Sa šest godina Rebekino telo je počelo da se razvija na neuobičajen način. Njena majka Elen primetila je da se detetove grudi menjaju, ali činilo joj se da su i neke druge devojčice, bar one bucmastije, tu malo šire. Njenoj ćerki su, međutim, nikle i dlačice ispod pazuha.
„Ljudi su pretpostavljali da je mnogo starija, ali ponekad bi se ipak rasplakala, pa su nas gledali kao da misle: ‘Ma koliko to dete ima godina?’“, priča Elen, koja je na ovaj razgovor pristala pod uslovom da ostane anonimna.
Iznenadni seksualni razvoj ovako malog deteta za roditelje može da bude uznemirujuć. „Ćerka mi ima sedam godina i deset meseci, a grudi su počele da joj rastu u šestoj“, nedavno je na grupnom četu posvećenom ovom problemu napisala jedna majka. Ona kaže da se i kod njene ćerke „emocije smenjuju kao na toboganu“, što je uobičajena žalba roditelja ovakve dece. Primećuju velika kolebanja raspoloženja, simptome nalik na PMS i druge „tinejdžerske emocije“ kod devojčica koje tek polaze u prvi razred – ili još mlađih.
Na različite osobe to stanje različito utiče. Prema Eleninim rečima, kod Rebeke im je najteže palo to što je za godinu dana porasla više od 15 centimetara. „Bilo je prilično stresno, uglavnom zbog njene visine“, priča Elen. „Ljudi bi rekli: ‘O, baš je visoka!’“, prosto ne razmišljajući, a njeno malo lice bi se snuždilo.“
„Mislili su da sam starija“, kaže Rebeka, kojoj je sada 14 godina. „Kao da sam ponavljala u obdaništu, ili tako nešto.“ Njena majka priča da je često morala da bude veoma zrela, dok je s druge strane obožavala Diznijeve crtaće i još uvek bila mala devojčica.
Za razliku od Rebeke, mnoga deca koja prevremeno sazrevaju gube interesovanje za Diznija i sve ono što male devojčice vole i počinju da se ponašaju, moglo bi se reći, u skladu sa uzrastom svog tela. Majka jedne osmogodišnjakinje kaže da joj je ćerka izrazito seksualno biće. „Mada po definiciji ne razume šta seksualnost znači, pokazuje veoma konkretnu svest o svom telu i hoće da je i drugi ljudi primete.“ Druga majka konstatuje da je „to zapravo kao da je u telu šestogodišnje devojčice zarobljena neka dvanaestogodišnjakinja“.
Pubertet se kod devojčica obično definiše kao rast i razvoj grudi, rast pubičnih dlačica i početak menstrualnog ciklusa. Na početku dvadesetog veka devojke su prvu menstruaciju dobijale u šesnaestoj ili sedamnaestoj godini. Danas je, kako zvanična statistika pokazuje, ta starost pala na manje od trinaest godina. Ovaj trend se pripisuje epidemiji gojaznosti među decom i većoj izloženosti zagađenju, što nepovoljno utiče na telesni razvoj i ubrzava dolazak prve menstruacije kod devojčica.
„Pre samo jedne generacije pubertet je pre osme godine počinjao kod manje od pet odsto devojčica; danas se taj procenat više nego udvostručio“, primećuju dr Luiz Grinspen i Džulijana Dirdorf u svojoj knjizi „Novi pubertet: Kako prebroditi rani razvoj kod današnjih devojčica“.
Među toksinima koji izazivaju ovaj trend najveći problem predstavljaju sastojci plastičnih masa, naročito ftalati, hemikalije koje proizvodi čovek, a mogu se naći svuda: u plastičnoj ambalaži za hranu i napitke, u tepisima, šamponu, sredstvima protiv insekata, linoleumu, zavesama za tuširanje, plastičnim igračkama i unutrašnjosti većine automobila. Telo ne može da ih preradi, a oni utiču na endokrini sistem – sistem naših žlezda i hormona – i oštećuju masne ćelije. Ftalati mogu indirektno da izazovu dobijanje na težini i na taj način utiču na vreme početka puberteta. „Faktor broj jedan koji devojčice gura u prevremeni pubertet jeste indeks telesne mase“, kaže dr Frank Biro sa odeljenja za adolescente Medicinskog centra dečje bolnice u Sinsinatiju.
