Kantautorka Hristina Vuković otkriva svoje inspiracije, kreativni proces i viziju za budućnost, dok ističe važnost autentičnosti u umjetničkom stvaranju.
Poznata po svojim emotivnim tekstovima i autentičnom pristupu, kantautorka Hristina Vuković već godinama osvaja publiku svojim jedinstvenim muzičkim izrazom. Njene pjesme nisu samo melodije, već duboko lična i univerzalna emotivna iskustva koja povezuju slušaoce na poseban način. U razgovoru, Hristina otkriva šta je inspiriše prilikom pisanja, kako izgleda njen kreativni proces, te koje poruke želi da prenese novim generacijama kantautora. Sa naglaskom na autentičnosti i emotivnom povezivanju, Hristina nudi uvid u svijet muzike koji je daleko od površinskog, a istovremeno dostupan svakom slušaocu koji traži dublje značenje i istinsku emociju.
Hristina, Vaš kantautorski rad je poznat po emotivnim tekstovima i autentičnom pristupu. Šta Vas inspiriše kada pišete pjesme, i kako biste opisali svoj kreativni proces?
Inspirisana sam nijansama slojevitih emotivnih stanja. Smatram da je unutrašnji svijet makar jednako važan kao spoljašnji, pa svoj njegujem i istražujem bilježeći njegove konture kroz pjesme. Kako je ljudsko emotivno iskustvo prilično univerzalno, komunicirajuci svoj unutrašnji svijet, povezujem se sa tuđim i stvaram most između sebe i slušalaca. Važno mi je to povezivanje i ideja da ogoljavanjem svoje duše mogu da podstaknem druge da budu osjećajniji, svjesniji, povezaniji sa sobom. Doduše, kada pišem o tome ne razmišljam. Moj glavni imperativ je autentičnost i kada naiđe potreba da se ona ispolji, sve svoje misli, vrijeme i ostale resurse stavljam u službu realizacije pjesme koja u tom trenutku traži da se dogodi. Prestanem da postojim tog dana (ili, obično, noći), dok se pjesma ne završi. Moji kreativni procesi su obično intenzivni, emotivno angažovani, daju mi osjećaj smisla i ispunjenja. Presrećna sam i zahvalna što postoje ljudi koji moje pjesme duboko osjećaju i kojima one znače – to je važna potvrda smislenosti mog rada.
Kao predavač na “Escape vokalnom kampu” koji organizuje Vaša koleginica i prijateljica Maja Manojlović, vodićete radionicu songwriting-a. Koje ključne vještine i tehnike planirate da prenesete polaznicima?
Imam okviran plan radionica i predstavljanja tehničkih aspekata ove vrste stvaralaštva, ali sam fleksibilna jer smatram da je ključno da se prilagodim polaznicima. Pored konkretnih smjernica za pisanje tekstova, melodija, baratanja harmonijom i slično, biće dosta prostora za njihove konkretne dileme, pitanja, pjesme i poteškoće koje možda imaju da ih završe na način koji ih zadovoljava. Mišljenja sam da su iza pravog pisanja uvijek duboko lični i često kompleksni unutrašnji procesi, pa mi je važno da stvorim siguran prostor za svakog polaznika da bude slobodan i kreativan na svoj način, da istražuje i razvija svoj autentični talenat i stil. Dakle, pored alata za samo pisanje, potrudiću se i da ih uputim na njihove posebnosti, na „hvatanje“ njihovih nijansi i nadam se da će im to pomoći na putu do sebe kao umjetnika.
Koje su najčešće greške koje mladi kantautori prave kada počinju da pišu svoje pjesme, i kako ih mogu izbjeći?
Zavisi koga pitate. Kriterijumi za vrijednost u popularnoj muzici toliko variraju da je ponekad teško „izmjeriti“ šta je pravi put. Možda su najveće stranputice opšta mjesta, nerazvijen jezik (kako muzički, tako i lirički), slijepo praćenje trendova, motivisanost stepenom popularnosti koju pjesma može da ostvari na tržištu pri stvaranju… Ironija je u tome što su ovo upravo osobine nekih izuzetno uspješnih muzičkih projekata, zbog čega se zaista ne osjećam pozvano da propovijedam šta je dobro, a šta ne. Moje je da ponudim svoje vrijednosti, znanje i pogled na svijet kroz ovu radionicu, a svaki umjetnik mora da odredi sam u kom pravcu će rasti.
