Fenomen, poznat kao zamor od empatije dovodi do toga da se izgubi sposobnost da se sauosjeća, reaguje i pomogne onima kojima je to potrebno.
Brad Bushman, psiholog sa Državnog univerziteta Ohajo u SAD, sproveo je eksperimente koji ilustruju kako nasilje u digitalnim medijskim formatima kao što su video-igrice i filmovi, može da smanji osjetljivost ljudi na patnju ili nasilje u stvarnom životu.
U jednoj studiji, 320 učenika je igralo nasilnu ili nenasilnu video-igricu 20 minuta. Poslije igranja, učesnici su dobili instrukcije da odgovore na upitnik, ali su za to vrijeme čuli kako je izbila tuča napolju u hodniku.
„U stvari, to je bio snimak tuče profesionalnih glumaca, a jedan naš asistent je ispred prostorije šutnuo kantu za smeće i počeo da stenje“, objašnjava Bushman za DW.
Zatim su izmjerili koliko je vremena bilo potrebno učenicima da pomognu čovjeku koji stenje. Onima koji su igrali nenasilnu igru, u prosjeku je trebalo 16 sekundi, a onima koji su igrali nasilnu igru 73 sekunde.
Štaviše, kaže Bushman, oni koji su igrali nasilnu video-igru prijavili su da je tuča manje ozbiljna od onih koji su igrali nenasilnu.
„Posljedica gledanja nasilnih slika je ta da otupite i mislite da nasilje i nije nešto tako strašno. Posljedice u stvarnom svijetu su da je manje vjerovatno da ćete pomoći nekome ko je žrtva nasilja“, rekao je Bushman.
Prema Bushmanu, osnovni psihološki mehanizam iza umora od suosjećanja je desenzibilizacija.
„To je neka vrsta filtriranja emocija ili pažnje koja nas štiti od toga da patnja postane previše stresna. Ako mjerite srčane i moždane reakcije na slike nasilja vidjećete da su one prigušene kod ljudi koji su upravo igrali nasilnu video igricu“, rekao je on.
Ali, kako dodaje, desenzibilizacija na nasilje može biti važna strategija prilagođavanja za ljude čiji rad uključuje čestu izloženost traumatskim događajima, kao što su vojnici, humanitarni radnici i ljekari.
Problem nastaje kada se ta desenzibilizacija otkrije u običnoj populaciji.
„Ta adaptacija je jedan od mehanizama koji zapravo pokreće dalju agresiju i nasilje u društvu“, rekao je istraživač i dodao da je taj zamor privremen i da se suosjećanje može obnoviti vremenom.