Švedska pjevačica Loreen, koja ima 39 godina, pobijedila na Evroviziji i 2012. godine, čime je postala prva žena koja je dvaput pobijedila u istoriji ovog takmičenja, piše The Guardian.
Rođena je kao Lorine Zineb Nora Talhaoui u Stokholmu, a oba su joj roditelja bila prva generacija imigranata iz Maroka. Njena majka je sa 14 godina stigla u Švedsku bez ičega, bježeći od dogovorenog braka. Upoznala je muškarca i rodila Loreen, najstariju od šestero djece, kada je imala 16 godina.
“Žene u mojoj porodici jako su se borile da bih ja bila tu gdje jesam.”
Loreen u intervjuu za The Guardian priča o svojoj prabaki: “Muž joj je poginuo u ratu, bila je lijepa, a bila je i jako mlada. Porodica je htjela da se ponovno uda, ali on to nije htjela. Zato se obukla kao muškarac, uzela svoje dvoje djece i pobjegla u Alžir. Odgojila je svoju djecu prerušena u muškarca. Imam njenu sliku sa zlatnim zubom. Žene u mojoj porodici jako su se borile da bih ja bila tu gdje jesam.”
U Stokholmu, 1989. godine, njena majka je imala već šestero djece i još uvijek samo 22 godine, ali Loreenini roditelji su se razišli. “Morala sam prilično brzo odrasti”, kaže ona, “jer smo morali pomagati jedni drugima. U Švedskoj nismo imali familiju. Ima toliko stvari koje nisam razumjela jer sam i sama odgajana od strane djeteta. Danas još uvijek ne znam je li Božić 24. ili 23.? Bilo je to teško i moja porodica je bila vrlo siromašna. Ipak, bilo je dobrih strana. Lijepa stvar kada te odgaja mlada osoba je to što je teško osuđivati, jer te niko nije naučio da je nešto pogrešno ili ispravno.”
Kad je Loreen imala 13 godina, majka se ponovno udala: “On je došao sa vrlo čudnom energijom. Odgojila nas je samohrana majka, vrlo moćna, odlučna žena. A onda stiže ovaj veliki, mekani, švedski Djed Mraz. Moja je majka bila fokusirana na preživljavanje. Moj očuh je više bio u fazonu: ‘Možda bismo se trebali malo smiriti. Opustite se, uživajte u malim trenucima, ovoj povezanosti ovdje. Ne mora sve biti borba.’ Mislim da nas je naučio kako pokazati ljubav.” To stvarno nije bilo ono što sam očekivala od te “vrlo čudne energije”.
Jedan brat joj je umjetnik, drugi hirurg, treći radi u marketingu, četvrti ima svoju firmu. Ona iznosi prilično jasne stavove o migrantima i izbjeglicama, utemeljene na iskustvu iz prve ruke. “Želite imati svrhu kao osoba, želite se osjećati kao da ste važni. Ne želite sjediti i ne raditi ništa. Kad naši imigranti dolaze u Švedsku, samo ih tjeramo da sjede i čekaju. Neka imaju svrhu. Neka budu dio ovog društva. Ovo je stvarno važno. Inače postoji segregacija. Kako izgraditi samopouzdanje, gdje će ljudi misliti, ‘Zaslužio sam ovo. Ja sam ovo učinio’?”
Pjevanje, u kupatilu i u crkvi, bio je jedini način na koji je Loreen pronalazila trenutke za sebe kao dijete. U metežu petero braće i sestara, “bilo je to utočište, nešto što sam imala za sebe.” Pa kada je 2004. godine otišla na švedski Idol, “bilo je tako bolno”, sjeća se. “Negdje sam znala da je to nužno, pretpostavljam – nisam znala ni kako mikrofon radi… Nisam znala kako je to biti ocjenjivan, pjevanje je bilo tako privatno za mene. Ali taj šok, ono što je izašlo iz toga, shvatila sam da moram razumjeti sve to. Kao žena, moraš poznavati svoj posao. U protivnom će doći ljudi i reći: ‘Draga, mi ćemo ti to srediti, ne moraš brinuti.’ Želim imati kontrolu.”
Godine 2005. izdala je svoj prvi singl The Snake i vodila zabavnu emisiju na švedskoj televiziji. “Nisam bila toliko dobra, iskreno, bila sam loša u tome.” Zatim je nekoliko godina provela kao producentica i režiserka za rijaliti emisije prije nego što je 2011. godine otišla na Melodifestivalen, švedsko takmičenje za pjesmu Evrovizije staro gotovo koliko i Evrovizija. “Bila sam jako uplašena. Ali sam to učinila jer sam znala da je to potrebno. Ako pogledate moj nastup [na Melodifestivalenu], skrivala sam se. To je podsvjesni um: velika haljina, govor tijela, ljudi su rekli: ‘To je vrlo umjetnički’, što je i bilo, ali ja sam se skrivala. U trenutku kada osjetim strah, moram ući. Jer ne želim da strah kontrolira moj život.”
“Ne sviđa mi se riječ ‘politički’. Tako je malena – voljela bih da postoji veća riječ za to.”