„Deca nam žive u moru hemikalija“, tvrdi dr Marsija E. Herman-Gidens, profesorka javnog zdravlja na Univerzitetu Severne Karoline. Tvrdi da deca uleću u pubertet pre nego što su spremna i da je to rano sazrevanje istovremeno simptom fizičkog oštećenja koje je već nastupilo, ali i verovatni uzrok nepovoljnih posledica po zdravlje koje mogu da se očekuju u budućnosti.
Lorens Stajnberg, profesor psihologije na Univerzitetu Templ i autor knjige „Doba mogućnosti: Čemu nas uči nova nauka o adolescenciji“, poziva se na novija istraživanja koja pokazuju da su devojčice koje ranije sazrevaju sklonije depresiji. Studija iz 2014, recimo, pokazuje da su „devojčice kod kojih je pubertet ranije nastupio imale veći nivo simptoma depresije u starosti“. Druga studija potvrđuje ove zaključke, ali sugeriše i da takvi efekti mogu biti dugotrajni. Pored veće sklonosti depresiji, devojčice koje u pubertet ulaze ranije od vršnjaka sklonije su i gojaznosti i zloupotrebi droga.
Kada ulaze u pubertet, mozak dece se menja, što ih „čini posebno osetljivom za ono šta drugi ljudi o njima misle i zainteresovanom za socijalno potvrđivanje“, kaže Stajnberg.
Dopamin, neurotransmiter ključan za doživljaj zadovoljstva, preplavljuje i praktično preoblikuje nervnu putanju između prefrontalnog korteksa, koji reguliše ponašanje, i centra za nagrađivanje u mozgu. „Mozak adolescenta je poput automobila u kom je gas pritisnut do daske pre nego što su instalirane dobre kočnice“, kaže Stajnberg. „Ovaj jaz između perioda kad se mozak lako uzbuđuje i trenutka u kom postoje funkcionalne kočnice stvara period ranjivosti.“ Kad pubertet počne u mlađem uzrastu, i taj period počinje ranije.
Na kraju krajeva, devojčice koje rano sazrevaju prirodno privlače neželjenu pažnju. „U tržnom centru srećete devojku koja izgleda kao da joj je 15 godina“, kaže Biro. „Prilazite joj kao da ima 15 godina, ali šta ako ima samo 11?“ Zbog načina na koji joj je mozak preplavljen hormonima, mala devojčica koja se druži sa starijom decom najverovatnije će želeti da im ugodi i biće sklonija da se povede za društvom.
Bez obzira na to koliko je fizički razvijena, njeno psihosocijalno sazrevanje i dalje prati pravi uzrast. „Tim devojčicama se, da se poslužimo tim izrazom, nabacuju stariji dečaci i muškarci, a kako one s tim da se nose? Očigledno je da i odrasle žene teško izlaze nakraj s neželjenom seksualnom pažnjom“, konstatuje doktorka Herman-Gidens.
Mozak je veoma podložan oblikovanju, a takva stresna iskustva uzimaju svoj danak. Devojčice koje prevremeno sazrevaju češće postaju pušači, izložene su velikom riziku od zloupotrebe droga i podložnije su poremećajima u ishrani. Mada većina tih posledica može da se očekuje u mladosti, neke će ih pratiti i kao odrasle. Postoje i zdravstveni problemi kojima su ova deca tokom života sklonija od ostatka stanovništva – recimo, visok krvni pritisak i kardiovaskularni problemi.
