Banjalučki rok sastav Racija prije šest godina oformila su petorica mladih muzičara iz ljubavi prema rokenrolu, svirkama i dobroj zabavi. S ciljem da pridobiju što više fanova i posjetilaca na svirkama, pribjegli su starom dobrom triku, a to je skidanje hit pjesama poznatih bendova, dajući im svoj pečat žešćim aranžmanima. Naravno da nisu stali samo na sviranju kavera, jer njihov plan je prije svega da izvode autorsku muziku i snime što više video spotova. Neven Đurić, vođa benda i autor pjesama, u razgovoru sa novinarom Buke, rekao nam je više detalja o svojim muzičkim počecima i ”Raciji”, koja će 30. jula zasvirati na ”Banjalučkim danima muzike”. Festival će se održati u vodenom parku Aquana, trajaće dva dana 30. i 31. jula, a organizovala ga je banjalučka agencija Queen estrada.
Reci mi Nevene, kako i kada si došao na ideju da osnuješ Raciju i kako su tekle te prve probe?
Nakon par godina sviranja i snimanja autorskih pjesama sa svojim heavy metal bendom „Steel Shadows“, uvidio sam da nema dovoljno interesovanja za taj žanr u Banjaluci, a i šire, tako da sam promijenio filozofiju što se tiče muzičke karijere. Okupio sam ekipu sa sličnim ukusom za muziku i krenuli smo svirati EX-YU covere, ali sa dosta „tvrđim“ aranžmanima. Tako da smo u isto vrijeme mogli svirati kako želimo, a i imati dovoljno komercijalan repertoar za većinu lokala. Već od prve probe, bend je zvučao kao cjelina i nakon dvadesetak dana smo imali prvu svirku.
Da li je od početka ekipa ista i šta ste do sada snimili i gdje ste sve svirali?
Nedavno smo promijenili basistu i dodali još jednu gitaru da dobijemo još puniji zvuk i da možemo uživo zvučati što više kao na snimcima iz studija. Snimanje muzike, a i spotova nije jeftino, niti brzo, tako da smo do sada snimili samo četiri pjesme, dok ih imam baš dosta, a neke od njih su „reciklirane“ pjesme Steel Shadowsa samo prevedene na domaći jezik. Svirali smo u skoro svakom gradu u državi i u većini gradova u više različitih lokala i manifestacija. Prve dvije godine smo bili jako aktivni i svirali minimalno dvije svirke sedmično, a često je to znalo ići i na pet dana u sedmici.
Kakve su tvoje ambicije kada je riječ o bendu? Idete li ka tome da postanete popularni ili se bavite muzikom čisto iz zabave?
Prvenstveno je zabava. Svi volimo putovati tako da nam je jako zabavno praviti mini-turneje i povezati par nastupa van Banjaluke. Naravno, ako postanemo popularni, nećemo se žaliti.
Ko piše tekstove pjesama i o čemu vaši tekstovi govore?
Ja sam autor svih tekstova i muzike osim pjesme „Zaboravi“, koju sam „posudio“ od starog (oca), ali i tu sam malo korigovao aranžman. Tekstovi su od onih komercijalno-ljubavih, preko političko-kritičkih i društveno-angažovanih, pa do nekih filozofsko-fiktivnih, koje nažalost još čekaju svoj red da budu snimljene.
Ima li ovdje uopšte smisla baviti se rokenrolom?
Naravno. Samo treba biti svjestan toga da takva muzika nije u trendu i ne nadati se puno. Uz to treba napraviti što više kompromisa da bi se došlo do što većeg broja fanova, ali u isto vrijeme ne previše kompromisa koji bi skroz skrenuli sa poente alternativne muzike. Mi smo kroz par godina postojanja vidjeli da zapravo ima dobar broj lokala koji podržavaju takvu muziku, kao i publike koja je željna iste.
Kakva je banjalučka rok scena kada je riječ o mladim autorskim bendovima, ima li tu išta što je vrijedno pomena?
Uvijek može bolje. Ali iako ima dosta bendova, imam osjećaj da je problem što se ne držimo zajedno i tako tu scenu koja je na klimavim nogama dodatno uništavamo.
Da li imate neke muzičke uzore vezano za banjalučku scenu koju čine iskusniji muzičari?
Nemamo konkretne uzore čak ni na svjetskom nivou. Na takvom smo mjestu žanrovski da smo pretvrdi za one komercijalnije, a premekani za alternativne izvođače.
Gdje se u Banjaluci uopšte može izvoditi autorska muzika?
Skoro pa samo na festivalima i takmičenjima, ali mi imamo tu sreću da nam je repertoar jako interesantan za većinu lokala, kao i motorijada i sličnih manisfestacija, tako da tokom takvih nastupa, provučemo i svoje autorske pjesme.
Da li su mediji skloni rokerima i rok muzici?
Mislim da je to svima očito da nisu. Postoji vrlo malo TV i radio emisija koje posvećuju porgram alternativnoj muzici, a dosta ih se i gasi zbog premalo interesovanja od strane publike. Možda je do njih, a možda i niko od nas još nije napravio ništa vrijedno pažnje nekog većeg auditorijuma.
Ko je tvoj muzički uzor?
Ja sam „die-hard“ fan Iron Maidena i oni su mi zauvijek broj 1, jer su i autorski i svirački izuzetno talentovani, a na to sve imaju karijeru bez ijednog promašaja, kako muzičkog, tako i generalno. Ali pored njih na moj autorski rad je dosta uticao manje poznat američki bend „Shadows Fall“. Od domaćih bendova – malo je kliše, ali Divlje Jagode su po meni nepravedno stavljene u kategoriju „mlakih“ bendova zbog njihovih sporijih pjesama, koje su i najveći njihovi hitovi. Ali ja sam fan onih manje poznatih, koji su definitivno remek djela.
Gdje Raciju vidiš za deset godina?
Na binama festivala i solo koncerata, bez svirki po kafićima. Sa par albuma na kojima ima bar po dva hita u pravom smislu te riječi.
Vaši planovi?
Izbaciti što više autorskih pjesama, uraditi što više nastupa, doći do što većeg broja publike i zabaviti se koliko god je moguće dok to budemo radili.