Evrovizija 2012. godine održana je u Bakuu u Azerbajdžanu, pa je Loreen imala sastanak s lokalnom aktivističkom grupom koju je pronašla preko Civil Rights Defenders, švedske nevladine organizacije koja podržava lokalne organizacije. Azerbajdžan ima istoriju zatvaranja političkih aktivista. Loreen je razbjesnila vladu ove zemlje, koja je podnijela žalbu da je ona “politizirala” Evroviziju. U njenu odbranu stali su švedski diplomati. “Znala sam tačno šta ću učiniti, jer smatram da nema ništa važnije od ljudskog života. Što su htjeli da kažem? ‘Jebeš ljudski život. Neka ljudi žive u bijedi i nasilju – nije važno jer ja ću pjevati svoju jebenu pjesmu’? Kako je to uopšte moguće?”
Kasnije iste godine nastupila je u Bjelorusiji, gdje je upoznala supruga Alesa Bialiatskog, zatvorenog prodemokratskog aktivistu koji je osvojio Nobelovu nagradu za mir, dok je još bio u pritvoru, 10 godina kasnije. “Ne sviđa mi se riječ ‘politički’,” kaže Loreen. “Tako je malena – voljela bih da postoji veća riječ za to. Moji ljudi koriste muziku kao vrlo moćno oruđe – s njom možete stvarati pokrete, ovisno o vrsti energije koju imate. Kako to nije politički? Pogledajte Kalush Orchestra”, kaže ona, misleći na prošlogodišnje ukrajinske pobjednike Eurosonga. “Ova je pjesma donijela puno nade Ukrajincima.”
Nastupala je u Ukrajini noć prije ruske invazije, a nastupila je na donatorskoj večeri za Ukrajinu manje od mjesec dana kasnije. Objašnjavajući svoju posvećenost raznim ciljevima – takođe se zalagala za obrazovanje djevojčica u Afganistanu i neotuđiva dječja prava – ukazuje na svoj odgoj. “Gledajući ono što sam vidjela u svom životu, vidjela sam siromaštvo, vidjela sam bol na razne načine. Ima dobrih i loših stvari kada vas odgaja samohrana majka.”
“Ljubav je tamo gdje je nađeš”
Što se tiče politike Evrovizije, jedna stvar u kojoj je bila nevjerovatno dobra jeste uspostavljanje međunarodnih normi oko vidljivosti LGBTQ+ osoba: od Paula Oscara, prvog otvorenog gay takmičara 1997. godine, do Dana International, prve trans izvođačice, koja je pobijedila 1998. godine, do Krista Siegfrids koja je poljubila svoju prateću pjevačicu na pozornici 2013. godine, dugo je postojala vrlo jasna poruka koju niko neće skrivati kako bi poštedio osjećaje fanatika.
Turska, prema njenoj televizijskoj kući, više ne učestvuje na Evroviziji zbog gay i transrodnih takmičara. Iako mađarski emiter to nije rekao otvoreno, Mađarska je odsutna od 2020. godine, što je, gle slučajnosti, vrijeme kada je Viktor Orbán intenzivirao svoj otvoreni progon LGBTQ+ zajednice, uvodeći zabranu LGBTQ+ sadržaja u školama ili na dječjoj televiziji sljedeće godine.
Loreen je 2017. godine objavila da je biseksualka, iako je “razlog zašto ljudi znaju za to”, kaže ona, “taj što su mi novine postavile pitanje, a ja sam odgovorila: ‘Ljubav je tamo gdje je nađeš.’ Novinar je rekao: ‘Dakle, vi ste biseksualka?’ A ja sam rekla, ‘Valjda jesam, jer ljubav je tamo gdje je možete pronaći. Ljubav je ljubav. To nema mnogo veze s ovim [pokazuje prema svojem međunožju] koliko sa ovim [stavlja ruku na srce].’ Misli da je možda podsvjesno bila privučena Evroviziji zbog “prihvatanja, jer volim vrijednosti Evrovizije. Sviđa mi se činjenica da nije važno kojeg ste porijekla – sve dok dolazite s ljubavlju i poštovanjem, dopušteno vam je biti tamo.”
Loreen je, naravno, trenutno najveća miljenica Švedske: u utorak je održan pobjednički marš njoj u čast. Donijela je trofej kući na vrijeme za 50. godišnjicu Abbine pobjede 1974.; već se šuška da će ova grupa nastupiti na takmičenju sljedeće godine. Ona filozofski gleda na popularnost. “Možeš biti favorit, a onda će to proći. Čas si gore, čas si dolje. Imam osnovno pravilo: ne želim znati šta ljudi govore, ne želim znati pozitivno, ne želim znati negativno. Ako kažu da sam loša, naravno da će me biti briga. Ako misle da sam najveća, to je preveliki pritisak. Ne želim ići na taj tobogan.” Trijumf i katastrofa, dodvoravanje i kritika, samo su prirodni ritam života, zaključuje ona: “Tako to funkcioniše, dan, noć, rađamo se i onda umiremo.”