„Pubertet se smatra jednim od onih osetljivih perioda“, kaže Biro, „u kojima je telo naročito prijemčivo za negativne zdravstvene uticaje stresnih faktora u društvenoj sredini i okruženju. Konkretno, tkivo grudi mladih devojaka u aktivnom je procesu sazrevanja i osetljivije je na nepovoljno dejstvo zagađivača u okruženju nego tkivo odraslih žena.“
Biro tvrdi da današnje devojčice istovremeno ranije ulaze u pubertet i sporije prolaze kroz njega, što znači da duže ostaju u ovom stanju visokog rizika. U članku koji je kao koautor napisao zajedno s Dirdorfovom i drugima, Biro konstatuje da je rizik od pojave raka dojke 30 odsto veći ako je žena prvu menstruaciju dobila ranije.
Raniji razvoj grudi otvara vrata i za pojavu raka reproduktivnih organa, kaže Herman-Gidensova, jer „rast grudi znači da telo proizvodi estrogen“. A estrogen je, naročito u kombinaciji s hormonima stresa, poznat kao agens koji izaziva rak. Devojčica koja prevremeno sazreva tokom života proizvede više estrogena, što povećava rizik od raka reproduktivnih organa.
Za pacijente kojima je, kao šestogodišnjoj Rebeki, postavljena dijagnoza prevremenog puberteta postoji medicinsko rešenje. Tretman hormonima praktično zaustavlja proces seksualnog sazrevanja. A zatim, kad dete uđe u odgovarajuće godine, lekovi se ukidaju i pubertet se odvija do kraja.
Kod nekih devojčica kojima je postavljena dijagnoza prevremenog puberteta lekovi su neophodni radi sprečavanja ozbiljnih problema s kostima i rastom. Tu spada i Rebeka. Deca koja uđu u prevremeni pubertet imaju tendenciju da rano prestanu da rastu i često ostaju niža od 150 centimetara.
Pošto se prosečne godine u kojima pubertet počinje brzo smanjuju, granica između endokrinog poremećaja i takozvanog normalnog razvoja se zamagljuje. „Veliki broj devojčica kojima postavljamo dijagnozu prevremenog puberteta sada su verovatno samo normalne, zdrave devojčice na novoj donjoj granici normalnog“, kaže doktor Pol Kaplovic iz Dečjeg nacionalnog medicinskog centra u SAD. Zbog toga je roditeljima prilično teško da odluče da li da svojim malim ćerkama daju lekove, koji i sami mogu da imaju kratkoročne nuspojave, kao što su glavobolje, valunzi i vaginalno krvarenje, ali i da izazovu trajne komplikacije, recimo, poremećaj rada tiroidne žlezde.
Još jednu prepreku za hormonalnu terapiju predstavlja cena: najmanje 15.000 dolara godišnje, i to bez laboratorijskih analiza.
Zbog toga mnogi roditelji ćerkama koje je zadesilo prevremeno sazrevanje mogu da pruže samo podršku kroz te osetljive godine. To je, međutim, često težak zadatak, praćen osećajem usamljenosti. Kako Elen objašnjava, prevremeni pubertet nije kao alergija ili nešto slično, o čemu možete da popričate s drugim majkama na igralištu ili u školi.
Mnogo roditelja se ipak odluči i za terapiju. Pošto je video veoma male devojčice koje imaju menstruaciju, i to im predstavlja problem, Kaplovic kaže da se slaže s hormonalnom terapijom kod dece koja će „verovatno dobiti menstruaciju mnogo pre desete godine“. Ono što roditelje navodi da se odluče za tretman hormonima obično, naime, nije nizak rast. „Moje iskustvo pokazuje da je glavni razlog zabrinutost roditelja da njihove devojčice neće biti u stanju da se nose s menstruacijom u tako ranom uzrastu“, kaže Kaplovic.
Kako kaže jedna majka na četu posvećenom ovoj temi, mogućnost da bi njena ćerka svakog trenutka mogla dobiti menstruaciju (nagoveštaja je bilo već u trećoj ili četvrtoj godini) prevagnula je nad faktorom visine. „Sama mogućnost da bude u stanju da zatrudni već u vrtiću bila mi je dovoljna da se odlučim za hormonalnu terapiju.“
(Tekst je objavljen u 3. broju magazina Newsweek (23. februar 2015.), koji sada izlazi jednom mesečno.)