemo aktivan odmor i sport u prirodi tako da je sve više vježbača koji na Trebević i Jahorinu odlaze pješice ili trčeći. Mnogo je toga urađeno posljednjih godina, recimo na Trebeviću čiji se obronci spuštaju u samo Sarajevo u smislu izgradnje objekata, smještajnih kapaciteta i restorana ali ne vidimo da se radi na uređenju staza i zaštiti prirode zbog čega vršimo pritisak na lokalne zajednice da se aktivnije uključe. A situacija je kod nas do te mjere apsurdna da je pola planine u jednom entitetu, pola u drugom, pola zaštićeno kao park prirode, pola se redovno pali i uništava.
Mi smo stalno van zemlje na sličnim takmičenjima gdje krademo iskustva i dobre prakse. Posljednja trka na kojoj smo bili je Lavaredo Ultra Trail a centralno mjesto je Cortina d`Ampezzo koja poput nas takođe baštini olimpijsko naslijeđe, popularna je destinacija za ski sportove ali tokom ljeta je tamo mnogo trkača, biciklista, penjača, planinara koji odmor provode u rekreaciji. Jako puno računa se vodi o toj infrastrukturi jer bez nje vam niko neće doći.
Naše institucije i lokalni privatni sektor to jednostavno ne prepoznaju kao resurs pa se tako svake godine pred trku mi kao organizatori angažujemo da bismo uredili staze za trkače. Okupljamo volontere, dolaze nam prijatelji iz drugih zemalja da pomognu u organizaciji. Na našu sreću, postoje kompanije koje su društveno odgovorne, poput Molson Coorsa i koji su naši partneri tako da ove godine nastavljamo saradnju s njima i označavamo jednu stazu na Jahorini pa će i mimo naše trke posjetioci planine mogu obići njene najljepše dijelove. Takođe, postoje izuzeci poput Ski centra Ravna planina na Palama koji je odličan primjer kako se kroz privatna ulaganja razvija outdoor ponuda i kreiraju sadržaji koji će dovesti rekreativce, takmičare i izletnike na Ravnu planinu i ljeti i zimi.
Koliko ljudi je potrebno da se organizuje ovakva trka i kako se mogu uključiti oni koji žele da vam pomognu u organizaciji?
Pred održavanje same trke i tokom održavanja takmičenja, nama treba preko 100 volontera na stazama, u prostoru cilja i starta. Još uvijek su otvorene prijave za volontere koji nam žele pomoći u organizaciji trke tako da pozivam sve one koji žele svoje vrijeme, znanje i iskustvo podijeliti s nama da se prijave tako što će popuniti jednostavan elektronski obrazac. 10 volonterskih pozicija čuvamo za volontere iz inostranstva tako da su oni koji žele da dođu dobrodošli. Koliko god da se mi iz organizacijskog tima Jahorina Ultra Traila trudimo da tokom godine pripremimo sve za trku, ipak su najzaslužniji za njenu realizaciju upravo volonteri. Ne samo zbog poslova koje će obavljati već energije i entuzijama koje će s trkačima podijeliti a vjerujete, kad neko trči 5, 10, 20 ili više časova, aplauz kojim će ga volonteri dočekati na okrjepnoj stanici, ljubaznost i susretljivost da dodaju hranu ili piće, ostavljaju snažan utisak koji zatim zadovoljni trkač s radošću prenosi ostalima u trkačkoj zajednici.
Razgovarala Maja Isović Dobrijević