Da li postoji određena tema ili poruka koju smatrate važnom u svom radu i koju želite da naglasite polaznicima kampa?
Autentičnost, osluškivanje, njegovanje i razvijanje svog dara, a ne podražavanje tuđeg doživljavam kao imperativ stvaralačkog razvoja. Vjerujem da svako sa snažnim stvaralačkim porivom nosi iskru kojom može oplemeniti svijet oko sebe ako joj dozvoli da se razvije u pravcu u kom ona to traži. Pratiti tu iskru, pa tek onda tržište.
Kako se Vaš kantautorski pristup promijenio tokom godina, i šta biste savjetovali iskusnim izvođačima koji žele da dodatno razviju svoje vještine pisanja pjesama?
Sve više se okrećem minimalizmu, jednostavnosti, suštini. Naravno, to što se moj izraz (trenutno) razvija u tom pravcu, ne znači da određeni stilovi i senzibiliteti ne treba da evoluiraju u kompleksno obilje zvuka. Za mene su različitosti divna pojava i volim da čujem u tuđem radu ono što u svom ne nalazim, često me to inspiriše da pomjeram granice svog izraza. Osim koncentrisanja na izgradnju svog umjetnickog identiteta koji se ne može pomiješati sa nečijim drugim, savjet bi bio da se čita poezija. Tekstovima pjesama treba prilaziti kao primjenjenoj poeziji, po mom skromnom mišljenju. Bilo bi dobro tražiti nove načine da se ista stanja koja ljudi univerzalno hiljadama godinama doživljavaju opisu na nov način, da se iskoristi neka nova „slika“, donese neka nova perspektiva, novi sloj doživljaja … Da se sluša muzika koja nas nadahnjuje, pomjera, nadilazi naše sposobnosti i inspiriše nas da razgranavamo svoje znanje i talente.
Šta smatrate najvažnijim aspektom saradnje između autora i izvođača, i kako balansirate između umjetničke slobode i tehničke preciznosti u svom radu?
Izvođač u meni je podređen autoru i nema potrebu da demonstrira vokalnu silu. Tehnika je za mene sredstvo, a ne cilj. Nekada ću svoju pjevačku tehniku iskoristiti da bih izvela nešto relativno teško ako je u službi pjesme, ali isto tako ću sebi dozvoliti da mi glas „pukne“ ukoliko ta tehnička greška doprinosi ekspresiji. Staviše, sklona sam da tehničke nesavršenosti ovog tipa ne smatram greškama, jer ako pomažu da ekspresija bude snažnija i dirljivija, onda nisu greške. U situaciji kada sarađujem sa drugim izvođačima na pjesmi koju sam pisala, važno mi je da odbranim pjesmu od promjena koje bi mogle da naruše njenu suštinu i snagu, ali isto tako razumijem da izvođač mora da učini pjesmu svojom i s radošću dopuštam da se taj kreativni preobražaj desi. Pronalazim radost u susretu sa drugim umjetničkim dušama i voljela bih da imam više saradnji tog tipa u budućnosti.
Escape vokalni kamp – mjesto za razvoj vokalnog potencijala
Kamp će se održati od 18. do 22. septembra u prirodnom ambijentu nedaleko od Banjaluke, a prijave za učešće u kampu otvorene su do 1. septembra 2024. godine putem sajta. Uz Zoe Kida, tokom pet dana trajanja kampa u radionicama će učestvovati i kantautorka Hristina Vuković, koreograf Ana Mazalica, fitness trener Aleksandra Stupar“ i Maja Manojlović, vokalni pedagog i organizator „Escape vokalnog kampa“, koja će i na ovogodišnjem kampu biti zadužena za vokalne treninge.